U dane obilježavanja godišnjice potpisivanja Daytonskog sporazuma izgleda da bi najbolje bilo da se Pariz nije ni dogodio. On je, u ovoj godini mira. bio skup od koga se mnogo očekivalo, a tako malo je na njemu postignuto. Izetbegović je kazao da je Pariškom konferencijom đjel i ulično zadovoljan. Ni Krajišnik nije bio zadovoljan, pa ni Zubak. Na kraju krajeva je ispalo da je nezadovoljna i međunarodna zajednica. To mi je i lično, dan uoči godišnjice Daytona kazao i visoki predstavnik Karl Bildt. Ko je onda zadovoljan? Vjerovatno jedino oni kojima odgovara ovakvo hladnoratovsko stanje u Bosni i Hercegovini. A kolo se zatvara tamo gdje je i započelo kod predstavnika nacionalnih oligarhija koji i u nerješavanje otvorenih pitanja vide šansu da svoje pozicije "nezamjenjivih" održe što duže. Direktnu štetu od Pariškog skupa, danas je to više nego jasno, ima država Bosna i Hercegovina. Nedogovor oko ministarskog vijeća u Parizu sada skupo košta. I to je jedan "par rukava”, drugi je. naravno raspodjela fotelja. Tu i pooinju najozbiljnije srajevsko-pariške zavrzlame, a do londonske konferencije (4. i 5. decembra) trabalo bi da se razriješe i mnoge druge koje su preostale. Koliko se zna a niko ništa oko toga i ne krije, izgleda, hrvat ska strana je htjela vidjeti svog pred stavnika u Ministarskom vijeću na čelu Ministarstva vanjskih poslova. Zato su "hrvatski zastupnici" i podržavali formulu jedan plus pet. jer bi u toj formuli njihova nakana sigurno prošla. Naravno, bošnjačka strana je svjesna, činjenice da će ministarska mjesta pripasti i Srbima i Hrvatima i da cc se morati uspostaviti principi saradnje i razumijevanja i da će to biti situacija na koju se, ne samo mora navikavati već i prihvatati, ma koliko to nelogično izgledalo sa najproduktivnije strane. Niko, naime, Bosni i Hercegovini neće nuditi pomoć, neće odobravati kredite, neće čak ni surađivati dok se ne uspostavi "normalna" vlada, odnosno Ministarsko vijeće. I zato je gubitak nakon pariške konferencije višestruk. Dva mjeseca nakon izbora BiH bez vlade. I to je jasan signal kakav bi ovaj cijeli dvogodišnji period mogao biti.