Tuzlanski okrug, kao i ostali dijelovi sjeveroistočne Bosne, spadaju među najbogatije šljivarske krajeve naše države. Izvoz svježe šljive iz tuzlanskog okruga u inostranstvo pretstavljao je prije rata ogromnu dobit za našu privredu, a prerada šljive u rakiju za domaću potrebu i za izvoz značio je znatan prihod a naročito u godinama kada je rod šljive bio dobar. No pored svega toga može se konstatovati da su baš seljaci, voćem najbogatijih predjela istovremeno i najsiromašniji. Toznači da su koristi od voća imali samo pojedinci, moćni trgovci i ratni špekulanti. Ovogodišnja jesen, i ako je podbacila ranija predviđanja, ipak je bogata šljivom. Suša, a djelomično i led nanijeli su šljivi velike štete. Ali je ipak ostalo toliko da su se narodne vlasti morale pozabaviti pitanjem kako da se prerade sve količine šljive, obzirom na iznimne prilike pošto je uništen gotovo sav pribor potreban za konzerviranje i preradu šljiva. Pri tome je valjalo naročito uzeti u obzir ovogodišnje transportne mogućnosti, te trgovinskie odnese i valutarn prilike. Još prije nekoliko mjeseci otpočelo se sa prvim predradnjama za ovaj zamašan posao. Narodne vlasti preduzele su sve potrebne mjere da se rod voća, koji je prije ovogodišnje suše i leda obećavao obilnost, što bolje iskoristi. Šljiva se može mnogostrano prerađivati. Uz do sada najobičniji i najčešći način prerade u rakiju, postoji mogućnost i konzerviranja odnosno prerade sušenjem i pečenjem izvrsnog šljivinog pekmeza. I suha šljiva i šljivov pekmez odlična su ljudska hrana zlrog obilnosti šećera, kojeg sadrže. Pa ipak naši široki narodni slojevi nisu bili i njihovi potrošači u većim količinama, a napose ne potrošači šljivovog pekmeza. U mnogim krajevima Bosne, pa i u onim koji obiluju šljivom, šljivov pekmez je kao hrana skoro nepoznat. U cilju podizanja životnog standarda širokih narodnih masa, Narodne vlasti su iskorišćavanjе ovogodišnjeg roda šljiva postavile na potpuno nove temelje. U tu svrhu provedene su sve predradnje da se prvoklasni kvalitet šljive dijelom osuši, a dijelom ispeče što veća količina pekmeza, ostatak šljive preradiće se u rakiju. I ako su za provođenje ovoga plana stajale pred Narodnim vlastima velike zapreke, možemo reći da su one do danas, kad počinje berba šljive, uglavnom savladane. Učešće naroda, a uz pomoć Narodnih vlasti u materijala,popravljene su mnogobrojne stare a podignute nove sušare, te dobavljene potpuno nove i moderne garniture za pečenje pekmeza.Uglavnom je do sada povoljno riješeno i pitanje dobave potrebne količine suhih drva. Uporedo sa pripremnim radovima tehničke prirode, preko skupova i konferencija narod je svestrano upoznat od kolike je koristi šljiva kao ljudska hrana i šta će ona kao takva predstavljati za ovogodišnju prehranu čitave zemlje, a naročito u krajevima u kojima je žetva uslijed suše znatno podbacila. Najveći dio pomenutih poslova preuzele su stare i mnoge novo-osnovane seoske i radničke zadruge, iako se ne može reći da nema i privatno inicijative. I za jedne i druge Narodne vlasti su se pobrinule da dođu na vrijeme do potrebnih novčanih sretstava otvaranjem kredita kod Privredne banke Bosne i Hercegovine, koja će uglavnom čitavo ovo poslovanje finansirati. Istodobno je ova državna banka preuzela na sebe da sama na svoj račun otkupljuje sve količine suhe šljive, pekmeza i rakije koje joj proizvođači budu ponudili. Banka će osim za vlastite potrebe naroda Federalnoj Bosni i Hercegovini ustupati pekmez, suhu šljivu i rakiju i drugim federalnim jedinicama, ukoliko za ove proizvode budu imale interesa. Kako se iz prednjeg vidi, već danas se može reći da su u pogledu prerade i konzerviranja šljive, postignuti zadovoljavajući rezultati. Pa ipak i od o-vogodišnjeg roda šljiva dobar dio biće upotrijebljen za preradu u rakiju, koja će predstavljati jaku granu našeg izvoza u budućoj godini. I kod organizacije ovoga posla stajale su na putu iste zapreke kao i kod sušenja šljiva i pečenja pekmeza. Opustošena sela ostala su bez ikakvog posuđa a kazani su dijelom uništeni a dijelom oštećeni. Uz sve ovo je problem dovoza drveta uslijed nedostatka prevoznih sretstava bio težak i skoro nepremostiv. Ali u Narodne vlasti našle i za to sretno riješenje. Dovoz drveta iz središnjih drvarskih predjela Bosne vršen je danonoćno vodenim putem pomoću splavova. U skladu sa opštem državnom privrednom politikom, koja ide za podizanjem i jačanjem zadrugastva i državnih preduzeća, a uz istovremeno pomaganje privatne inicijative, Privredna banka za Bosnu i Hercegovinu preuzela je i organizaciju i finansiranje pečenja rakije. Zadrugama koje su pečenje rakije uzele kao posao drugostepenog značaja kao i privrednicima koji se po profesiji bave pečenjem rakije, otvoreni su povoljni sezonski novčani krediti. Filijala Privredne banke u Tuzli preuzela je najveći dio ovoga posla, uzevši za vrijeme ovogodišnje kampanje pod zakup velepecaru jednog trgovca u Tuzli. Ova velepecara koja je za vrijeme okupacije bile dobrim dijelom uništena, na vrijeme je popravljena i kace su osposobljene da za sada prime do 100 vagona svježe šljive. Ova pecara imade potpunu moderan uređaj za pečenje rakije sa dnevnim kapacitetom do 4 vagonu koma. Međutim, njena najveća prednost za današnje prilike je uređeni pogon sa ugljenom, koji se iz obližnjeg rudnika u Kreki dovozi u pecaru posebnim Industrijskim kolosjekom, čime je prebrođena velika zapreka prevoza drveta. Obzirom da je ovaj kolosjek vezan sa žaljezničkom prugom Doboj - Tuzla, pružena je time mogućnost svim zadrugama i privatnicima, ako budu imali veće količine šljive koju neće moći preraditi, da je prevezu i рnude na vrijeme Privrednoj banci u Tuzli. Valja naglasiti da su se Narodne vlasti pobrinule da seljak kao proizvođač šljive bude zaštićen od svakoga iskorištavanja na taj način, što je utvrđeno da minimalna cijena šljive ne smije biti ispod 2 dinara po kg. Time je onemogućeno nesavjesnim špekulantima da udruživanjem na vještačkii način obore cijenu šljive i prisile seljaka da im je proda u bescjenje, što je u prijašnjim vremenima bila redovnu pojava.