Izdanak oca i majke koji su pali za slobodu, voljeni drug borbene omladine našega grada, aktivni omladinski rukovodilac i član herojske Komunističke Partije, Hajrudin Misirlić-Hiko položio je svoj mladi život. Glas o njegovoj smrti munjevito se pronio, a težak osjećaj velikog iznenadnog gubitka prožeo je sve one koji su ga poznavali, napose omladinu među kojom je on kao rukovodilac djelovao. Rođen je 1928 godine u Sarajevu u uglednoj radničkoj obitelji. Njegov otac Mustafa Misirlić bio je jedan od veterana starog radničkog pokreta u B. i H. pa je Hiko zahvaljujući tome još u prvim godinama djetinjstva dobio pravilan odgoj. Još kao dječak on se bavi čitanjem napredne literature i uz pomoć oca i naprednih radnika i intelektualaca koji su se u to doba krili u njihovoj kući, poprima ispravne nazore na svijet, uviđajući pravednost borbe protiv nenarodnih režima stare Jugoslavije. Kapitulacija Jugoslavije za porodicu Misirlić značila je nova i veća zalaganja za stvar naših naroda. Na Hiku već padaju konkretnije dužnosti pomaganja ocu oko odašiljanja pomoći partizanima, vršenje kurirske dužnosti i drugih korisnih zadataka za pokret. Hapšenje i zlostavljanje majke od strane ustaša Hiku je napojilo pravednom mržnjom i dalo mu potstreka za još uporniji rad. Poslije jednoga povratka sa zadatka na Igmanu 1942 ustaše odvode njegovog oca i nakon mučenja u zatvoru i logoru ubijaju ga. U toku V ofanzive Misirlića kuća očinski prima naše teško ranjene drugove nad čijom je sigurnošću Hiko brižno bdio, izlažući sebe najvećim opasnostima. Kratko vrijeme poslije toga dolazi do hapšenja sestre koju krvnici muče i odvode u logor. U tom vremenu Hiko se već aktivno angažuje u omladinskoj organizaciji na Bistriku, gdje radi sve do samog oslobođenja. Nakon oslobođenja Hiko neumorno radi na stvaranju organizacije Ujedinjenog saveza u I rejonu i mnogi uspjesi na ovom zadatku vezani su za njegovo ime. Njegov odnos prema drugovima bio je topal, drugarski, a svojom skromnošću, prostodušnošću i radom stekao je velike simpatije i bio jedan od rijetko voljenih i cijenjenih drugova. Vraćajući se nakon napornog radnog dana sa jedne konferencije, iz naručja svojih drugova, Hiko je nenadnom smrću istrgnut iz moćnog narodnog pokreta. Sjećanje na druga Hiku biće svijetla uspomena na dobrog i čestitog druga i putokaz kako se radi i nesebično bori za bolju budućnost svoga naroda. Dobri i dragi druže neka ti je hvala.