Stručno obrazovanje i praktično osposobljavanje kadrova šumarske struke pretstavljalo je jedno od prvih pitanja čijem je rješavanju pristupilo naše Ministarstvo šumarstva. Po oslobođenju zemlje osjetila se je najveća potreba u čuvarskom osoblju - čuvarima šuma. U toku rata broj čuvarskog osoblja smanjen je u tolikoj mjeri da su čitavi srezovi sa više desetina hiljada hektara šume ostali bez ijednog čuvara. (Srez Rogatica sa 87.481 ha šume imao je svega jednog čuvara, srez Goražde sa 44.109 ha šume nije imao nijednog itd.). Razumije se da se takvo stanje nije moglo tolerisati pa su već u toku 1944 godine, na oslobođenom teritoriju narodni odbori, silom prilika, postavljali sa čuvare šuma i lica bez ikakvih stručnih kvalifikacija. Uporedo s tim, Odjeljenje za šumarstvo pri Pretsjedništvu ZAVNOBiH-a u Jajcu, a potom Ministarstvo šumarstva, pristupilo je organizovanju skraćenih dvomjesečnih tečajeva za čuvare šuma. U toku druge polovine 1944 i 1945 godine održano je pri okružnim narodšnim odborima osam ovakvih tečajeva i to po dva u Sarajevu, Banjoj Luci i Prijedoru i po jedan u Mostaru i Tuzli. Ove tečajeve završilo je ukupno 285 učenika. Svi svršeni tečajci, ukoliko nisu kao kolonisti otselili u Vojvodinu, preuzeti su u državnu službu te su im dodijeljeni čuvarski rejoni. U službi, međutim, pokazalo se da je stručna sprema koja se sticala kroz ove skraćene lugarske tečajeve bila nedovoljna za samostalno stručno i pravilno obavljanje čuvarske službe. Polaznici svih tečajeva dobili su prilično zadovoljavajuću teoretsku spremu ali za praktičan rad nisu bili osposobljeni. Uz teoretska predavanja trebalo je sa tečajcima raditi i praktično, obzirom na potrebu da su svršeni tečajci, u nedostatku starih, iskusnih lugara kod kojih bi na terenu izvjesno vrijeme prakticirali, bili prisiljeni da preuzmu samostalno vršenje čuvarske dužnosti. Praktično osposobljavanje u samom tečaju nije primjenjeno jer za to nije dostajalo vremena. Zato i pored volje i dovoljnog interesovanja za struku, ovi mladi lugari nisu mogli zadovoljiti potrebe ove tako važne službe. Da bi se obrazovanje čuvarskog osoblja postavilo na zdraviju i pravilniju osnovu te da bi se budući lugari već za vrijeme samog školovanja i praktično osposobili za samostalno i pravilno vršenje čuvarske službe, Ministarstvo šumarstva odlučilo je da otvori stalnu državnu lugarsku školu sa sjedištem u Sarajevu. Pretsjedništvo Narodne skupštine Republike Bosne i Hercegovine donijelo je ovih dana i Zakon o Državnoj lugarskoj školi. Zadatak škole je obrazovanje nižeg šumarskog osoblja. Školovanje traje dvije godine, za koje će se vrijeme učenici teoretski i stručno obrazovati i praktično osposobiti za obavljanje čuvarske službe. Pored slušanja stručnih predavanja koje će održavati šumarski stručnjaci - inžinjeri šumarstva, učenici će u toku školovanja raditi i praktično - u šumskim rasadnicima, u šumskim kulturama kao i na drugim stručnim šumskim poslovima. Za ovu svrhu određeni su posebni školski šumski rasadnici koje će sami učenici održavati i obnavljati. Uz to, za bolje razumjevanje stručnih predmeta, učenicima će služiti školski šumarsko-lovački muzej, koji pretstavlja bogatu zbirku materijala iz ove privredne oblasti. Muzej se nalazi u zgradi gdje će biti smještena i lugarska škola tako da će učenicima u svako doba biti pristupačan. Za potrebe lugarske škole Ministarstvo je u toku prošle i ove godine štampalo u svojoj nakladi šest šumarskih priručnika kojim su obuhvaćeni svi stručni predmeti propisani za lugarsku školu. Na taj način ovim je ujedno riješeno i pitanje školskih udžbenika. Za svo vrijeme školovanja učenici koji budu pokazali uspjeh u radu, uživaće besplatan stan i hranu na teret budžeta Ministarstva šumarstva. U tu svrhu uređen je poseban internat u koji će se moći smjestiti 50 učenika. Svi učenici biće obavezni da stanuju u internatu. Internatski sistem školovanja pruža najviše mogućnosti zajedničkog rada po kružocima koji se pokazao kao vrlo koristan po uspjeh u nauci. Za prijem u školu uslov je da je kandidat svršio osnovnu školu a uz to da je potpuno zdrav i za terensku službu sposoban. Izbor kandidata vršiće se konkursom. Primljeni kandidati moraju prethodno položiti prijemni ispit pred komisijom koju će obrazovati uprava škole. Na ovom ispitu se mora pokazati dovoljno znanja iz računcie i pravopisa. Samo oni kandidati koji sa uspjehom polože prijemni ispit primaju se za učenike škole. Školovanje će se obavljati po nastavnom programu kojeg će propisati Ministarstvo šumarstva. Obzirom na veliku potrebu u čuvarskom osoblju i nadalje će se, dok potreba traje u sastavu lutarspe škole održavati lugarski tečajevi sa obukom od šest mjeseci. Uslovi za prijem u tečaj su isti koji vrijede i za lugarsku školu. Ovi tečajevi će ustvari davati iste stručne kvalifikacije kao i lugarska škola jer će se nastava držati po istom, samo nešto suženom nastavnom programu radi skraćenog vremena obuke. Tečajcima će se pružiti puna mogućnost i praktičnog rada, tako da će se otkloniti nedostaci koji su pratili ranije tečajeve. Na tečajeve povremeno će se pozivati i oni koji se već nalaze u službi kao čuvari šuma bilo da su svršili dvomjesečni lutarski kurs bilo da su bez ikakvih stručnih kvalifikacija. Prvi šestmjesečni kurs već je otpočeo sa radom ovoga mjeseca sa 50 tečajaca. Tečajci su smještsni u internat lugarske škole a hrane se u zadružnoj menzi. Po svršenom tečaju održaće se ispit iz svih predmeta koji će se predavati i oni koji sa uspjehom polože ispit biće preuzeti u državnu šumarsku službu gdje će im se dodijeliti šumski rejoni na čuvanje. Sa lugarskom školom i šestmjesečnim tečajevima u okviru škole, Ministarstvo šumarstva postavilo je temelje za podizanje i pravilnu izgradnju svoga nižeg stručnog šumarskog kadra, koji je danas u velikoj mjeri slab i malobrojan. Ovim puten stvoriće se kadar novih lugara sa ispravnijim shvatanjem svoje dužnosti, koji će povjereno im narodno dobro čuvati kao svoje vlastito i time učiniti, da ono služi narodu.