Voće je, može se pouzdano tvrditi, ove godine skoro jedini izvor prihoda seljaka u pojedinim srezevima Istočne Bosne. S jedne strane, činjenica, da su velike površine zemlje koje su ranije obrađivane — bilo radi borbi koje su tamo vođene, bilo što ih nije imao ko obraditi, ostale neobrađene, a s druge strane nezapamćena suša, dovele su seljaka u takvo stanje, da jedinu i glavnu nadu polaže u voće. A voće u ovim krajevima, ove godine, dobro je rodilo. Istina, suše su uticale i na njega, izazivajući prerano opadanje, naročito šljiva a donekle i jabuka. U Fočanskom, pa skoro i u Goražđanskom srezu i pored vanrednih izgleda neće, vjerovatno, biti ni najmanja količina šljive za izvoz. Naročito je to slučaj kod šljive ≫požegače≪, od koje će samo neznatan dio dozreti. Ono pak što ostane za domaću potrošnju, trebaće osušiti i preraditi u pekmez, a nešto i u rakiju. Međutim drugog voća, naročito jabuka, biće đovoljruo i za zvoz. Jabuka je doduše sitni !a nego obično, ali je kvaliteta zadovoljavajućeg: čista je, bez fleka i uglavnom dobro će se držati. Računa se da će za izvoz u Fočanskom srezu biti oko 150 vagona jabuka i oko 5 vagona oraha. Krušaka, po svoj prilici, neće biti ca izvoz, jer im je urod slab. U Srezu goraždanskom voće je u boljem stanju, jer je u toku proljeća i ljeta padalo ponešto kiše. šljiva je bolja nego u Fočanskom srezu i bolje se drži na grani, ali je opšte mišljenje da je neće biti za izvoz. Sve ono što ostane konzumiraće domaća potreba bilo u vidu suhe šljive bilo prerađenu u pekmez i rak ja. Krušaka, a naročito iabuka biće dovoljno za izvoz. Računa se da će ovaj srez imati za izvoz preko 400 vagona voća. Voće već postepeno dozrijeva. Nameće se pitanje njegovog izvoza i pravilnog unovčenja u svježem stanju, kao i njegove prerade. To je proizvod koji ne može čekati. Naročito je to slučaj sa ranim voćem. Njega treba, čim se obere, transportovati na pijacu. Narod, pak, nije u mogućnosti da to učini bez pomoći sa strane. Sve što je imao, uništeno mu je i odneseno. On nema konja ni volova na kojim bi prenio voće do pijace, nema košara, sepeta ni sanduka u kojim bi ga pakovao nema dovoljno najprimitivnijih sušnica už kojim bi ga sušio, nema ni kazana u kojim bi pekmez pekao. (Na području obadva sreza sačuvana je svega jedna sušnica modernog tipa). I naposljetku nema ni najpotrebnijh novčanih sredstava, koja su mu za ovaj posao potrebna. Željeznica, kojom je ranije vršen izvoz voća iz Foče i Goražda, potpuno jo uništena. Porušeno je nekoliko velikih mostova na Drini, pa se, bar narod Foče, ne može nadati osposobljavanju pruge još u toku ove godine. A voćari i voće ne mogu čekati. Njima je potrebna hitna i efikasna intervencija. Pitanje izvoza voća iz pomenuta dva sreza i što pravilnijeg njegova unovčenja, pretstavlja goruće pitanje za čitavu privredu ovog kraja. Njegovom rješavanju potrebno je što prije pristupiti. Postavlja se pitanje, koji bi način bio najpogodniji da se ovaj tako važan posao obavi. Sami voćari mišljenja su da bi za ovo bile najpođesnije zadruge, a to tim prije što se niko drugi do sada nije ja. vio za organizovanje ovoga posla. Takvo stanovište zauzeto je i na konferencijama koje su ovih dana održane u Foči i Goražđu. Predstavnici voćara iz obadva sreza pokazali su se spremnim da se organizuju u zadruge i da preko zadruga unovčavaju svoje voće. Na temelju takvog stanovišta na konferencijama je đonešen zaključak da se odmah pristupi osnivanju zadruga i to na području