U svom nastojanju da u najširim slojevima hrvatskog naroda obnovi interes za kućnu radinost, i da po¬digne pučki umjetni obrt kao privrednu granu u obnovi zemlje, »Na¬predak“ je učinio svoj prvi korak, prigodom osnivanja »Napretkovog« kotarskog odbora, priredila je vareška podružnica sa okolnim selima iz¬ložbu ženske kućne radinosti i rukotvorina svoga kraja. Izložba je odr¬žana u Radničkom domu u Varešu u nedjelju 30 juna. Iako jc bila zamšljena u skromnom obliku, ona ie uspjela iznad, svakog očekivanja. Iz¬loženo je oko 250 raznovrsnih radova, a Izložbu je posjetilo preko 1500 osoba sumo u jednom danu. Staroi mlado, iz varoši i okolice, tiskalo se da stigne na izložbu, da se pregleda, živo posmatrajući i ocje¬njujući svaki pojedini izloženi rad. Sta više, i nakon samog otvorenja iz¬ložbe dolazili su stanovnici okolnih sela i donosili svoje radove, moleći da budu izloženi. Tolikom uspjehu nije se niko nadao. Evo ova činjenica ukazuje nam da u samom narodu, i baš na selu po¬stoji veliki broj neznanih umjetnica koje žele da rade, i koje bi mogle da stvaraju djela umjetnog obrta, kao što ih malo koji narod Evrope poznaje. Taj prvi korak, toliko uspio, uvjerio je upravu »Napretka« da je na pravom putu kojim treba i dalje da ide, i da će uspjeti da zainteresuje najšire slojeve hrvatskog naroda za pučki umjetni obrt. A sada da kažemo i nekoliko opće¬nitih riječi o izložbi, a napose i o samim izloženim rukotvorinama i iz-lagačima. Upalo nam je u oči da se je najviše tkalo pamukom, manje je iz lana koji se u okolini Vareša goji i prerađuje, a najmanje je bilo vunenih rukotvorina. Ratna i poratna nestašica pamuka prekinula je skoro potpunoma svako tkanje pamučnih rukotvorina, ali i u toj nevolji bilo je marljivih i vrijednih tkalja koje su svojom dovitljivošću znale da pri¬mijene obojenu nit starih čarapa i da stvore izvanredna djela. Baš ona dva ručnika, prvi (br.21) sa smeđim, svijetloplavim i pepeljastim šarama tkan od Fine Zlović. drugi (br. 49) pun raznih pepeljastih i gašenih smeđih tonaliteta od Monike ZIović, odlikuju se neobično istančanim uku¬som u ugođaju boja. Uz njih da spomenemo i lijepu ponjavu (br. 84) što ju je izložila podružnica Pržići, a tkanu iz starih ženskih čarapa po lanenoj potki. I ona nosi iste odlike i svojstva u skladanju boja. A šta da kažemo o onom lijepom ručniku (br. 121) iz sela Mir sa smeđom bordurom ili o ručniku br. 180) iz sela Zarude, tkanom u tankom vezu » kra¬snom plavkastom sivom bordurom. Da spomenemo dalje ručnik (br. 48) Monike ZIović tkan u svjetlo smeđem kafezu, peškir (br. 48) Janje Stjepanović, tkan u crvenom i svjetlo-smeđem kafezu, ručnik (br. 107) Jelke Mlivančić, tkan u dvožičnom melezu ili pak onaj ručnik (br. 31) Katice Zekić, tkan u četiri niti s crve¬nim kruškama i krasnom čipkom na listove. Zapazili smo ponjavu (br. 42) Dodik Božane i onu drugu ponjavu (br. 146) Ivke Lastrić dugu 20 »aršina« i veliku lijevanjsku ponjavu (br 58) Mande Božić iz sela Pržići te malu, ali ukusnu suknenu ponjavu Ane Dejanović iz Pogara, izvanredno