Nogomet je još uvijek najrasprostranjenija i najobljubljenija grana našeg sporta. Nogometne utakmice redovno privlače najveći broj posjetilaca. Međutim, kao i drugdje, i sportska publika ima svoje zahtjeve. Sarajevska publika, recimo, ima veliku želju - i s nestrpljenjem to očekuje - da konačno već jednom na zelenom polju vidi jedan svoj solidan tim. Potsjeća sarajevska društva nemaju takvu nogometnu ekipu koja bi svojom igrom zadovoljavala sportsku publiku našeg grada. Ali ne radi se samo o tome. Sarajevu, kao glavnom gradu naše Republike, nikako ne priliči da na polju fiskulture i sporta daleko zaostaje iza drugih glavnih gradova, a još manje - kao što je danas slučaj - da zaostaje čak iza pojedinih gradova u našoj Republici. Dakle, ne samo radi ispunjenja želja naše sportske publike, nego i u interesu pravilnog razvoja fiskulture u našem glavnom gradu i našoj Republici, potrebno je preduzeti izvjesne mjere da se u Sarajevu formira jedno novo društvo, koje bi dostojno moglo reprezentovati kako naš glavni grad, tako i Republiku Bosnu i Hercegovinu. Šta bi konkretno trebalo učiniti u tom pravcu? Prije nego što odgovorimo na ovo pitanje, treba da se osvrnemo sa nekoliko riječi na izvjesne prijedloge i kombinacije nekih drugova iz našeg fiskulturnog rukovodstva. Radi se, naime, o tome, da oni takođe uviđaju značaj gornjeg problema. Ali način na koji misle riješiti taj problem, po našem mišljenju je nepravilan i necjelishodan. Nije potrebno ni dokazivati da fuzija “Udarnika” i “Slobode” niukom slučaju ne može pružiti mogućnost za formiranje takve jedne nogometne ekipe, koja bi futbal u Bosni i Hercegovini podigla bar na predratni nivo. Fuzija tih dvaju društava dala bi neznatno bolju futbalsku ekipu, po svojim kvalitetama otprilike ravnu ekipi “Željezničara”. A to praktično znači da bi se ostalo pri starom stanju stvari. Ako se ne zadovoljavamo tapkanjem u mjestu, ako želimo korjenito rješenje tog pitanja, onda po našem mišljenju ostaje da se učini slijedeće: 1. formirati novo društvo pod pokroviteljstvom, recimo Sindikata; 2. u sastav nogometne ekipe privući najbolje igrače iz postojećih društava; 3. dobaviti jednog profesionalnog trenera visokih stručnih kvaliteta; 4. zavesti disciplinu među igračima, obezbjedivši im egzistenciju sa odgovarajućim zaposlenjem, koje će dopuštati redovne treninge. Tačno je da takvo jedno društvo u prvi mah ne bi imalo premca u Sarajevu kao ni u cijeloj B. i H. Ali, baš zato, da podignemo nivo našeg sporta i želimo pojavu jednog jačeg, uigranijeg i solidnijeg nogometnog tima. A zar uostalom na isti način nisu radili i naši drugovi u Zagrebu i Beogradu?! Zato treba odbaciti pričanje nekih nedoraslih “savjetnika” i “stručnjaka”, da treba ostaviti da se stvari “spontano”, razvijaju kao da će se to pitanje riješiti samo od sebe. Takvo društvo doprinijeće besumnje razvoju fiskulture u unutrašnjosti Bosne i Hercegovine, ono će vršiti snažnu propagandu, pojačavati interes za fiskulturu. Ono bi moglo pod povoljnim materijalnim uslovima praviti češća turneje po Bosni i Hercegovini i na taj način neposredno pomoći razvoj fiskulturnih društava po našim okružnim i sreskim centrima. Takvo društvo, nadalje, moglo bi uspješno da se mjeri sa najboljim nogometnim ekipama u državi, tako da ne bismo više morali strahovati od tako visokih poraza kao što je nedavna katastrofa sarajevske reprezentacije (0:7 sa “Partizanom”). Usvajanje ovog gledišta ne pretpostavlja rasformiranje bilo kojeg od sadašnjih sarajevskih društava, iako bi ona izašla manje-više oslabljena. Ali perspektive razvitka fiskulture opšte uzev, dosta su povoljne, i kroz kratko vrijeme bilo bi moguće ponovo ojačati ta društva.