Inžinjer upro je prstom u tehničku mapu na stolu. Tik gdje je pisalo: Živinice. Letimičan pogled na omjer: svega 16 kilometara druma od Tuzle. Zatim se prst lagano kretao ka sjeveru, sa sve jačim zavojem na istok ka Brčkom. I dok je spolja bodro zvonila pjesma što slavi rad, stvaralačka pjesma kao jeka one čudesne snage kojoj se danas divi cijeli svijet - inžinjer je glasno nastavio: “Odavde, od Živinica, za sada će biti polazna tačka “Omladinske pruge”. Zatim ide preko sela Maline i Morančani te izbija na prugu Tuzla - Doboj. Tu, na sredotečini između željezničkih stanica Bukinje i Bistrac, kod t. zv. Šiškog Broda, siječe tu usku prugu i prelazi preko rijeke Jale. Odavde, opet, preko Mramora i Dobrnje izbija na Tinju, pa dalje na Cerik, Dubrave, Bjelu, Bukvik i konačno na Brčko. Kod Tinje se isprečuje golema zapreka: tunel! On je istovremeno najveći objekat na prostoru treće sekcije, koja se pruža od Živinica do Tinje. Duž cijele treće sekcije, pored tunela, već se izgrađuje cijeli niz usjeka, uspona, mostova, prosjeka i tome slično. Front rada na toj sekciji drže brigade: Sandžačka, Crnogorska, Tuzlanska, Travnička, Sarajevska, Dobojska, Hercegovačka i Valjevska.” NA MJESTU GDJE ĆE SE UTOVARIVATI CRNO ZLATO Na 21-oj dionici vreva ljudi i škripa volovskih kola, huka kamiona i pisak sirena sa malih lokomotiva šumskih vozova, koji su polazili prema Banovićima. Još tu odmah u Živinicama nailazi se na prve graditelje pruge. Bili su to pekari. S lijeve strane druma - jedna niska kućica: pekara. Pred njom su nekoliko omladinaca tovarili svježi hljeb na kola, odakle će se raznositi u brigade, pa dalje u čete. Sunce je već “odskočilo za dobar pedalj”. Na 21-oj dionici “Omladinske pruge” radi Sandžačka brigada. Koji stotinjak metara na niže i u desno nalazi se stara separacija banovičkog rudnika. Uskoro će to biti nova, velika, moderna separacija. Tu će se utovarati mrki ugalj banovičkog bazena, naše crno zlato. Još niže, sasvim blizu, leže postrojenja, mašine i uređaji Šipadove drvene industrije u Živinicama. U njihovom začelju vijuga srebrenasta Oskova. Mila je to planinska rječica. Brza, voda je najljući neprijatelj tehnike. I eto tu Oskovu, brzu planinsku vodu, savlađuje Sandžačka brigada. Duž njenog rejona, stalno se podiže, koristi i, zatim opet pomjera desetine mostića preko rijeke, pomoćnih kolosjeka i kosih skela. Brigada izgrađuje dugačke kolosjeke na podvodnim obalama i preko same rijeke. Sa lijeve, široke ravne obale Oskove prevozi se šljunak na desnu stranu, kojom će se postavljati šine nove pruge. Dobar dio navučenog šljunka ugrađuje se u trasu, a još veći se utovara u vagone koji ga odbacuju čak u Bukinje. Sandžaklije razbijaju sčvrsnuti šljunak, a lopate ga hitro ubacuju u vagonete na pomoćnom kolosjeku. I tek što je vagonet napunjen, već ga grabe dvojica omladinaca i u trku guraju pred sobom. Šine maloga profila uvijaju se pod teretom mokrog šljunka i kao da stenju. Vozači to ne primjećuju. U njihovoj svijesti kovitla se, toga trenutka, jedna misao o prelaznoj zastavici, a u srcu gori plamena želja da se što više koristi dragoj otadžbini. Žeže junsko sunce. Mlada tijela se saginju i uspravljaju. Slijedeći vagonet je pun. I već juri. Sada klizi kolosjekom na vodi. Niz mnogostruko ukrštenih šlipera u vodi osjetno podrhtavaju. Na izazvanim talasima bosanske rljeke lome se sjenke neumornih graditelja Sandžačke brigade. Sjenke se lome a puni vagoneti svakodnevno prolaze, navlače šljunak, bliže kraju veliko djelo Titovog pokoljenja. “Ja ću na svom mjestu da ostanem sve dok se pruga ne sagradi!” kaže Novopazarac Hamzo Zimonjić, šestnaestogodišnji omladinac Sandžačke brigade. A takvih Hamza među 14.000 prugaša naći ćete - koliko hoćete! Sandžačka radna brigada broji 330 ljudi. U cijeloj brigadi najljepše uspjehe postiže I četa, koja već četiri puta osvaja prelaznu zastavicu. U četi su najbolji omladindi Milojević Dušan i Gluhavičanin Medo, obadvojica iz Novog Pazara. Dušan za 5 sati istjera 350 kolica, a Medo za toliko isto vrijeme izravna 500 kvadratnih metara zemlje. KOD CRNOGORSKE BRIGADE Kada se zaputi duž cijele trase kojom će se postavljati pruga nailazi se na usamljene prostore gdje su već završeni zemljani radovi ili na pojedinim radilištima