Ljudi skrećući pažmju na određeni društveni problem posvete mu dan ili više njih. Kad je u pitanju nužnost zaštite životne sredine onda vjerujmo da je bilo dogorilo do nokata kad je 5. juni 1972, na konferenciji Ujedinjenih nacija posvećenoj upravo ovom problemu, taj datum proglašen Danom životne sredine. Tim povodom mi posvećujemo ovih par redaka čovjeku koji je zadužio cjelokupan prostor, sad već bivše Jugoslavije. Ko se ne sjeća emisije "Umjece življenja" i njenog voditelja Nijaza Abadžica. Ovaj čovjek, zaslužio je mnogo nagrada, među njima dobitnik je i najvećeg svjetskog priznanja za zaštitu životne sredine Povelje časti "Globen 500" "Sve je to tako ali da znaš da ni jedno priznanje materijalno više ne posjedujem, sve je ostalo na Ilidži i nestalo bez traga. Da li će neko znati šta je uništio ne znam, ah ja znam da sam tužan zbog toga," kaže nam Nijaz Abadžic odazivajući se pozivu na "čašicu razgovora".Evo te na čelu liste FONDEKO zajedno sa Dr Ljubom Berberovićem, Dr Vlatkom Dolečekom, dr Farukom Mekićem, Dr Antom Domazetom, Dr Sulejmanom Redžićem i drugim. Šta je zapravo FONDEKO. To je prva BiH fondacija za podsticanje uravnoteženog razvoja i zdravog življenja sa prirodom. Fond nije partijska niti profitabilna organizacija. Jednostavno smo tu da svoje iskustvo i stručnost stavimo na raspolaganje svima onima koji žele graditi zdravu životnu sredinu i samo u takvoj zdravoj BiH je moguće graditi i zdravo društvo. Želimo posredovati u otklanjanju ljudskih deformacija u odnosu na prirodu. Ipak to djeluje snovito ako imamo u vidu činjenice surove stvarnosti i sve sto se desilo u Bosni u posljednjih 4-5 godina? Abadžić: Bosna i Hercegovina je tokom četverogodišnje agresije doživjela i najbrutalnija nasilja nad prirodom. Nažalost, postoji realna opasnost, zbog stvorenih problema i gladi za brzim oživljavanjem privrede da priroda ponovo bude žrtvovana (prekomjerna sječa šuma, uvoz prljavih tehnologija, onih koje su u savremenom svjetu već bačene na smeće.) To jednos tavno moramo spriječiti pored razumne državne politike i dobrim informisanjem građana, njihovom ekološkom edukacijom i motivisanjem da više činimo za svijet koji smo pozajmili od generacija koje tek treba da dođu. Mi jednostavno nemamo prava na greške.Moramo obezbijediti uravnoteženi razvoj. To je takav model razvoja koji karakterizira čvrsta integracija ekonomije, tehnologije i ekologije. Postoji li kod nas osnov za tu i takvu svijest? Abadžić: Na žalost mi nikad nismo imali razvijenu ekološku svijest, niti smo mnogo činili da je razivjemo. Imali smo nekolicinu entuzijasta, prirodoljubaca ili organizacija koje su okupljale one koji su imali hobi u prirodi ili sa prirodom: pčelare, planinare, izviđače, gljivare i si. Rat je stanje još više pogoršao a i sam je produkt strašnog zagađenja duha i njegova trovanja osjećajima ugroženosti od drugog čovjeka, nacije, religije. Onda dolazi do manifestaije tog zagađenja što smo mi u Bosni dobro iskusili ali i ponovne devastacije prirode, bilo pljačkom, vojnim pokretima, sijanjem minskih polja i sl.