svakog općinskog narodnog odbora po jedna zadruga, a to (na taj način želi se postići što čvršća povezanost zadrugara i što bolja i efikasnija uzajamna kontrola u poslovanju sa zadrugom) Sve oive zadruge međutim biće povezne sreskim zadrunim vijećem, u kom će ravnopravno, preko svojih delegata, uzimati učešća sve mjesne zadruge. Zadružno vijeće zastupaće interese svih zadruga dotičnog sreza, pronalaziće tržišta za produkte zadruga, prevozna sredstva i kredite, vod:će takoreći zadružnu privrednu politiku čitavoga sreza. Za privremeni smještaj voća koje se bude primalo od zadrugara, stvoriće se nekoliko zadružnih magacina i to samo na mjestima dokle mogu dolaziti kamioni za transport voća. Zadruge će biti opšteg tipa, drugim riječima,. Baviće se svom drugim poslovima koji su zadrugama zakonom dopušteni i za koje se ukaže potreba. Međutim za prvo vrijeme zadruge će se prvenstveno baviti pobiranjem i unovčavanjem voća svojih “zadrugara, a eventualno i nabavkom hrane kao i drugih potrepština nužnih za život njihovih članova. U Srezu fočanskom i goraždanskom osnovaće se ovih dana po deset ovakvih zadruga. Na konferencijama su izabrani i inicijativni odbori kojim su date upute i stavljeno u zadatak da odmah pristupe osnivanju ovakvih zadruga. Voćari će, koliko se moglo vidjeti, uč niti sve da svoje voće na vrijeme poberu i zadruzi predaju. To se vidi i po interesovanju koji su do sad ppkazali u radu privremenog inicijativnog odbora u Goražđu. Pomenuti odbor je u toku svega 15 dana uspio da od seljaka, budućih zadrugara, prikupi i unovči oko 30 hiljada kg. raznog ranog voća. Voće je, uglavnom, prodavano vojnim jedinicama i transfiortovano vojnim kamionima. Na mjerodavnim je da ovu akciju svesrdno pomognu. A ovaj kraj, koji je toliko prepatio i toliko žrtava za oslobođenje ove zemlje pridonio, zaslužuje da mu se pruži najveća pomoć. Prije svega potrebno doje i jednom i drugom srezu, za transport voća do Sarajeva, čim prije staviti na raspolaganje bar po dva kamiona, kao i potrebnu količinu benzina za čitavo vrijeme dok voćna kampanja traje. Pored toga, potrebno je staviti zadrugama na raspolaganje bar nešto kredita za predujmiranje unešenog voća onžm koji su najsiromašniji, kao i za nabavku korpi, sepeta i sanduka za pakovanje voća. Spomenuli smo da je narod ovoga kraja ostao potpuno bez stoke. Ima sela sa 200 do 300 numera, koja nemaju više od dva konja ih dva vola. Česta je slika starca koji na sebi donosi teške sepete sa voćem u zadružni magacin iz sela koja su po više kilometara udaljena od Goražda. Zato bi za prevoz ubranog voća do magacina zadruge trebalo voćarima ovih srezova, bar za vrijeme dok traje voćna kampanja, do, dijeliti izvjestan broj konja na samaricama. Kod državnih vlasti potrebno je nastojati da se pruga za Goražde čim prije opravi i pusti u promet. Za preradu voća koje ne dolazi u obzir za izvoz, potrebno je nabaviti i podijeliti zadrugama izvjestan broj manjih kazana, kojih u ovom kraju danas uopće nema. Na području pomenutih srezova ima veći broj napuštenih voćnjaka, koje treba također preko zadruga iskoristiti. Za ovaj pesao najbolje bi bilo angažovati omladinu i žene, a utržak od ovakvog voća ostaviti zadrugama da se sa istim privremeno posluže. Kako je već naglašene, voće je prispjelo i treba ga čim prije pobrati, izvesti i unovčiti. Zato je potrebno odmah pristupiti poslu. Od pravilnog izvođenja ovoga posla zavisi i oživljenje privrede čitavog jednog kraja naše Bosne i Hercegovine.