Ko je nakon filma “Prekrasna Vasilisa” pošao da vidi sovjetski film “Besmtni Kaščej”, mogao je odmah da uoči zajedničke crte a isto tako i razlike između ova dva filma. I jedan i drugi zahvatili su u nepscrpivo vrelo narodne umjetnosti i predanja, nadahnjuju se nesputanom maštom i svježinom narodne poezije i bajke. Slikama priče i mašte ovi filmovi uspijevaju da nam govore srdačno i uvjerljivo o svjetlim kao i o negativnim pojavama ljudskog života, jezikom koji je lišen fraze i lažnog patosa, pun invencije i prirodne snage. Kao u bajci, tako su i u tim filmovima i tragične scene ublažene predosjećajem dobgrog završetka, obojene optimizmom, mladenačkim oduševljenjem. No dok je “Vasilisa” predratni film iz perioda poletne, mirne izgradnje, “Kaščej” je snimljen 1944 u punom jeku gonjenja njemačkih hordi s tla napadnute i zlostavljene sovjetske domovine. Stoga je razumljivo da taj film nosi obilježje borbenog daha, krvavih dana, nesreća i grozota onog vremena. Autori filma uzeli su za temu filma narodnu pjesmu o junaku, bogatiru Nikiti koji je neustrašivo pošao da uništi demonskog zlotvora, vođu ubica i palikuća, Kaščeja - da razbije mit o njegovoj besmrtnosti. Prvi dio filma prenosi nas u dane srećnog idiličnog života, u rusko selo gdje se usred predivnih pejsaža, ne sluteći oluju, mladi ljudi predaju bezbrižnom uživanju u pjesmi i šali. Kavalkada Kaščejevih apokaliptičnih jahača koja upada u ovaj mirni kraj, ispunjava sve užasom i za sobom ostavlja samo ruševine, paljevinu i lješeve. Junak Nikita kojem je Kaščej zarobio vjerenicu polazi u borbu protiv do tada nepobjeđenog neprijatelja, praćen svojim novim drugom Bulatom Balagurom. Scene u kojima Nikita doznaje za nesreću koja je zadesila njegov rodni kraj odlikuju se sjajnom režijom i fotografskim kvalitetima koji uzdižu umjetničku vrijednost cijelog filma. Spasavanjem Bulata ispod krvničke sjekire i njegovim požrtvovnim drugovanjem s Nikitom simbolički je prikazano današnje bratstvo i jedinstvo sovjetskih naroda. U cijelom filmu nalazimo mnogo simbolike, mnogo aluzija na događaje nedavnog rata. Bestijalnost neprijateljske najezde, nepokolebljivost naroda da obračuna sa silama zla, zbacivanje jarma laži, sile i smrti. Maska bezdušnog Kaščeja budi u nama sjećanja na odvratna lica raznih fašističkih firera, to je maska mrtvačke lubanje, lišena svih crta čovječnosti. Njegovi gardisti su sijači nesreće kao što su to bili okupatori raznih boja, a u beskičmenim i zaglupljenim pojavama njihovih vazala prepoznajemo kvislinge i druge kukavičke dobrovoljne robove koji su kapitulirali pred krutom silom. Vjernost i dosljednost, snaga narodnih masa, ljubav prema grudi pobjeđuju i u ovom filmu-bajci, kao što su pobjeđivali u stvarnosti koju smo proživjeli. Kaščej pada, njegovo se carstvo ruši i Nikita, pretstavnik naroda, vraća se sretnom životu u svoje lugove i doline, gdje će opet da procvatu voćke i niknu nova, još ljepša sela. Ovaj film koji je u godinama rata bio odraz narodne vjere u pobjedu, i danas je zadržao svu snagu djelovanja. Vrijeme ništa nije oduzelo od njegove vrijednosti. On i danas pretstavlja nesmanjen doživljaj kako za najmlađe gledaoce tako i za odrasle, što samo potvrđuje njegovu umjetničku vrijednost.