Ovih dana otvara se u Sarajevu još jedna kulturna ustanova — Narodno pozorište, na čijim su daskana od oslobođenja do danas istupile pred sarajevskom javnošću Centralna pozorišna grupa za Bosnu i Hercegovinu i razne vojne pozorišne trupe. Otvaranje Narodnog pozorišta, sam po sebi krupan događaj u kultumom životu Sarajeva, ne pretstavlja samo manifestaciju novog duha, koji će prostrujati ovom malom ustanovom, nego i — time što je se tom prilikom na njenim daskama prikazivati ≫Najezda≪, drama poznatog sovjetskog pisca Leonila Leonova — manifestaciju ozbiljno nacrtane nove linije u njenom životu radu. Narodno pozorište u Sarajevu ne stupa slučajno u oslobođenoj domovini prvi put baš s tom dramom. Pisac ≫Najezde≪, Leonid Leonov, poznat našoj javnosti po svojim romanima ≫Jazavci≪ i ≫Lopov≪≪, pokazao je ovom svojom dramom, koja je dobila Staljinovu nagradu, oslobodilačku borbu naroda protiv njemačkog zavojevača, borbu koja je omogućila i naše oslobođenje, kroza nju osnovne mogućnosti za preporod naše pozorišne umjenosti. Stojimo na stanovištu, da je od prijeke potrebe zavesti običaj da se , svim stvarima koje se daju na našim pozornicama i piše svestrano informativno i to prije njihovog prikazivanja, ne samo zato da bi se na taj način metodski podizao kulturni nivo naroda nego i zato da bi se što pouzdanije izrađivao umjetnički kriterij kod naše pozorišne publike. Smatramo da je potrebno sada i na ovom mjestu pisati koliko o fabuli i karakterima toliko i o problemima glume i režije ove drame. Pošto su bitni elementi fabule ovog dramskog djela povezani vrlo finim i skoro neuočljivim nitima, potrebno je djelo prije gledanja čitati, ili barem, biti načisto s fabulom, da bi se ono uopšte na sceni moglo pratiti. Zato na prvom mjestu donosimo fabulu ove drame:U jednom ruskom gradu živi Ivan Tihović- Talanov, ljekar koji je svoju ljekarsku praksu započeo još za vrijeme carske Rusije.Njegova žena Ana Nikolajevna živi samo za njega i djecu, i njihov život sa kćerkom Olgom mladom sovjetskom učiteljicom i starom seljankom Domidjevnom, dadiljom njihove djece, bio bi potpuno sretan da im se već četvrtu godinu u zatvoru ne nalazi sin Fjodor, koji je zbog neostvarene ljubavi sa nekom ženom pucao u nju pokusavši pri tome da ubije i sebe. Na tu porodičnu nesreću dolazi i druga još veća: Nijemci tek što nisu provalili u grad. Vrši se evakuacija stanovništva Dr Talanov, smatrajući da je potrebniji u gradu, neće da ide, kako po njega, kao čovjeka od velike društvene vrijednosti lično dolazi sekretar Rejonskog komiteta Kolašnjikov. U toj teškoj situaciji majku obuzima silna radost: iz zatvora joj je, upravo vraća sin Fjodor. Ali sada se porodična nesreća Talanovljevih još više komplikuje. Fjodor razmažen prvijenac, po prirodi bolesno osjetljiv, već pri prvom susretu izaziva sukobe sa svim članovima porodice,p ačak i sa Kolašnjikovim, s kojim se tom prilikom susreće u roditeljskoj kući. Nakon tih sukoba on odlazi iz kuće još uvijek u traženju novog životnog puta. Sa prodorom Nijemaca u grad useljava se u kuću Talavnovljevih užas i jeza okupacije. Nijemci postavljaju za gradonačelnika Fajunjima trgovca iz vremena carske Rusije koji se kao bijedni zaostatak prošlosti, skitao sovjetskom zemljom, pun mržnje prema sovjetskom poretku Nepopravljivi parazit useljava se u kuću Talanovljevih koja je do revolucije bila njegova. Ta okolnost predstavlja veliku opasnost za cijelu ilegalnu partizansku organizaciju pod rukovodstvom Kolašnjikova, s kojim se Talavnovljeva kći Olga, kao član te organiza¬cije, u neposrednoj vezi. Organizacija se već prvog dana stavlja na ćelo narodnog otpora. Nijemci padaju po ulicama grada. Okupator je raspisao ucjenu na vođu parti¬zanske grupe Andreju, stvarno Kolesnikova, Za njim traga i Fajunjin, koji je u službi Gestapo« postavljen za