Ovih dana osnovane su seljačke zadruge u Alipašinom Mostu, Rajlovcu i Ilijašu, dok je još jedna sa sjedištem u Semizovcu u osnivanju. Stvaranje ovih zadruga u neposrednoj blizini Sarajeva od osobitog je značaja. Individualna prodaja seljačkih produkata na sarajevskom tržištu skončana je sa pojedinačnim troškovima koji, razumije se, znatno poskupljuju produkte što se nude na prodaju. To je naročito slučaj danas, kad je proizvodnja u svim granama seljačke privrede znatno manja nego ranija, tako da je i količina produkata, koji se pojedinačno donose i nude, svedena na minimum. Primjera radi spomenućemo samo slučaj sa mlijekom, kod koga se nije mogla da održi propisana tržna cijena. U okolnim selima Sarajeva, prije rata, seljaci su držali veći broj krava, pa su prema tome bili u mogućnosti da više proizvode i da veće količine mlijeka donose na pijacu. Na taj način njihovi troškovi skopčani sa dolaskom u grad bili su srazmjerno mali. Danas, međutim, stvar stoji sasvim drugačije. Broj stoke, pa prema tome i individualna proizvodnja mlijeka, znatno su opali. Danas seljak prosječno donosi na pijacu, manje količine mlijeka, tako da su i njegovi troškovi srazmjerno veći. Uz to je i vozna tarifa danas znatno skuplja. Ako bi seljak prodao svoje mlijeko po 6 dinara, u najviše slučajeva, velik dio utrška otišao bi za prevoz do Sarajeva i natrag, da ne spominjemo gubitak vremena kao i ostale troškove. Iz ovoga se razumije da seljak, zaista, nije u mogućnosti da pod današnjim uslovima prodaje mlijeko po propisanoj najnižoj cijeni. A da bi se održala takva cijena, potrebno je ili osjetno mijenjati tarifni stav i uvoz osloboditi svakih daća, ili proizvođačima omogućiti da svoje produkte prodaju kolektivno, sa jednim troškom. Ovaj drug. slučaj svakako je pogodniji i može se ostvariti samo putem seljačkih zadruga. Zadruga ima da bude ta, koja će sakupljati mlijefo namijenjeno prodaji od svoiih zadrugara i otpremati ga na pijacu, tako da pojedinci neće imati potrebe da radi toga odlaze u grad i izlažu se suvišnim troškovima. Sličan je slučaj i sa ostalim produktima — jajima, peradi, povrćem, voćem i sl. Novoosnovane zadruge treba svakako da preuzmu snabdjevanje Sarajeva sa mlijekom, povrćem i ostalim seljačkim produktima. Samo intervencijom seljačkih zadruga moćiće da se napravi red na sarajevskom tržištu. Sva okolna sela koja snabdjevaju Sarajevo treba da obuhvati seljačko zadrugarstvo, tako da se ubuduće, umjesto pojedinaca, na tržištu pojavljuju samo zadruge. Zadruge bi imale svoje prodavnice u svim kvartovima grada, tako da bi cijelom građanstvu bile jednako pristupačne. Organizaciju ovakvih prodavnica izvršile bi same zadruge uz pomoć saveza. Pustošenje i razaranje, koje je za sobom donio rat, ostavilo je duboko urezane tragove i na našoj seljačkoj privredi. Stočarstvo je svedeno na naimanji broj, uništen je alat i oruđe, gospodarstvene zgrade i sva pomoćna sretstva, koja su potrebna seljačkom gospodarstvu. Naša seljačka privreda bačena je za više godina unazad. Pitanja koja se nameću našoj obnovi, u vezi sa obnovom seljačke privrede, mnogobrojna su, krupna i iziskuju hitno rješavanje. Na njihovom rješavanju potrebno je da učestvuje čitav narod. Zadrugarstvo je bez sumnje najzgodniji oblik organizacije, kroz koju se mogu ostvariti sva ta nastojanja. Takvo je shvatanje i samih seljaka, što posvjedočava i ogroman interes kojeg danas pokazuju seljačke mase prema zadrugarstvu. Do danas je u svim krajevima Bosne i Hercegovine osnovan velik broj seljačkih zadruga. Svakim danom njihov broj sve više raste. Zadaci, koje te zadruge u svoje programe stavljaju, zamašni su i iziskuju puno angazovanje čitavog naroda. Takav je slučaj i sa novoosnovanim zadrugama u Alipašinom Mostu, Rajlovcu i Ilijašu. Pomenute zadruge stavile su sebi u zadatak: nabavku stoke, a naročito mlađih i snažnijih konja, sposobnih za obavljanje teških poljskih radova; nabavku alata, oruđa, sjemenja, ljudske i stočne hrane kao i svih predmeta namijenjenih za potrošnju svojih članova; obnavljanje gospodarskih zgrada kao i zgrada za stanovanje; preradu i prodaju