Dovršivši sve potrebne predradnje, agrarna komisija sreza tuzlanskog ubrzano radi na sprovođenju u život Zakona o agrarnoj reformi. Na svim agrarnim raspravama, narod u velikom broju uzima najživljeg učešća, i svojim izjavama pomaže komisiji da donese pravilne i realne odluke. Tako je ovih dana održana agrarna rasprava u Tuzli na kojoj je prisustvovao veliki broj i agrarnih interesenata i građanstva. Prvo je razmatrano pitanje zemljišta, površine 154 dunuma, koje pripada Selesković Salki, penzioneru iz Tuzle. Selesković je pokušao da ubjedi sresku agrarnu komisiju, da je on zemljoradnik, i da mu je zemljoradnja glavno zanimanje. On se poziva i na svjedoke Mešić Mehmeda i Mešić Bajru. Ali svjedoci se nisu dali zbuniti. U svojim izjavama oni su rekli: “Istina je da je Selesković živio od svoje zemlje, ali je nije sam obrađivao, nego je davao u napolicu”. I pretstavnici agrarnih interesenata Pelemiš Đorđe i Stjepić Ivo pobili su tvrdnju Selesković Salke. Agrarna komisija je donijela odluku, da se Selesković Salko ne može smatrati zemljoradnikom, stoga mu se oduzima sva zemlja izuzev zakonskog maksimuma od 30 dunuma. Posjednicu Landu Anu, vlasnicu 280 dunuma zemlje, zastupao je njen muž Landa Arnošt. On je izjavio da u smislu zakona nisu niti on, niti njegova žena zemljoradnici i da je pravilno da se zemlja ekspropriše. I Hadžiefendić Hanumica priznala je da je nezemljoradnica, te joj je oduzeto samo višak zemljišta. Mulaosmanović Osman, posjeduje 150 dunuma obradive zemlje i nešto šume. On boravi stalno u gradu, živi od rada drugih. Komisija je donijela zaključak, da je Mulaosmanović Osman nezemljoradnik i kao takvom mu se oduzima višak zemljišta a ostavlja se zakonski maksimum od 30 dunuma. Pašić Hasanagi trgovcu iz Tuzle, koji posjeduje 138 dunuma ostavljeno je 30 dunuma a višak oduzet. Žiliću Sulejmanu i Žiliću Sadiku, obućarima iz Tuzle, eksproprisana je šuma u površini od 45 dunuma, a obradiva zemlja veličine ispod 30 dunuma ostavljena. Eraković Simo državni je penzioner i njegov posjed od 53 dunuma obradive zemlje podpada takeđe pod udar zakona o agrarnoj reformi. On se protivi zakonskoj odluci tvrdeći da je učestvovao u zemljoradnji i da se i oženio seljankom, da bi mu obrađivala zemljište. Agrarna komisija je donijela rješenje da Eraković nije zemljoradnik i da mu se stoga oduzima višak zemljišta a ostavlja zakonski maksimum od 30 dunuma. Na osnovu poštenih izjava Vikić Antona, Pantić Riste, Erić Ruže, Pantić Danila, Kušljagić Vasvije, Muharemagić Nezire, Anokić Milene i Mot Jakova, da su nezemljoradnici a posjeduju zemlju, komisija im oduzima višak iznad zakonskog maksimuma. Gospođa Sesil-Majer, udajom nazvata Đemila, zastupa svoga muža veleposjednika Sead-bega Kulovića. Njegovu majku Rašid-Hanumu, takođe veleposjednicu zastupa advokat dr. Stevo Milčić. U pitanju je 691 dunum uglavnom obradive zemlje. Zastupnici veleposjednika traže da im se ostavi na uživanje bar nešto zemlje. Gospođa Sesil-Majer, koja je, poslije prve žene bečanke, druga žena bega Kulovića, plačnim tonom kaže: “Ako nam se oduzme sve zemljište mi nemamo od čega živjeti.” Agrarni interesenti se prisjećaju kada je begovica Sesil-Majer bezbrižno šetala ispred svoga zamka na imanju, okružena šarenim paunovima, i nepitajući da li oni imaju od čega da žive. Pa odmah zatim uzbuđeno dovikuju: - Nemaju od čega da žive, a imaju novaca za advokata da ih zastupa! Advokat Horvat upušta se u žučnu prepirku sa agrarnim interesentima i dobacuje: - Uzalud se džapate oko posjeda. Ono će svakako preći u državne ruke! A interesenti ga dočekuju: “Neka pređe! Država je naša!” Poslije odluke sreske agrarne komisije, da se sav veleposjed Sead-bega Kulovića, zajedno sa zgradama i poljoprivrednim inventarom ekspropriše u korist države, završena je ova agrarna rasprava uz stalno klicanje naroda Titu i savezu radnika i seljaka.