U opštoj diskusiji o nacrtu Ustava učestvuju cijele mahale - Naš zemlja sad je slobodna - i mi smo sretni što možemo ovako slobodno, bratski i drugarski raspraviti svako pitanje koje nas interesuje, svaki problem koji se postavlja pred nas, pa evo, danas, drugovi i drugarnce, i pitanje našeg najvećeg zakona, nadcrt Ustava naše zemlje, koji reguliše i određuje sve odnose i dužnosti građana prema državi i obratno, odnos države i naše narodne vlasti prema narodu - rekao je drug Mahmud Bubić, otvarajući prvi sastanak građana Prvoga rejona, održan u jednoj kući u odjeljku Fronta Kovači, u cilju razmatranja i diskusije po nacrtu Ustava. Od toga dana do danas, u svim odjeljcima Fronta Prvoga rejona, u i svim mahalama i blokovima kuća, održavaju se sastanci, konferencije i kućna sijela, na kojima se raspravlja i tumači nacrt Ustava Narodne Republike Bosne i Hercegovine. Od toga dana ustaje svaki građanin da slobodno i odlučno kaže svoju riječ, da predloži bolju formulaciju nekog člana, da upozori na nešto što je - po njegovom mišljenju - izostavljeno u predloženom nacrtu Ustava. Govore radni ljudi o svojim problemima. I sva ta opštenarodna diskusija protkana je osjećajem slobode kojom odišu ljudi. Prvi rejon diskutuje… Da, upravo tako bi se moglo reći za ovu nedjelju dana života jednoga dijela grada. Zađite gdje god hoćete, u koji bilo kraj, odmah ćete se uvjeriti u to. Evo, recimo, na Vratniku gdje je drug Juraj Marek ispred Gradskog odbora Narodnog fronta pred širim krugom Vratničana održas lijep i uspio referat o nacrtu Ustava. Govorili su ljudi. Predlagali. Stariji su se sjećali političkog života u našoj zemlji. Jedan od njih, 60-godišnji starac Hadžo je rekao: - Dobro je ovo, djeco. Mi te slobode nismo nikad imali. Čuvajte ovo što je stečeno kao oči u glavi. Ili dođite u Logavinu ulicu. Na drugoj odjeljačkoj konferenciji, poslije opširnog referata druga d-r Mihajla Ilića, upravitelj narodne osnovne škole drug Muharem Kamerić, tumačeći bratske odnose između Srba, Muslimana i Hrvata u našoj Republici, rekao je: - Ranije je sve bilo u računici i profitu. Narod je srljao u propast. Danas je to, braćo, drukčije! Nacrt našeg Ustava baš to uočava i omogućuje daljnji razvoj svake narodnosti i njen puni politički i kulturni razvoj. Do nas samih stoji kako ćemo uspjeti… Narod je pratio svaku riječ. Narod je sam govorio. On je vidio da je Ustav obuhvatio sve ono što njega interesuje, što ga zanima, od čega zavisi njegov život, njegova egzistencija i budućnost. Zato je narod i shvatio ovu diskusiju onako kako treba, kao svoju. U njoj su sve njegove želje i misli, svi osjećaji i težnje… - Da li je i sudska vlast narodna vlast? - pitao je jedan mladić druga Tuparu, činovnika Mini-gdje spomenuto pitanje narodnih tumačio nacrt Ustava. Umjesto druga Tupare javio se advokat d-r Zečević, koji je ošpirno govorio o sudstvu u staroj i današnjoj Jugoslaviji i naglasio da je danas sudska vlast narodna, jer narod izabire sudije. Drug Ešref Berberović je napomenuo da u nacrtu Ustava nije nigdje spomenuto pitanje narodnih tužilaca. - Ovo pitanje bi, po mome mišljenju trebalo precizirati. Pogotovo stoga što je to novost kod nas i što se čak vrše i izbori za narodne tužioce. Oni postoje u svakoj ulici, u svakom preduzeću, a nigdje se u Ustavu o njima ništa ne govori. Bilo je sastanika i na Sedreniku, na Vasinu Hanu, pod Bakijama. Ustajali su ljudi iz naroda i tražili objašnjenja za sve. Jedni su tražili da se jače naglasi državna kontrola nad privatnim sektorom proizvodnje: - Stvaraćemo zadruge, kažu, i nadjačaćemo privatni sektor. - Tako ćemo se osloboditi i od ostataka eksploatacije! - uzvikuje jedan krojački radnik, koji je ovih dana ušao u krojačku zadrugu GNO-a. - Šta su to karteli i trustovi? - interesovao se starac Marko Gogić na uličnoj konferenciji u Miloš Obilića ulici, a penzioner Fazlija Begović, stari zadrugar ovako mu je objasnio: - To su nekad bila najvgća zla i nevolje za sirotinju. Što su oni rekli - a ti njih nisi mogao ni znati ni vidjeti, to je bila tajna - onako ti je bilo, pa ti crko, osto. Eto, rijećemo, to je u manjem obliku kad se prije rata, u Sarajevu dogovore Arslanagić, Kuić i drugi da jedan radio-aparat, kilo grožđa ili metlu ne može niko kupiti jeftinije od one cijene koju oni odrede. A oni su određivali onu koja je njima odgovarala. E, onda ti je bilo džaba sve. Što su, kažem ti, oni rekli, onako je bilo, jer su oni