gradonačelnika. Za¬hvaljujući jednoj slučajnosti, on hvata prvu nit koja vodi do Kolesnikova. Jednog dana Olga mora da za trenutak skloni u svoj stan Kolesnikova, koji je ranjen. Upravo u trenutku kada Kolesnikov, pošto ga je Talanov previo, hoće da krene, ispostavlja ee da pred kućom vreba špijun, dok se, s druge strane, iz svoje sobe pojavljuje Fajunjin u pratnji Kokorikina, dugogodiš¬njeg činovnika u tom mjestu. Talanovljevi, u neprilici, pretstavljaju Kolesnikova kao svog sina Fjodora, kojega Fajunjin lično ne pozna. Kod Fajunjina se javlja prva slutnja da Talanovljevi imaju veze sa ilegalnim pokretom. Kokoriškin poznaje Koles¬nikova, ali to pred Fajunjinom ne odaje. Siva birokratska dužica, surevnjiv na Fajunjlna zbog njegovih prisnih veza sa oku-patorom, Kokoriškin hoće da samo njemu pripadne nagrada za otkrivanje Kolesnikova. Fajunjin, nastojeći od poćetka da preko njega provali partizansku organizaciju, nudi Kokoriškinu novac, da mu otkrije Kolesni¬kova, ali Kokoriškin hoće samo položaj upravnika policije. Da bi ipak saćuvao Fajunjinovo povjerenja, a u Isti mah osigurao za sebe .zagradu za otkrivanje Kolesnikova, Kekoriškin Fajunjinu daje samo jednu nit koja bi mogla dovesti do Andreje, on ga upozorava na Talanovljevu kćerku Olgu. Zahvaljujući tome, Fajunjin već pouzdano slu¬ti da Talanovljevi imaju veza aa Kolesnikovim. On biva u to sasvim uvjeren i hvata u svoju mrežu čitavu organizaciju poslije večere koju je u svom stanu priredio u slavu očekivanog pada Moskve. Tada, na¬mjesto vijesti o padu Moskve, dolazi tele¬fonska vijest da je njemački komandant Vibel ubijen. Sef Gestapoa pure, koji je te večeri prethodno u afektu ubio Kokoriikina, rastjeravši sve goste, naređuje da mu atentatora predvedu sa saslušanje. U tom času, sa zakašnjenjem, dolaze na ve¬čeru Talanov i Ana Nikolajevna. Fajunjin ih zadržava da bi po njihovim reakcijama u toku saslušanja došao do novih poda¬taka o Kolesnikovu. Dovode atentatora. To je Fjodor. Fjodor je već riješio svoju ličnu krizu stupivši na put borbe protiv okupatora. Na taj put izveo ga je stari Talanov; kada je Fjodor, poslije bezizlaznog lutanja po gradu, po drugi put došao u roditeljsku kuću, tražeći lijeka svojoj bolesti, otac mu jo pokazao dvanaestgodišnju djevojčicu Aniru, koja su Nijemci ubili ali, Fjodor je tim prizorom bis toliko potresen, da je, uprkos tome što ga Kolesnikov, zbog opreznosti nije htio da primi u partizansku grupu, krenuo putem borbe. Sad« je on to¬liko prožet otadžbinskom ljubavlju, da sa na saslušanju izdaje za Kolesnikova, kako bi spasio od provale ilegalnu organizaciju. Po reagovanju Ane Ni jevn« na Fjodo- rovom saslušanju Fajunjin zaključuje da j. predvedeni atentator -letvari njen slu Fjodor i da je onaj čo”jek koga eu mu Talanovljevi bili pretetaviil kao Fjodora ostvari bio Kolesnikov. Time što je Fjodor odveden kao Koles¬nikov, stvarni Kolesnikov dobiva moguć¬nost legalizacije kao Talanovljev sin Fjo¬dor. Kao takav, on dolazi Fajunjinu de bi ga utvrdio u uvjerenju da je o.i odista Fjodor. Fajunjin ga, međutim, raski i.»kava, ali neće da ga hapsi. Naprotiv, spreman je da ga pusti. On pravi novi račun. Nje-mačkoj komandi u gradu stiglo , naime, naređenje o povlačenju, i Fajunjinu treba pred Crvenom armijom odgovarati za iz¬daju. On pokušava da od Kolesnikova dobije garanciju, da će mu izdaja biti oproštena, koristeći to što Kolcenikov ne zna za nje¬mačko povlačenje. Kolesnikov mu mjesto toga prijeti kaznom. Fajunjin ga ucjenjuje prijetnjom da će uhapsiti Olgu. Kolesnikov popušta i odlazi. Fajunjin hapsi Olgu, koja u zatvoru među ostalim nalazi sа članovima svoje grupe i Fjodorom. Nepo¬sredno prije »puštanja sovjetskih podobranaca u grad, koji izbavljuju Olgu i ostale .zatvorenike, odvedeni su Fjodor I dvojica ilegalaca na vježanje. Kolesnikov hvata Faujina, koga stiže zaslužena