Sa 1 januarom 1947 god. snabdijevanje industriskim proizvodima (tekstilom i obućom) vršiće se putem potrošačkih karata za industriske proizvode u slijedećim mjestima: Sarajevo, Banja Luka, Bihać, Doboj, Mostar, Travnik, Tuzla, Prijedor, Bos. Brod, Derventa, Zavidovići, Zenica, Vareš, Bisoko, Bijeljina i Brčko. Uvođenjem ovakvog snabdijevanja u navedenim mjestima mijenja se dosadanji način nabavke, u kome je na svaku nabavku bilo potrebno najprije nabaviti doznaku. Nabavljanje uz doznaku uslovljavalo je svaku nabavku posjedovanjem doznake, dok u buduće za veliki dio artikala doznaka uopšte neće biti potrebna. Potrošač će moći jedan dio potreba podmirivati isključivo sa kartom odnosno, za nabavku pojedinih artikala biće mu potrebne samo uslovne jedinice, koje su sadržane u potrošačkoj karti. Isto tako moći će nabavljati izvjesne artikle na uslovne jedinice i odgovarajući kupon, koji je već otštampan u karti. Za nabavku specijalnih vrsta robe kao što su: kecelje za rad, radni kombinezoni, cipele i čizme za naročite vrste poslova, neće potrošač morati da utroši uslovne jedinice, koje su mu potrebne za ostale lične potrebe, nego će ih dobijati od preduzeća u kome je zaposlen. U naročitim slučajevima, kao što je osnivanje novog domaćinstva ili smrtni slučaj, isto tako potrošač će moći nabaviti osnovne potrebe putem naročitih doznaka, koje omogućavaju nabavku bez uslovnih jedinica, pa prema tome neće morati da troši uslovne jedinice namijenjene za njegove lične potrebe. Da bi se trudnicama omogućilo, da na vrijeme pripreme pogrebnu spremu za novorođenče, novi način snabdijevanja predviđa, da se trudnicama poslije pet mjeseci trudnoće može izdati potrošačka karta za djecu. Na taj način one će biti u mogućnosti da sve pripreme, tim prije što će im se zajedno sa potrošačkom kartom izdati i doznaka na potrebnu količinu platna za pelenice. Kako smo već naveli, jedan dio artikala moći će se nabavljati samo na uslovne jedinice ili na uslovne jedinice i odgovarajući kupon. Međutim oni artikli, za kojima se još uvijek osjeća velika potražnja, moći će se i dalje nabavljati samo na osnovu doznake i odgovarajućeg broja uslovnih jedinica. S obzirom na to da će za pojedine artikle i dalje biti potrebna doznaka, a na osnovu dosadanjeg iskustva stečenog pri izdavanju doznaka, potrebno je potrošačima skrenuti pažnju na važnost doznake i nje- snu količinu neke robe. Mnogi potrošači shvatili su prilično neozbiljno izuzimanje doznaka. Kada se pružala prilika da nabavi doznaku, potrošač nije vodio računna o tome da li mu izvjestan artikal zaista treba, kao ni o tome, da li za nabavku ima raspoloživih sredstava, nego je u doznaku upisivao niz predmeta koje nije kupovao. Vjerovatno da se ovo dešavalo iz razloga što potrošač nije znao, da uzimanjem doznake istovremeno i rezerviše izvjestan artikal ili izvjesnu količinu neke robe. Naime - narodni odbori izdaju za jedan artikal, ili izvjesnu količinu nekog artikla, samo onoliko doznaka, koliko odgovara količini kojom se raspolaže, jer pretpostavljaju da će svaki potrošač, koji je dobio doznaku istu i realizovati. Rok važenja doznake bio je do sada deset dana, pa je prema tome narodni odbor koji vrši raspodjelu, mogao tek nakon deset dana znati, da li su sve doznake iskorištene. Tek po isteku roka važenja izdanih doznaka narodni odbor mogao je izdati nove doznake i to opet samo na onu količinu, koja je ostala neiskorištena kod snabdjevača. Ne vodeći računa o tome, da li je zaista potrebna roba za koju uzimaju doznaku i da li za nabavku te robe imaju novčanih sredstava, nesavjesni potrošači onemogućavali su nabavku onima, kojima je ta roba zaista i bila potrebna i bezrazložno angažovali aparat, koji je vršio raspodjelu. Drastičan primjer za ovo pruža raspodjela vune za pletenje u Sarajevu. Gradski narodni odbor dobio je za raspodjelu izvjesnu količinu vune i na nju izdao doznake. Potražnja za doznakama bila je tolika, da su se pred rejonskim odborima stvarali repovi potrošača koji su htjeli da dobiju doznaku na vunu. Nakon isteklih deset dana, kada prema raspodjeljenim doznakama u radnjama nije trebalo da bude vune, narodni odbor je ustanovio, da od izdatih doznaka nije iskorišteno ni pola, što znači, da niti polovina od potrošača koji su izuzeli doznake, nije trebala vuna za pletenje. Za količine koje su ostale morala se izvršiti nova raspodjela, izdati nove doznake, pa je i nakon te raspodjele još uvijek ostalo raspoloživih količina vuna i do nje su mogli doći potrošači koji je zaista trebaju, tek poslije dvadeset dana. Ovakvim postupkom nesavjesnih potrošača ne samo da se usporava sama cirkulacija robe, nego često puta ne mog da dođu do potrebnih artikala baš oni, kojima su najhitnije potrebni. Da bi se ovo u buduće izbjeglo, svaka izdana doznaka ubilježavaće se u industrisku potrošačku kartu. Pri idućem izdavanju doznaka neće moći dobiti doznake onaj potrošač kome je u kartu ranije upisano izdavanje doznake i isti predmet, bez obzira na to što on raniju doznaku nije iskoristio, i koliko za to ne bude imao zaista stvarno opravdanje. Radi toga potrošači treba da vode dobro računa o tome, kada će i zašto tražiti doznaku. Uzimajući doznaku za izvjestan predmet onda kada im on nije neophodno potreban i neiskorištavajći je, oni neće za taj predmet moći dobiti doznake docnije - kada im on bude stvarno i potreban. Potrebno je prema tome, da svi narodni odbori, koji izdaju doznake izravno potrošačima, kao i ustanove i preduzeća preko kojih će doznake dobijati radnici i namještenici, najstrožije vode računa o tome, da i se svaka izdana doznaka upiše u potrošačku kartu. Samo ako se bude strogo vodilo računa o upisivanju doznaka u potrošačku kartu, moći će se spriječiti bezrazložno i neopravdano izuzimanje doznaka za predmete, koji potrošaču ili nisu momentalno potrebni ili mu uopšte nisu potrebni.