SARAJEVO VELEGRAD: To se u Sarajevu nije nikada vidjelo. U utorak 27. maja otvorenaje velika sajamska manifestacija pod nazivom "Sajam gradnje i obnove". Tu su opet tri sajma, u okviru ovog jednog. Sajam drveta i sajam građevinarstva su privukli najviše pažnje. A onda u okviru toga je i Sajam SIRE 97 posvećen rekonstrukciji BiH koji je organizovala poznata kompanija za sajamske promocije PTC iz Londona. Na njoj su prisutne sve moguće svjetske kompanije: Daowoo, Gaterpilar, Nokia, Simens, DAF, Scania i ko zna koja ne. Svaki centimetar Skenderije je ispunjen, a i prostor spred Skenderije je prepun raznih mašina, alatljika, kontajnera sa izloženom robom. Na stotine kompanija iz cijelog svijeta sjatilo se u Sarajevo. Svi očekuju novac od donatorske konferencije, da uzmu dio kolača od onih najavljenih 1,5 milijardi dolara. A velike su šanse da hoće, jer je u zadnji čas usvojen Zakon o carinama, o centralnoj banci, moneti i svemu onom što je preduslov za održavanje donatorske konferencije bez koje BIH ne može preživjeti, bez onih najavljenih, stranih para. Bilo kako bilo, milina je biti ovih dana u Sarajevu prepunom stranih registracija i svih mogućih jezika. Svi govore o poslu, ugovorima, otvaranju predstavništava, zastupništava. Uskoro će svoje avionske linije otvoriti Swisair, Lufhansa a najavljuje to i holandski KLM. Ma, šta da vam pričam, Sarajevo je postalo biznis centar na prostorima bivše Jugoslavije. Samo da tako i ostane. MINE: Rat će još dugo na ovaj ili onaj način biti prisutan u BiH, bilo sa uspomenama urezanim u ljudima bilo sa posljedicama. Kažu stručnjaci da je u BiH registrovano oko 20 hiljada minskih polja. U BIH je postavljeno od 1,5 do 3 miliona mina, a ostalo je i oko dva miliona neeksplodiranih raznih ubojitih sredstava. Nedavno je jedan dječak u Briješću, nadomak Sarajeva, u potrazi za starim bakrom kojeg je htio prodati u otpad, da bi prehranio porodicu izbjeglica, ušao u minsko polje i nagazio na minu. Imao je 14 godina. Ono što sam na početku govorio da se dešava u Sarajevu, dešava se u centru grada, u Skenderiji, gdje su stranci, ugovori, marke, dolari, a ovo što se dešava u predgrađu Sarajeva su mine, nesreće, glad, izbjegličke bijede. Šta je prava i stvarna slika o Sarajevu, o Bosni? To sam se često pitao u ratu: Da U je prava slika Bosna ona s nenama u dimijama koje bježe sa zavežljajima i unučadima u naramku, ili je stvarna slika Tifin koncert, pozorišne predstave, izbor Miss opkoljenog Sarajeva? I sada se pitam koja je stvarna slika Sarajeva: Sajam na Skenderiji ili dječak koji u potrazi za starim bakrom nagazi na minu u visokoj travi napuštenog, propalog preduzeća i njegovog fabričkog kruga. PROSJACI: Na glavnim ulicama, npr. u Ferhadiji nema prosjaka, nema više ni onih brojnih štandova na kojima se prodavalo sve i svašta. Sve je to uklonjeno od očiju javnosti. Ipak "poratni" prosjaci izmile iz sporednih ulica i pojave se na glavnim raskrsnicama. Kada je lijepo vrijeme dotrče do auta i spužvom na brzinu operu šofer-šajbnu, tako brzo dok se ne upali zeleno svjetlo na semaforu. A onda to naplate.