voća svojih zadrugara, a u vezi s tim poduzimanje radova na opravci sušnica, kaca, nabavku kazana i dr.,prikupljanje i prodaja ostalih seljačkih prozvoda kao mlijeka i mliječnih proizvoda, jaja, povrća itd.; organizovanje vlastite kovačnice i bravarije za opravku kola, oruđa i alata, potkivanje konja, izrada dijelova za obnovu kuća i dr.; zajednička izrada , izvoz drvne građe dobivene na ime meremata u svrhu podizanja i obnavljanja zgrada; kolektivno navodnjavanje obrađenih zemljišta specijalno onih koja služe za prouzvodn. iu povrća itd. Program budućeg rada ovih zadruga zaista je zamašan ali i ostvarljiv. Razumljivo, zadrugama će u izvršavanju tih zadataka biti potrebna materijalna i moralna pomoć državo. Među najaktuelnijim pitanjima koja interesuju ovezadruge je nabavka mlađih, zdravih konja, kojih, po njihovom tvrđenju ima u Hrvatskoj. Njima bi trebalo kod Vlade Federalne Hrvatske isposlovati odobrenje da na njenom području mogu nabavljati i izvoziti konje mlađe od 12 godina. Radi nedostatka konja, kako se od strane zadruga tvrdi, ni 10 posto ovogodišnje žetve žita nije ovršeno, pa, ako se ne bi na vrijeme konji nabavili, najveća količina žita ostala bi preko zime neovršena. Isto tako je važno i aktuelno i pitanje nabavke oruđa, naročito plugova, ručnih vijalica i dr. Oruđe koje seljaci posjeduju već je dotrajalo ili mnogo oštećeno pa iziskuje češće opravke. A česti opravci uveliko poskupljuju seljačku proizvodnju. Zato su članovi pomenutih zadruga odlučili da organi zuju vlastite kovačnice i bravarije. Prema njihovom računu i kad zanatlije u njima zaposlene pristojno nagrade, zadružne radione moćiće sve poslove obavljati najmanje za 50 posto jeftinije od privatnih radiona. Otvorena seljačka ognjišta troše mnogo drveta sa kojim danas treba štediti. Zato zadruge namjeravaju da u svojim radionama izrađuju za svoje zadrugare gvozdene štednjake, samo će im za ovo trebati dobiti odobrenje za nabavku potrebnih količina lima kod željezare u Zenici. Kako je i na podučju ovih zadruga voće dobro rodilo, to je odlučeno da se prerada kao i prodaja istog vrši isključivo preko zadruga. U to ime zadruge će pristupiti opravoi sušnica i kaca kao i nabavci kazana za pečenje pekmeza. Pomenute zadruge imaju sve uslove za racionalnu proizvodnju svakovrsnog povrća, u svrhu snabdijevanja Sarajeva. Sarajevsko Polje, sa velikim mogućnostima navodnjavanja, ima sve uslove za djelomičnu preorijentaciju seljačke privrede ovih krajeva u cilju racionalne proizvodnje velikih količina povrća za potrebe Sarajeva i ostalih većih gradova. Ima još jedno važno pitanje kome su ove zadruge, već u početku svoga poslovanja, poklonile pažnju. To je pregrupisanje seljačkih posjeda u cilju iskorištavanja traktora za obrađivanje zemlje. Sadanji položaj privatnih posjeda gdje parcele imaju najrazličitije obilke, ne pružaju mogućnosti za obrađivanje sa traktorima, a da se ne unište postojeće granice. Zato je potrebno da se, u cilju racionalne obrade, izvrši ispravka postojećih granica posjeda na taj način, što će se posjedi sa postojećim površinama omeđiti рravilnim granicama, koje neće smetati uvođenju traktora u obrađivanju. Zadrugari su, velikim dijelom, pokazali sklonost da i ovom korisnom poslu u najskorije vrijeme pristupe. Mnogobrojne, zgrade za stanovanje, kao i ostale gospodarske i pomoćne zgrade, uništene su ili znatno oštećene, pa je potrebno čim prije pristupiti njihovom podizanju odnosno temeljitoj opravci. Zadruge su odlučile da se i na ovom poslu svojski angažuju. Jedan od važnih poslova koga namjeravaju zajednički izvesti, jeste izrada i izvoz drvne građe, koju će dobiti na ime merhmata, a u svrhu podizanja i obnavljanja porušenih naselja. Na taj način, proizvodni troškovi biće znatno smanjeni a sam posao biće na vrijeme i u potpunosti izvršen. Sva ova pitanja pred kojim stoje naše zadruge, a napose seljačke, iziskuju veća novčana sretstva ži puno angazovanje ne samo članova zadruga nego i svih onih, kojima je na srcu da se naše zapušteno Kdo sada uvijek zanemarivano selo čim prije oporavi i počne živjeti boljm, snošljivijim životom.