u kojima sve vri i bruji kao u košnici marljivih pčela. Pred očima leži prazan prostor dovršenih radova. Tamo dalje, pružio se zaokret. Otuda se čuje pjesma! Tamo brigada Crnogoraca radi i pjeva! I Crnogorci savlađuju Oskovu. Lopate zvone tupo. Škripa kariola. Suknje vitkih Crnogorki lepršaju u trku. Omladinci se sustižu i prestižu u vuči kolica. Šljunak se prevlači niz padinu, pa uzbrdnom skelom gore na trasu. Stotine kubika zemlje i kamenog šljunka premjeste se dnevno na razdaljinu od par stotina metara. Sve je to djelo ruku, rezultat napornog rada omladinaca, koji dobrovoljno i besplatno izgrađuju svoju zemlju, odazivajući se svome narodu i voljenom Titu! Čuda se zbivaju u našim danima, jer se tu radi o nastavku one u narodno-oslobodilačkom ratu razbuktale ljubavi prema narodu, zemlji i Titu! Radi se o novim oblicima partizanskog herojstva, o novim manifestacijama ljubavi prema zemlji i Titu. Kako je to sve jednostavno i prosto, recimo, Đurović Danilu omladincu 5 čete Crnogorske brigade, koji je na dan takmičenja sam iskopao 49 kubika zemlje - kada kaže: “E, čoče, da je nma dosta “kariola” i drugog alata uspjeh bi bio za 50% bolji.” Ponosna Crnogorka, svjesna omladinka, Vuletić Ana mnije ništa kazala, ali je ona u izvlačenju kolica stalno ravna svojim drugovima. A zar slavna Crna Gora ne može biti ponosna na svoje sinove i kćeri koji u kršnoj Bosni pripremaju sretniju budućnost i Crnoj Gori i svima našim narodima? Zar se može biti a ne ponositi se, recimo, Vukićević Veljkom, Radulović Ksenijom, Rajić Brankom, Vulanović Vasom i Tomić Milom, koji stalno održavaju normu rada, a na dan takmičenja svaki su pojedinačno nakopali, utovarili i odvukli preko 300 kolica šljunka i zemlje? Norma čete je 150 kubika šljunka i zemlje. Na dan takmičenja 4 četa brigade izbacila je 175 kubika. Crnogorska brigada broji 320 omladinaca i omladinki. Među najbolje spada drug Bošković Ljubo zemljoradnik iz Ljubotinja, srez cetinjski. Ono što kod Crnogorske brigade pada u oči to je, pored upornog zalaganja na radu, atmosfera razdraganosti, pjesme i smijeha. Brigada stalno pjeva, omladinci vole pjesmu, jer s pjesmom mnoga su stvorena djela, ona služi za odmor i rad. Uz pjesmu lakše se radi. A smijeh, krepki mladenački smijeh osvježava tijelo, produžuje život. Jednom petnaestogodišnjaku je okliznula daska na uzbrdnoj skeli i on je zajedno sa punim kolicama brčnuo u vodu. Začas se sletilo nekoliko drugova i uz najsrdačniji smijeh “pomažu” mu da se digne. Scena opštega smijeha potrajala je koju sekundu a onda se opet svojski zapinje, veselije, snažnije i uz pjesmu. “SA OVAKOM RADNOM SNAGOM UPUSTIO BIH SE U KOJI BILO PODUHVAT” Na početku radova Crnogorska i Tuzlanska brigada radile su u neposrednoj blizini jedna od druge. Sada ih razdvaja trasa duga tri kilometra sa potpuno dovršenim zemljanim radovima. Dovršivši sa potrebnim uputama, jedan inžinjer uputio se par koraka s nama po toj dugoj trasi. On sa očiglednim oduševljenjem govori o omladincima, graditeljima pruge Banovići - Brčko: “Nevještom posmatraču i ovi radovi, dovršeni u prvom mjesecu rada, izgledaju zbilja ogromni. Međutim kada bi on mogao sagledati sve one manje, sitnije i krupnije sporedne, ali neizbježne radove, kao podizanje nebrojenih privremenih mostića, pranje šljunka, namještanje, mjenjanje i stalno pokretanje pomoćnih kolosjeka, izgradnju skela i tako dalje - onda bi se tek mogla u pravoj mjeri shvatiti sva veličina izvršenih praktičnih radova. Zbilja je radni polet kojl pokazuju moji omladinci upravo neshvatljiv. To je fantastična utakmica, najplemenitije natjecanje. I ja slobodno mogu da kažem, da bi se “sa ovakom radnom snagom smio upustiti u bilo koji poduhvat!” Pred očima se pružio veličanstveni plod prvog mjeseca rada: uzdignuta kilometarska trasa za normalni kolosjek. Na njoj su svi zemljani radovi završeni tako temeljito i čisto da trasa djeluje kao dugi komad precizno odrezanog sapuna. Daleko u pozadini plave se rubovi Konjuha. Uporedo s trasom, na njenoj dosnoj strani teče drum Tuzla - Živinice. A sa obadvije strane, već izgrađene trase, u nesagledivim dubinama sprečanske kotline, pukla su ravna polja ukrašena pšenicom i kukuruzom. Rojevi ljudi i žena popali su njivama i okopavaju kukuruz.