Nema pouzdanih podataka, ali se procjenjuje da se na "međuentitetskoj pijaci" u Porebricama dnevno obrće oko milion njemačkih maraka! Kako i ne bi kada ovom ledinom, koju su donekle uredile američke snage IFOR-a i dale joj simboličan naziv tržnica "Arizona", dnevno protutnji oko 15 hiljada ljudi iz oba bosanskohercegovačka entiteta, ali i iz Hrvatske, Srbije, pa čak i Makedonije, lmprovizovane tezge na sve strane, za prodajne aranžmane dobre su i otvorene stranice kamiona šlepera ili hauba luksuznog automobila. Sve je na ovom bosanskohercegovačkom "el doradu” vezano za točkove: autom se dovozi i odvozi roba, u autu, kombiju ili kamionu se spava, jede i odmara. Pijaca nema ni vode, ni struje, ni mokrog čvora, ali posao cvate. Prodaje se sve od makedonskih paprika "šiljkuša", do kineskih svilenih košulja i elektronike. Balkanski štimung upotpunjuje desetak kafanica na brzinu sklepanih od dasaka ili smještenih pod šatre iz kojih trešti muzika svih nacionalnih preznaka i jedinstvenog šund-dometa. Toči se pivo i rakija brlja, a za meze jagnjetina ili prasetina tek skinuta sa ražnja. Među prvima je ovdje svoje šatru podigao Džemo Hasanović, ugostitelj iz Tinje. Piće hladi u kantama punim leda donesenim od kuće. Uz porciju pečenja Džemo serbes servira hljeb i paradajz salatu. Piletina je deset, a jagnjetina 20 DM po kilogramu. Agan Jašarević je iz Srebrenika i gazdi Džemi zamjera što ne dovede mlađu konobaricu. Trguje na veliko solju i šećerom, a iz Republike Srpske preuzima pšenicu i šporete na čvrsto gorivo. Ponekad sa svojim sinom umjesto pšenice u kombiju doveze vještačko đubrivo. Eto, jutros mi puče diferencijal na kombiju i ode 600 maraka kžo u vodu. Ode mi heftična zarada žali se Agan. U razmjeni roba njegov glavni partner je Petar Đurić iz susjednog Pelagićeva u Republici Srpskoj: Do sada sam na ovoj pijaci plasirao po vagon pšenice, brašna i zobi. Ovo je nešto najbolje što se moglo desiti nakon rata objašnjava Petar. Čest gost u Aganovoj kafani je i gospođa Mirjana koja dolazi iz Bosanskog Šamca. Častila je sve prisutne. Dobila je unuku. Mirjana prodaje tekstilnu robu uvoz iz Bugarske i Grčke. Posao mi ide odlično, posebno "Levis program" grčkog porijekla. Već dva mjeseca snabdjevam neke butike u Tuzli objašnjava svoj biznis. Jedan Bijeljinac, (zamolio nas je da mu ime ne spominjemo riječima: "Prijatelju, još je puno luđaka oko nas i nikad ne znaš šta će ti ko učiniti, razumeš”) po profesiji inženjer hernije trguje tečnim deterdžentima, losionima, šamponima za kosu, a proizvodi i destilovanu vodu i akumulatrosku kiselinu. Kaže da mu posao dobro ide i u Bijeljini, a u Porebricama je da se sretne s ljudima, popriča sa poznanicima iz Federacije. Zoran je izbjeglica iz Hrvatske. Pobjegao je iz Novske i sada živi u Bosanskoj Gradišci. Zamijenio je kuću sa jednim Hrvatom: Često se čujemo telefonom. Čuvamo jedan drugome kuće. I on bi da se vrati u Gradišku, a ja u Novsku, ali usijane glave naših političara nam to trenutno ne dozvoljavaju. Trgujem voćem. Ne znam od čega bih živio da nije ove pijace. Porebrice su najveći uspjeh Dejtonskog sporazuma, jer u njenoj realizaciji nije sudjelovala politika nego obični ljudi kazuje Zoran. U ugostiteljske vode silom prilika otisnula se i Gordana Domazet iz Šapca: Ja sam izbjeglica iz Mostara, bila sam udata za Hrvata. Ja nisam samo izgubila dom, meni je rat rasturio i porodicu. Počinjem ovdje od nule sa tri-četiri drvene klupe i šatrom. Preživjeću uvjerljiva je u svojoj priči Gordana. Ovo susretanje ljudi, kao što se moglo i očekivati, zasmetalo je političarima. Federalni vlasti su najavile uvođenje poreza na promet koji se ovdje obavlja. Agan Jašarević s početka ove priče tvrdi: Rado bi oni pijacu i zatvorili da mogu, ali, ovo smo otvorili mi i ako budemo htjeli, mi ćemo je i zatvoriti. Tek u smiraj dana utiša se i vreva na pijaci u Porebricama. Radnik, komunalac u upadljivo žutom kombinezonu sa natpisom Tržnica "Arizona " na leđima, skuplja otpatke u jedna velika kolica. I po ovome se da zaključiti da ovaj bosanskohercegovački el dorado sponzorišu Amerikanci. Njima je mandat u Bosni produžen. Na radost biznismena i onih ljudi iz Porebrica, posebno.