kazna. Kako će iz gornje fabule vidi, »Na¬jezda« je drama u kojoj se, u času kad su stvoreni svi uslovi za zaplet glavnog zapleta, stvara novi zaplet: Fajunjin, na koncu trećeg čina, drži u ruci ilegalnu partizansku organiza¬ciju i ima mogućnosti da je provali i uništi u vrhovima, ali on to ne čini,nego, ucjenjujući Kolesnikova hapše¬njem Olge, stvara novi zaplet, koji se rješava dolaskom Crvene armije. Pored tipova koja su se oblikovali u sovjetskom poretku, kreću se u ovoj drami i tipovi starog društva, što se ovih posljednjih tiče, u drami vidimo s jedne strane ljude čija se ličnost, istina, izgradila za vrijeme carske Rusije, ali koji su svom dušom pri¬grlili sovjetski poredak; s druge bira¬ne, susrećemo se u ovoj drami s ti¬povima koji su, doduše, iščezli iz so¬vjetskog društva kao realna društve¬na snaga, ali su, iako rijetke jedinke, čitavo vrijeme iz dna duše mrzili so¬vjetski poredak. Pozitivne likove iz staroga društva pretstavljaju dr. Ta¬lanov, njegova žena Ana i dadilja Demirijevna; bijedne ostatke parazit¬ske klase pretstavljaju trgovac Fa¬junjin, koji se u vidu sablasti po¬javljuje u Talanovljevu domu u času provale Nijemaca u grad, i Kokoriškin, sitna birokratska duša. Fjodor, uprkos tome što je veći dio života proveo u sovjetskom poretku, ispu¬njen je, sve do časa dok se ne prelo¬mi kroz borbu, mentalitetom prošlo¬sti. Ljude koji su izrasli iz sovjet¬skog društva pretstavljaju Kolesni¬kov i Olga Nikolajevna. Uz ove tipo¬ve, kao glavni nosioci dramske rad¬nje, nalaze se i mnogobrojni ljudi iz naroda, među njima Tatarov i Jegorov kao članovi partizanske organizacije. Doktor Talanov dat je kao ruski patriot, koji je svoju domovinu volio i smatrao da radi za nju još prije oktobarske revolucije, a čiji se pa¬triotizam produbio u sovjetskom društvu, te u punom obimu ispoljio i prekalio u toku otadžbinskog rata. Ana Nikolajevna lik je prosvijećene domaćice, čiji se patriotizam u pr¬voj etapi razvitka njene ličnosti ne vidi ispod njene ljubavi prema po¬rodici, naročito prema njenom sinu Fjodoru; ali, u drugoj etapi razvit¬ka njene ličnosti taj patriotizam izbija na površinu, prelazi porodični okvir i čak stupa u prvi plan. Fjo¬dor, koji je svakako rijedak tip u sovjetskom društvu, donesen je kao izrazit egocentrik, koji je kao takav došao u otvoren sukob sa svojom okolinom; u tome sukobu kod njega se stvorilo uvjerenje da ga društvo potejenjuje i prezire; on je takav u prvoj etapi razvitka svoje ličnosti, a docnije se, pod utiskom njemačkih zločina, lomi prilazeći borbi,ti u dru¬goj etapi djeluje ne više sa svoje li¬čne, nego aa patriotske linije. Demidjevna je uspjelo oličenje patriotskog osjećanja, ljudske topline, bezkom- promisne borbenosti i intelektualne nadarenosti ruskog naroda. Kole- snikov i Olga Nikolajevna tipovi su čiji je patriotizam, i po sadržini i po obliku, ustvari novi sovjetski pa¬triotizam. Ovdje je naročito potre¬bno istaknuti da je kod Kolesnikova kao partijskog funkcionara politička linija potpuno urasla u njegovu lič¬nost do njenih najdubljih sfera, pa je na taj način njegov patriotizjmi dobio na svojoj prodornosti, a nje¬gove ljudske osobine na svojoj sa¬držim. To, u drukčijem konkretnom vidu, vrijedi i za Olgu. Fajunjin je inkarnacija parazitskog duha, koja se, u vidu žalosne sablasti izvukla iz groba u danima njemačke naje¬zde. To je vanredno pronicljiv trut, potpuno amoralan tip, licemjer, ci¬nik i odvratan oportunist. Uz njega kreće kao njegov suravnjivi trabant činovnička kreatura Kokorifikin. Prirodno je, da su zajedničke osobine svih tipova diferencirane u različitim konkretnim vidovima. Me¬đutim, to su stvari o kojima treba posebno pisati, a u vezi sa problemima režije i glume u ovoj, i za režiju i za glumu vanredno kamplikovanoj i teškoj drami. To će biti učinje¬no poslije prikazivanja samoga djela.