Prije nekoliko dana razbolilo mi se dijete. Iz dana u dan bolest se pogoršavala, tako da je bila neophodno potrebna ljekavska intervencija. Kako sam kao činovnik državnog preduzeća član Zemaljskog zavoda za socijalno osiguranje, to sam se obratio našem ljekaru i zamolio ga da bi posjetio bolesno dijete. Međutim, doktoru Biščeviću bilo je teško preći manje od 500 metara, koliko je udaljen moj stan, nego je tražio da ja svoje dijete sa temperaturom od 39 steponi i u nesvjesnom stanju donesem do njega. Sve su moje molbe ostale uzaludne, jer po njegovom stručnom mišljenju djetetu neće to ništa naškoditi. Isti su odgovor dobili i ostali roditelji koji su molili pomoć za svoju djecu. Kako je na nas djelovao ovakav postupak dra Biščevića, može znati svaki onaj koji ima djecu. Možda je dr Biščević naučio da se po njega dolazi automobilom i vjerovatno ne bi ni meni odbio posjetu da sam tako učinio. Dr Biščević nije shvatio da je prošlo vrijeme kada se moglo vozikati u automobilu i graditi palače i ljetnikovac na račun nevoljnika, koje je bolest tjerala da daju i zadnji dinar iz svoga džepa ovakovim doktorima. Ovim putem apelujem na Zemaljski zavod za socijalno osiguranje, da omogući svojim članovima u Travniku da koriste svoja prava i da skrene pažnju gospodinu dru Biščeviću šta danas njegov poziv od njega zahtjeva.