Stanovit broj obaviještenih književno-povijesnih rabotnika tvrdi da je jedan golem broj turskih literarnih klasika — »naše gore list«. Dr Safvet-beg Bašagić, poznat i pod imenom Mirza Safvet još je 1938. godine upozoravao na oko sedamdesetak takvih ljudi koje je već odavno trebalo prevesti u nas, no i danas, kada se zvanično tvrdi da ih imade sigurno dvostruko više od Bašagićevih navoda — učinilo se vrlo malo, bude li netko, primjera radi pravio, poređenje s hrvatskim latinistima. Od najzanimljivijih osobnosti su zasigurno sin, odnosno unuk HERCEGA STJEPANA. Knez Stjepan Hercegović se našao u Stambolu poslan od oca kao taoc. Ovaj se tamo pobliže upozna s Islamom i prihvati ga. Javlja se pod imenom AHMED HERCEGOVIĆ i doživljava neobično brzu i burnu političku karijeru, te postaje vezirom tada najmoćnije carevine. Ženi se i sultanijom Fatimom, kćerkom Bajazita II. Da Ahmedvezir nije zaboravio jezik kojim je govorio kao knez Stjepan na Hercegovini, svjedoče i brojniji manuskripti njegove braće, najvećma najstarijeg Viadislava, kao i njegovi osobni. Evo dijela jednoga iz pisma kojim se obraća Dubrovčanima u vezi s testamentom njegova oca, a napisano je negdje 1488. godine: »Milijem i veledrazijem prijateljem, presvjetloj gospodije dubrovačkoj, knezu i vlastelom — od brata vam Ahmeta Hercegovića: Vlastele, vi znate kada gospodin herceg umrije kako nam oporuči blago svoje. I ono blago u vašijeh rukah bi. I kada ga podaste momu bratu sa isto mene pitaste i ja rekoh da date — do vas mi nlje u tome ništa, da u vas jest testament za naše blago. Da tako je rekao veliki gospodar — da vas pritegnu na tu svjedodžbu. Da, vlastele, molimo vas kako moju bratiju da biste se i vi potrudili za naš posao, jer što mi možemo za vaš posao — činimo. Jere, ako mnite da sam ja zabio prvo naše prijateljstvo, bog vije — nijesam. I ako se vi za moj posao potrudite i ja ću se za vaš posao potruditi... I bog vam umnoži gospostva, vlastele.« Ahmetvezir Hercegović je u braku s Fatimom imao i sina ŠIRIJA. Širi je bio krhka fizičkog sustava, a i zdravlje ga nije služilo najbolje. Umro je vrlo mlad. No, unuk Stjepana Vukčić Kosače postao je jedan od najznačajnijih pjesnika svojega vremena i danas se ubraja i izučava u turskoj klasičnoj književnosti. Pod uticajem istočnjačke književnosti i grčke mistike i filosofije, stvara čulnu i intelektualnu poeziju. Tu je nekoliko njegovih stihova prevedenih na hrvatskosrpski jezik: Od mog tijela slabunjava šta uradi jada breme — Pogledajte, u šta me je pretvorilo pusto vrijeme Čuješ srce, ne varaj se na prćiju niska svijeta. Što Karuhu hazne vrijede kada mu je spomen kleta. Ovo nekoliko riječi napisanih o našim znamenitim ljudima što sticahu, zlokobnim vremenima, svoje ime i čast, rasuti po cijeloj kugli zemaljskoj, samo je cilj da ih se još jednom obilježe, te da se vratimo njima bez predrasuda uzimljući im onu plemenitu zublju koju nikakva nevremena ne mogu zbrisati. Ovo — da preuzmemo što nam s pravom pripada, a što je veliko.