složenu u žutoj, crvenoj i crnoj boji Uz njih treba spomenuti trolju (br 29) od krpa, tkanu na »lokume« oči Marice Poljaković i ponjavu (br. 110) Marice Ćupka u lijevanjskom načinu .Tu su lijepi bezovi Fine ZIović ,Janje Stjepanović i Kate Zekić, a Marica Poljaković izlaže lijepi karirani' bez s umjetnom svilom (br. 26). Tu je i bez Jelene Vrhovčić, tkan za zastore. Sviđa nam se jastuk (br 179) iz Zaruđa, tkan na dasku i jastuk (br. 164) podružnice Pržići. stolnjak (br, 113) Tonkice Vrhovčić iz pirlitanog beza,te krevetnjak (br.50) Momke Zlović, i zastor (br 169) Marice Poljaković, tkan po lijevanjskom uzora s pirlitom. Serafina Andrijević izlaže sjajan boščaluk (br. 149)vezen zlatnom žicom te žensku košulju i gaće u blizničavom bezu (br. 151), a Ljubica Bogeljić poka¬zuje nam (br. 90) čvrsto tkanje plall mafez s bijelom osnovom i po svojoj boji vrlo zanimljivo. Ana Dejanović iz Pogara izlaže lanenu tkanimi (br.37) iz vlastitog lana. Od ćilima naročito ističemo ćilim zastor (br. 92) i ćilim iz tri dijela (br.93) Marice Tomas, te pregaču (br.142) iz Pogara. Spominjemo dalje pregaču (br. 136) i šarenu maramu (br.60) iz sela Borovića, te najzad male drvene stolice kao onu (br.137)što je izložio Mato Andrijević .Napominjemo da su na ovoj izložbi izloženi i razni muslimanski i srpski radovi od kojih pominjemo lijepi Kreševski stolnjak (br. 129) Nefe Imamagić, te ručnik za »drvo« (br. 124) vezen kosovskim vezom Urfete Gabo i lijepu bošću sa sivkastim pirlitom (br. 127) Zehre Imamagić. Od srpskih seoskih radova iz Vareša ističemo ručnik (br.164) nepoznate nam tkalje, sa ukusnim prugama te razne vrlo lijepe priglavke. Nemoguće nam je sve snomennti možda je i nehotice ispušteno još koje ime koje je trebalo istaći ali priredba je uspjela iznad svakog očekivanja. Mi koji smo gledali tu prvu „Napretkovu“ izložbu narodnih rukotvorina zahvalni smo svima koji je pomogoše i koji se za nju založiše. Na prvom mjestu ističemo požrtvovani i istrajni rad predsjenika ..odbora „Napretka“ Mije Pejčinovića Zlovića koji već duže vremena radi na sprovođenju svih kulturno-prosvjetnih akcija obnovljenog „Napretka“ u Varešu i okolici, i čijom je zaslugom ova izložba u djelo provedena. Nadalje spominjemo Matu Zlovića, Filipa Andrića, Šehtl Ivicu, koji izdašno pomogoše rad oko izložbe. Samu izložbu su vrlo uspješno aranžirale Marica Tomas i Fina Zlović, uz pomoć Tereze Filipović, Marije Zloušić,Mande Žuljić iLudmileSimunović. Obućene i same u narodnim nošnjama provodile su posjetioce kroz izložbu i davale tako toj izložbi naročito ukusan i skladan izraz. Ova izložba treba da bude prvi korak u daljem organizovanom radu na razvijanju naroedne umjetnosti i kućnog obrta. „Napredatk će započeti akciju dalje razvijati i tako najbolje ispuniti jedan dio svojih kulturnih zadataka. Na otvaranje izložbe došli su i potpretsjednik Narodne skupštine BiH. Anto Babić, ministar industrije i rudarstva BiH Niko Jurinčić, pretsjendik Središnje uprave „Napretka“ dr. Vladimir Čaldarević te više članova „Napretka“ iz Sarajeva.