držali u rukama sve konce i od banaka i od trgovine. A oni su, brajko, bili kartelčići prema onima silnim aždajama koje su žderale i ubijale narod, a da ih mi nismo ni znali ni vidjeli… Jedni su povlačili paralelu između Ustava Narodne Republike Bosne i Hercegovine i Ustava FNRJ zatim ustava drugih država itd. - Ovo, brate, što stoji crno na bijelom u našem Ustavu - rekao je s ponosom Omer Lelić na Kovačima, ovo nema nigdje: ni u Americi, ni u Engleskoj, kažem vam! Diskutovano je često o prednosti našeg sistema jedinstvene vlasti nad principima podjele vlasti. Naročito se pretresalo o tome šta je pretsjedništvo Narodne skupštine, a šta opet Prezidijum. Na konferenciji u Saburinoj ulici, jedan starac je rekao: Bolji je Prezidijum od pretsjednika republike. Zašto da uvijek jedan čovjek odlučuje sudbinom miliona. Naši narodi su ovim zadovoljniji…Više ljudi više zna. Kod Tufe u Očaktanum ulici Ahmed Hadžismajlović je konstatovao: - Da je bogdo crkva i džamija već odavno odvojena od države. Bolje bi nam bilo stoput! - Ko hoće da se moli, neka se moli, i Ustav mu to ne zabranjuje! - rekla je Ziba Repovac na sastanku u Halilbašića ulici. Ali neka više ne miješaju vjeru sa politikom i švercom! - Evo, vidite, kaže se da država može i pomagati vjeru, ako to bude trebalo! - Ja bi nadodao: “ako to zaslužuje i ako vjera bude narodna i uz narod” - tražio je Salko Solaković, činovnik. Žene su svuda živo pratile one članove Ustava koji su govorili o izvojevanim pravima žena u našoj novoj državi koja im sada, eto, i naš Ustav priznaje i garantuje, - Fala, braćo, prvoborcima i partizanima koji se izboriše za ovu državu i ovaj Ustav, i koji to sve ukajtiše u knjige i oslobodiše nas - rekla je skoro pobožno Hatidža Burzić, poljubivši pri tom kao kakvu svetu knjngu, brošuru u kojoj je štampan nacrt Ustava. Na Odjeljku Medreseta diskusija po Ustavu bila je vrlo živa i zanimljiva. Na jednom sijelu, u kući staroga Salihage Misirlije, u strmenitoj i visokoj Hadžijamakovoj ulici pod Bakijama, jedna žena je rekla kako to da jedni građani dobiju po 9 kila brašna - a drugi po 15 na mjesec. Pitala je ima li išta o tome u Ustavu i hoće li Ustav to pravilnije odrediti. Umjesto referenta druga Džela Drače, odgovorio je starac Salihaga, domaćin kuće: - Jes, draga, baš je tako pravo, i ejvala mu ko je tako odredio. Zar bi, bona, bilo pravo da ja, koji se samo isjeđavam, eglenišem i kafenišem, dobijem onoliko koliko i moj sin Mahmud, koji evo sada, u 9 sati noću, ode na rad. On na željeznici radi za državu i za narod jer da ovaki nisu izgradili i podigli sve one mostove i fabrike, ne bi ti imala sada ni onih 9 kila. Ali, pričekaj, biće i za one koji manje dobivaju, jer se baš oni što rade brinu da nam svima bude bolje i ugodnije. Na odjeljačkoj konferenciji u Medresetima bilo je vrlo živo. Govorilo se o odnosu između državnih i radničko-namješteničkih zadruga, o ulozi zadrugarstva u našoj privredi, o načinu rješavanja nacionalnog pitanja u Ustavu itd. jedna žena je rekla: - Ovdje ja u Ustavu vidim da više neće biti izigravanja žena od strane muževa! Mi smo dobile naša prava. Radi toga ću svesrdno raditi za svoju djecu i za svoju državu, jer mi je to najveća dužnost. Ovdje je predloženo da se grb naše Republike izmijeni. Umjesto plavo - bijelo - crvene zastave u grbu da bude crvena kao znak i simbol krvave i patničke Bosne koja je za NOP ogromno dala. U jednom uglu crvene zastave stajala bi državna, jugoslovenska zastava, kao znak veze i jedinstva sa ostalim narodima i republikama. I još nešto: na pozadini grba, tamo gdje se vide gore i planine da bude jedan fabrički dimnjak. To bi bio simbol nove Bosne koja smjelo i odlučno ulazi u svoju oudućnost i blagostanje koje počiva na industrijalizaciji i planskoj privredi zemlje. Živo su diskutovali vojnici kao i omladinci koji su prvi put stavljeni u rang starijih drugova. Oni ozbiljno traže riječ i pitaju kako Ustav radnoj omladini garantuje pravo na školovanje. Radnici i omladina obogaćuju diskusiju svojim iskustvima i znanjem, svojom sviješću i poletom. Kroz diskusiju provijava vedar duh ljudi koji osjećaju da se san o slobodi naroda pretvorio u stvarnost, da je radni narod uzeo vlast u svoje ruke i da je nikada neće ispustiti. Zato su se ljudi poslije sastanka i konferencija razilaze vedri i veseli, svjesni korisnih promjena koje su nastale u našoj zemlji, svjesni da su oni sami postali gospodari svoje sudbine.