Narodi Jugoslavije dočekuju Prvi maj 1950 godine u veličanstvenom naporu borbe za izvršenje četvrte godine Petogodišnjeg plana. Kao i svake godine tako i ove Prvi maj će značiti smotru uspjeha postignutih u toku protekle godine. U prvomajskim povorkama ići će radnici sa velikim brojem novoosvojenih proizvoda, istupiće veliki broj novih preduzeća koja su završena i počela da proizvode u toku prošle godine, biće prikazani giganti koji se grade i koji će izmijeniti lik naše zemlje. Prvomajske povorke prikazaće jednim dijelom gigantski preobražaj naše zemlje. Od nekada zaostale zemlje vlastitim naporima njenih ljudi, uprkos svih teškoća gradi se snažna industriska zemlja. Pobjeda Narodne revolucije izvukla je našu zemlju iz zaostalosti i stvorila u njoj uslove za vrlo snažan napredak. Te uslove naši radni ljudi pod rukovodstvom Partije i Tita u punoj mjeri koriste. Iz dana u dan niću nova moćna preduzeća, hidrocentarale, tvornice, kakvih ne samo da prije nije bilo u zemlji, nego ih je malo sličnih i u svijetu. Ta preduzeća obezbijediće našim ljudima sretan i dobar život. Ali proslava Prvog maja ne znači samo smotru postignutih uspjeha. Pripreme za proslavu Prvog maja su istovremeno i nov potstrek za što intenzivnije i upornije izvršavanje svakodnevnih zadataka socijalističke izgradnje. Milioni graditelja socijalizma po preduzećima, ustanovama, seljačkim radnim zadrugama, milioni pripadnika naših masovnih organizacija razvili su svestrano prvomajsko takmičenje i svaki na svoj način, svaki na svom poslu pripremajući se za proslavu Prvog maja povećali svoj lični doprinos velikom djelu ostvarenja srećnijeg života naroda FNRJ. Samo u našem gradu preko 300 radnika.dočekaće Prvi maj radeći za drugu Petoljetku. Preko 2000 radnika uzelo je lične obaveze pred Prvi maj. Prvomajsko takmičenje daće stotine novih udarnika, racionalizatora i novatora. Radi toga proslava Prvog maja znači novi krupan korak u razvitku graditeljskog, socijalističkog elana širokih narodnih masa. Ona znači novu mobilizaciju naših radnih ljudi na još veće podvige u borbi za ostvarenje potpune pobjede socijalizma u našoj zemlji. Ovogodišnja proslava Prvog maja pada neposredno poslije izbora za Narodnu skupštinu FNRJ koji su značili potvrdu pravilnosti politike naše Partije, koji su pokazali da su naši narodi spremni da pod rukovodstvom Partije i Tita vlastitim snagama dovrše započeto djelo. Izgradnje socijalizma nema bez pune podrške naroda Partiji i Vladi, ali i bez najšireg razvijanja inicijative milionskih masa, bez najdosljednijeg razvijanja socijalističke de-mokratije. Pored svih drugih potvrda posljednji izbori su najpotpunije dokazali privrženost naroda politici Partije, a svi naši dosadašnji uspjesi u izgradnji socijalizma zasnovani su baš na stvaralačkoj inicijativi radnih masa. Sve snage Partije usmjerene su na to da se stvaralačka inicijativa razvije. U tome svjetlu treba gledati i posljednje odluke Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ o reorganizaciji Vlade, koje je potvrdila novoizabrana Skupština. One znače ogroman korak dalje u razvijanju socijalističke demokratije i kao takve doprinijeće mnogo novim velikim radnim pobjedama. Po drugi put Prvi maj, praznik međunarodne solidarnosti trudbenika, dočekujemo u uslovima diskriminatorske blokade i sramne klevetničke hajke koja se sprovodi protiv naše socijalističke domovine. Razvijajući dalje svoju politiku diskriminacije prema Jugoslaviji hegemonisti iz SSSR-a pokušali su da i Svjetsku sindikalnu federaciju pretvore u svoje sredstvo za ostvarivanje ciljeva hegemonističke sovjetske spoljne politike. Sindikati Jugoslavije odgovorili su na to odlučno, istupanjem iz Svjetske sindikalne federacije. Braneći Savez sindikata Jugoslavije od kleveta Informbiroa i njegove filijale u Svjetskoj sindikalnoj federaciji, mi istovremeno branimo jedinstvo međunarodnog sindikalnog pokreta, branimo demokratske principe i proleterski moral na kome se zasniva jedinstvo i solidarnost međunarodnog proletarijata. Umjesto bratstva, solidarnosti i ravnopravnosti, u međunarodnom radničkom pokretu danas piru ju metode diktata, hegemonije i diskriminacije. Takvi metodi potpuno strani suštini radničkog pokreta i ciljevima borbe međunarodnog proletarijata nanose ogromne štete tom pokretu i koče njegov dalji razvoj. I baš zato oni se ne mogu i neće održati. Međunarodni radnički pokret moraće prebroditi i prebrodiće i ovu veliku krizu u koju su ga doveli revizionisti iz rukovodstva SKP(b).