Branko Bačanović, poznato ime iz donjeg desnog ugla plakata za pozorišne predstave i filmove. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti 1977. godine u klasi profesora Mladena Kolobarića, izlagao na brojnim izložbama, a od nagrada izdvajamo specijalnu diplomu i pohvalu na Jugoslovenskoj izložbi programa i plakata, nagradu »Roko Antonović«, nagrade na pozivnom konkursu za MES, Prvi bijenale jugoslovenskog lutkarstva, Kongres sindikata BiH, plakat na temu olimpizma, itd. Trenutno je u toku prva samostalna izložba plakata ovog autora u foajeu Kamernog teatra. Kakav je odnos dizajna i drugog medija, konkretno pozorišta? Govoriti o pozorištu, a ne pomenuti njegov prateći elemenat, u stvari njegov sastavni dio: plakate, programe, letke i slično bilo bi nedovoljno i nepravedno. Za identitet jedne pozorišne kuće ovi elementi su od velike važnosti, s obzirom da predstava nije samo ono vrijeme od podizanja do spuštanja zavijese. Ona počinje mnogo ranije, prvi susret sa predstavom počinje već na ulici... »Plakat je — kako je to rekao Boro Draškovlć znak kao udarac tam-tama ili dimni signal. To je u stvari prvi i pravi početak komuniciranja između glumca i gledaoca. Šta je sve potrebno za adekvatan pristup plakatu? Grafički dizajner, onaj koji se bavi ovom granom vizuelnih komunikacija obavlja težak, obiman, ali i odgovoran zadatak. On je obavezan da upozna karakter i cilj onoga što radi, jer raditi, recimo plakat za film, a ne biti upoznat u cjelini s djelom, tekstom, piscem, atmosferom u kojoj se radnja dešava, nedopustivo je. Pored toga, dizajner treba da poznaje i psihologiju gledališta, stepen obrazovanja, nivo, kulturu gledalaca kojim treba da se pruži ukupan doživljaj predstave...