Pročitao sam tekst Branka Tomića u Bosanskoj pošti o zlosrečnoj, ludoj sudbini našeg zemljaka Huseina Dautovića u Švedskoj i ne mogoh se uzdržati, a da ne napišem koliko su ovdje u Norveškoj propisi drugačiji ili su pak isti, a da je ovo propust administracije, tačnije službe za izbjeglička pitanja. Nemojte shvatiti da želim da cinkarim nekoga, ali znam da "Bosansku poštu" čitaju i u Švedskoj kao i u ostatku Skandinavije pa se nadam da će i Švedski zvaničnici biti upoznati, pa će se sjetiti njihovog izbjeglice Huseina Deutovića i njegove sestre kao i starog oca, a tek stare majke koja preklinje sina da se ne vrati. Možda će ponovo uzeti u razmatranje Huseinovu molbu, ali sada je i pročitati i shvatiti da ti nesrećni ljudi nemaju stvarno gdje da se vrate. Bacaju ih "vucima" u ralje. Pa zar niste pročitali-čuli kako sandžačke Muslimane izvlače silom iz autobusa, a zatim ljudi nestaju netragom. Meni je ovdje poznat slučaj Hrvatice Ruže iz Dubrovnika čije prezime ne znam, ali adresu znam i može se lako provjeriti. Živi u Bergenu i pripada komuni Lpvstakken Solheimskriken. Ona ima stan u Dubrovniku i penzionerka je, razvedena, ima dvije punoljetne kćerke. U Dubrovniku su primale turiste pa su na taj način upoznale i jednu Norvešku porodicu kod koje su došle sve tri u goste 1991. ili 1992. godine, a kad su počele stizati bosanske izbjeglice u Norvešku i one su se prijavile kao izbjeglice, jer je i Dubrovnik bio granatiran. Rat je u Hrvatskoj davno završen, a njih tri naravno prijavljene kao 3 posebna domaćinstva žive u jednom luksuznom velikom stanu koji im plaća komuna kao i struju a svaka prima po 3.000 kruna. Naravno 9.000 kruna mjesečno nije zanemarljiva suma, zato one takoreći i ne žive u Bergenu 12 mjeseci godišnje, već se neizmjenično njih tri vrte na relaciji BergenDubrovnik po tri puta godišnje (da se to vidjeti u pasošima). Nikada sve tri nisu zajedno (dvije u Dubrovniku na sunčanju, a jedna u Bergenu i obratno. ) Zlobnici kažu da stan preko ljeta iznajmljuje turistima i po tom osnovu zgrće grdnu lovu. Ruža je ovlastila bivšeg muža da podiže penziju u Dubrovniku i usmjeruje za otkup stana, a kad se jednom Norveške vlasti sjete da im otkažu gostoprimstvo Ruža sa kćerkama će se vratiti sa znatnom sumom deviza u sopstveni stan koji je čak u Dubrovniku. Eto, kako to reče Jelena Lovrić: Nekom metak, a nekom imetak. Ovo je mali atak na norveške službe za izbjeglice, jer nerijetko imaju dva aršina po pitanju socijalnih davanja za izbjeglice. E, moj Huseine, što te vjetar ne donese u Norvešku, siguran sam da ti ne bi imao tih problema. Ti i supruga ti, kao i otac i šestra imali biste mogućnost slobodnog izlaza što se tiče povratka, a majka bi imala miran san. Ja ne bih bio cinkaroš, jer to se kosi sa nekim mojim načelima, ali ako ću ovim bar malo doprinijeti rješavanju tvog pitanja i ako će ono biti opomena švedskim i norveškim izbjegličkim službama da prilaze svakom pojedinačnom slučaju ljudski i da se ostave dvostrukih aršina, onda sam i ja spokojan. Branko Tomić bi tada pisao veselije teme. Budi i dalje uporan i izdrži, jer je istina i pravda na tvojoj strani, a istina je dohvatna za čestite, a ti jesi čestit, što se dalo zaključiti iz tvoje kratke biografije. Ostajem u nadi da ću bar još jednom čitati o tebi, ali ovoga puta veselije nošto. Vaš čitalac Neven, iz razumljivih razloga bez prezimena PROBLEM IDENTITETA Nazvao me prijatelj iz Stokholma i kaže da piše knjigu o krizi bošnjačkog identiteta. Bi mi drago ali ga podsjetih da mi je prije nekoliko godina uz selamanja uztvrdio da će u Tuzli osunetiti Bešlagića. Posjetih ga i da sam ga upozorio da pod selam jedva da i on može stati a njegova cijenjenasupruga i dvoje zlatne djece nikako. Želimo li zaista Bosnu moramo razviti zastave pod koje možemo svi da stanemo , zavrišto sam tada uz napomenu da sam bosanski nacionalista. Kakvog smisla ima pisati danas o toj