U okviru novembarskog takmičenja ovih dana je u sarajevskoj Tvornici ćilima šestorica radnika proglašeno za udarnike, 14 ih je nagrađeno a 26 pohvaljeno. Da nema mjedenih, ne baš upadljivih slova kojim je na sivoj zgradi u Bistriku ispisano: “Tvornica ćilima”, - niko ne bi rekao da to nije obično stanbena zgrada. Neko bi čak, obzirom na njenu masivnost i sivu boju, rekao da ju je gradila zaboravljena Austrija, da bi u nju smjestila finansisku upravu ili neku drugu mrsku ustanovu. Ali ta zgrada nije tmurna ni po čemu drugom, osim po svom vanjskom izgledu. U prostranim i svijetlim sobama koje su sušta suprotnost spoljašnosti zgrade, vješte radničke ruke izrađuju prekrasne ćilime, slažući mnoštvo boja u dezene na kojima se pogled rado zaustavlja. Radionica broj 5 na II spratu takođe je smještena u velikoj sobi. Za tkalačkim stanovima sjede po dvije, ili četiri, radnice uvezujući uzlove u osnovu, razapetu na razboju. - Ovdje se izrađuju persiski ćilimi - tumači sekretar sindikalne podružnice. - Kao što vidite, radi se na isti način kao prije mnogo godina. Izrada perziskih ćilimova još nije mehanizirana. U svim tvornicama radi se ručno, uvezujući svaki pojedini uzao u osnovu. Stručnjacima još nije pošlo za rukom da kod izrade perziskih ćilimova ljudsku radnu snagu zamijene mašinom. Na kraju jednog razboja, u sredini sobe, radi postarija radnica čija vještina i brzina u uvezivanju uzlova pada odmah u oči. Zadubljena u svoj posao, pogledajući katkad u uzorni crtež, ona velikom brzinom uvezuje raznobojne uzlove i istovremeno odbrojava niti osnove, kako bi svaki uzao došao da određeno mjesto i zajedno sa ostalim uzlovima činio ornamenat u mnoštvu skladnih boja. Svojim, ne samo brzim, nego i kvalitativno besprekornim radom, ova radnica - Janja Nuždić - nedavno je stekla naziv udarnika. - Radeći dugo godina, od 1906 do danas, iz ljubavi prema svom poslu, stekla sam ovu vještinu i brzinu u radu. Danas prebacujem normu za 55% - kaže Janja, objašnjavajući kako je postala udarnik. Na hodniku pred radionicom dvije mlade radnice četkaju tek dovršen perziski ćilim; na njemu se nakupilo mnogo raznobojnih dlačica koje su se pri vezizanju uzlova odvojile od kratke niti za zauzlavanje. Tek pošto je očetkan i razastrt u svoj svojoj veličini vidjela se sva ljepota ćilima kojemu se na razboju vidi tek mali dio. Samo ako je čovjek vidio kako se rade ćilimi, može da zna koliko se truda, vremena i znanja mora da uloži dok jedan perziski ćilim prispije u hodnik na četkanje, prije no što će da se otpremi u mašinu za potkresivanje. Kad se zna de na jednom kvadratnom metru perziskog ćillma ima 40.000 uzlova, od kojih svaki pojedini treba rukom uvući, tek tada se može znati koliko je utrošeno ljudske radne snage u jedan ćilim. U radionici broj 2 izrađuju se bosanski ćilimi, takođe na drvenim razbojima. U ovoj radionici se izrađuju ćilimi s lijepim primjercima bosanskog narodnog tkanja. Kako u radionici perziskih ćilima, tako i ovdje, radnice pokazuju veliko umjeće u izradi naših bosanskih ćilimova prepunih raznovrsnim bojama. U ovoj radionici rade i dvije udarnice, koje svojom vještinom i požrtvovnim radom, daju primjer svim ostalim radnicama. Luca Martinjak, pored toga što prebacuje normu za 65%, ističe se još i kakvoćom svoga rada. Ćilimi, koje je ona satkala, odlikuju se zbilja visokim kvalitetom. Druga udarnica, Vasvija Kadrović - prebacuje normu za 45%. No to joj ne smeta da se na sve akcije, u preduzeću ili van njega, prva odaziva. Stari tkalački stanovi kvare se vrlo često, ali ipak nema bojazni da se rad na nekom razboju obustavi na duže vrijeme. O tome vodi brigu stolar preduzeća, udarnik Meho Nuhić koji svaki kvar popravi za vrlo kratko vrijeme. Naziv udarnika on je zaslužio takvim svojim radom, a i zbog toga što je porušenu radionicu u Kreševu obnovio za 5 dana, za koji posao je bilo predviđenno 20 radnih dana. Požrtvovani rad i samoprijegor odlike su udarnika Mehe Nuhića kojima se on ponosi. - Kako sam postao udarnik? Radim, - jer sam svjestan da treba raditi i da samo požrtvovanim radom možemo obezbijediti blagostanje radnom narodu - kaže udarnik Meho Nuhić. - Ovdjs se nalazi snovačnica, u kojoj se namotava osnova na vratila koja se postavljaju na vrhu razboja, - pokazuje sekretar radionicu, preko koje se mnoštvo bijelih niti proteže od isto tolikog broja vretena do vratila, koje se, pričvršćeno u mašinu, polagano okreće, namatajući na svoju valjkastu površinu bijele niti osnove. Vratila za sve stanove u tvornici namotava ovdje udarnik Radovan Petrović, a u radu mu pomažu dva mlada pomoćnika. Za posao koji obavlja Radovan Petrović, trebalo bi 5 ljudi, a on to radi sam, i to u osamsatnom radnom vremenu, tako da ni jedan razboj ne zastane zbog pomanjkanja vratila sa namotanom osnovom. Na taj način on ušteđuje onaj novac koji bi preduzeće moralo da plaća radnicima za dangubu. Mnogi će se upitati - kako je moguće da jedan čovjek snabdjeva sve razboje potrebnom osnovom. Ali Radovan Petrović odgovara na to pitanje vrlo jednostavno: - Posao treba da se pravilno odvija, a da bi se provilno odvijao treba svaki stan da na vrijeme dobije vratilo s osnovom. Ako posao to zahtijeva - onda se to mora i učiniti. Rukovoditi svim poslovima u tvornici - nije baš laka stvar. Ali, uprava preduzeća ima za poslovođu udarnika koji je takođe radnik i koji poznaje sve poslove u tvornici. Poslovođa, - udarnik Nusret Imamović - za vrlo kratko vrijeme savladao je administrativne poslove, a pokazao se i kao dobar organizator rada. Iako 50-postotni invalid, on obavlja svoj posao isto kao zdrav čovjek, pa možda i bolje. Osim šestorice nagrađenih udarnika, u preduzeću ima 14 nagrađenih radnika i 26 pohvaljenih. Zahvaljujući zalaganju svih radnika, a naročito udarnika, koji vode računa ne samo o produktivnosti rada nego i o kvalitetu, ćilimi sarajevske tvornice se mnogo traže, kako kod nas tako i na stranim tržištima. Da bi se mogle podmiriti sve narudžbe, uprava preduzeća namjerava da posao proširi i otpočne s radom u tri smjene.