temi za list poput Bosanske pošte? Dva su razloga: reagujem na hvalospjeve vašeg dopisnika iz Švedske na račun Merhameta iz Švedske, pa tzv. BiH saveza u Švedskoj i drugi je razlog činjenica da su Bosanci u Norveškoj napokon dobili stalne boravišne dozvole. Želim da se vama u Norveškoj ne dese iste stvari kao nama u Švedskoj (ako vam se već nisu i desile), a da vam se ne bi desile morate znati činjenice koje se iz tekstova izvještaća iz Švedske, nažalost, nisu dale vidjeti: Najprije ne postoji nikakav BiH savez, čak ni Bošnjački savez, postoji polu privatna, porodična firma koja se sakriva iza vjere, imena Bosne i ko zna čega sve. Poenta je da isti ljudi ostaju u poziciji da predstavljaju ili bolje reći proigravaju Bosnu i interes Umjesto da okružuju Bosnu i Bosanca "viškom prijatelja", oni su i provjerene prijateljeČ razgonili dok nisu ostali sami. Četiri godine na čelu tzv. BiH saveza je bio hodža, predsjednik Merhameta je bio njegov punac, a predsjednik SDA njegov sestrić. Da tuga bude veća ne rijetko su imali direktnu zaštitu i podršku ambasadora BiH u Švedskoj, gospodina Izeta Serdarevića. Danas na tzv.smotrama bosanske kulture desetine folklornih grupa igra istu igru sa istim korakom u istim nošnjama, sa fesovima na glavi, a naših drugih bosanskih nošnji i folklomnih koraka nema. A moralo bi biti ako su smotre bosanske a ne bošnjačke. Šveđani, Norvežani, Danci su odvojili crkvu od države ali ne znaći da nemaju predrasuda prema drugim religijama ili da nisu fundamentalisti, na primjer. Naprotiv, krst na njihovim zastavama jasno govori da su kršćani i šta im znaći ta činjenica. Na ljestvici njihovih strahova svakako je strah od islama na samom vrhu, ali ipak su nas ugostili, udomili, pomogli. Želimo li da nas stvarno razumiju i Šveđani i Norvežani, ali i ostali, moramo naglašavati ono što jesmo kao ljudi iz Bosne i boriti se zajednički protiv zla zbog kojeg smo ovdje, a za to nam je potrebna i pamet i sposobnosti svih rodoljuba, pravih i iskrenih Bosanaca. I ne ide to automatski, bez organizacije. A ako se tu učine greške posljedice mogu biti teške za sve nas i dugotrajne. Bosanci u Norveškoj se nalaze u situaciji kad će nastojanje organizovanja naših ljudi u formu klubova postati pitanje vremena. Da vam se ne ponovi ono što se nama već desilo podsjeti ću šta vam se ne bi trebalo desiti: Ponudi će vam se vjerski službenici, kao prozvani i Bogom dani da vas pozovu i organizuju. To nije loše ako se pojavi i neki dobar organizator među tom profesijom, ali je loše ako vam pod firmom Boga ponude sebe, svoju profesiju, familiju i si. Njihova profesija je da šire vjeru u Boga, a naša potreba da širimo vjeru u Bosnu , a to nije isto. Postoji opasnost, što se desilo u Švedskoj, da svedu Bosanca na nacionalnu kategoriju Bošnjaka, a Bošnjaka na vjersku kategoriju muslimana. A želimo li Bosnu, mora ćemo shvatiti da svi Bosanci nisu Bošnjaci, a svi Bošnjaci nisu muslimani, ili vjernici, te još da smo svi Bosna i da svi koji se osjećamo Bosancima potrebni Bosni, kao što je ona nama. Ponudi će vam se i sitne sičarđije, obično propale restorandžije ili "biznismeni" da vas organizuju oko kafiće, pa kasnije pive do švercovanog alkohola i cigara, a pod firmom udruženja ili klubova Bosanaca. Iza toga stoji šićar, najčešće sitan šićar, ali u takve "klubove” u kojima se i kocka i radi koješta, ne navraća čestit vjernik, ni žena, ni djete, ni stranac, niko moralan. A zovu se Bosanski! Zbog koga zbog ono malo ljudi što se tamo okupljaju i kradu bogu dane jer ništa bolje ne mogu smisliti. Organizujemo se po mjeri Bosne i Bosanaca, po jedinoj mjeri koja nam paše i koja nam znači pitanje života i smrti. I povežimo se u svim našim razlikama i sa svim našim posebnostima, jer bez obzira ko smo mi smo za ove ljude samo stranci i Bosanci, kao što i jesmo. Pitanje je šta će prevagnuti u Norveškoj. U Švedskoj, bar sad. Bosna i Bosanci gube.