U Sarajevu je u svim prostorijama Fiskulturnog doma, otvorena vrlo zanimljiva izložba o postanku, razvitku i djelatnosti narodnih odbora. Prva izložba koja, u stvari, prikazuje dokumentovanu istoriju najznačajnijih događaja koji su se od prvih dana ustanka do danas zbili u našem narodnom životu, pobudila je vrlo veliko intenesovanje sarajevskog građanstva. Izložbu koja je otvorena 16 jula i koja će trajati do 6 avgusta, posjećuje svakodnevno stotine građana, ljudi i žena, omladinaca, djevojaka, staraca intelektualaca i radnika, jer je ovo rijetka prilika da se na jednom mjestu razgleda teškom mukom i trudom sakupljeni materijal koji prikazuje najvažniji dio istorije naše Narodne revolucije. Prolazeći kroz razne izložbene dvorane Fiskulturnog doma, koje su uređene vrlo ukusno i sa mnogo pažnje, ne može čovjek da se odvoji od raznih vitrina, panoa i paravana na kojima su izložene važne fotografije i originalni dokumenti jedne slavne, nadčovječaniske borbe za slobodu i izgradnju ljepše budućnosti. Ako si mislio ostati pola sata, ostaćeš sigurno tri sata. Toliko je najmanje potrebno dok prodeš sve sobe i dvorane, dok zaviriš u svaki grafikon, svaku vitrinu, kako bi razgledao bar ono što je najpotrebnije, jer, stvarno, za sistematsko razgledanje i korištenje svim onim bogatstvom što je tamo nagomilano, treba ići i dva-tri puta. Ovo je već treći put kako dolazim, moj sinko kaže jedna stara žena, sva naborana lica, visoka. stojeći kraj vamredno lijepo izrađene makete koja prikazuje područje pećine u Drvaru u kojoj je bio drug Tito sa Glavnim štabom uoči desanta Hitlerovog generala Romela i njegovih zračnih i kopnenih snaga. Baš je lijepo izrađena kaže starica. Znam ja ovaj kraj. Bila sam preklani. Poslije dubokog uzdaha i videći da je slušamo, nastavila je: Evo, vidite, ovdje mi je poginuo sin. Moj Rade Branio je mašeg Tita. Pao je, ali je Stevo, moj mladi sin nastavio njegovo djelo. Jah, sinko reče starica ponosno jedni su padali, drugi nastavljali i, eto, tako smo danas slobodni. Nema moga Rade; ali je ostalo njegovo djelo. Njegova misao živi u svemu onome što mi danas stvaramo. Pred pojedinim grafikonima i maketama stoje grupice ljudi. Pažljivo razgledaju svaki akt naših prvih odbornika, pisan grubom seljačkom rukom, ali ozbiljno i dostojanstveno, svaku fotografiju koja govori o ljudima koji se nisu bojali smrti, o stradanju naših sela i gradova pod krvavim naletom fašizma. Stvarno, Ikod svukoig predmeta, kod svake stvari, kod svake fotografije može da se sagleda djelić nezapamćene, ogromne snage naroda koji je i u najsudbonosnijim trenucima znao da ostane priseban i čvrst. Dirljivo je bilo pogledati jednog seljaka koji je poslom došao u Sarajevo i, čuvši za izložbu, svratio da je vidi. Našavši u jednoj vitrini originalne dopise koje je 1941 njegov Narodni odbor u Donjem Poplatu i Vlahovićima (srez Stolac) pisao povodom zločina nekih ustaških krvoloka i spašavanja ljudi od njihovih zuluma, on je, okrećući se, sav ushićen, okolnim« ljudima, kliknuo: E, braćo, pobogu, okle se ovo sačuva? Gledaj, molim te, evo i potpisi Sava Rupar i Gojko Ružić! Ah, ljudi moji. Eno Save, danas nam je pretsjednik zadruge, a Gojko je poginuo. Eh, kad se samo sjetim onih vremena pomenula se, ne povratila se. Pa onaka se više ne mogu ni vratiti dodao je jedan omladinac jer smo raščistili s fašistima! Vala, pobro, vratila se ne vratila, mi smo našu slobodu krvlju plaćali... Patili smo, stradali za svoju vlast, pa ćemo, kako god bude, znati i da je čuvamo rekao je ovaj hercegovački zadrugar i pošao dalje. Malo poslije se zaustavio kod jedne grupice mladića i djevojaka koja se živo interesovala razgledajući rijetke primjerke raznih listova štampanih za vrijeme Narodnooslobodilačke borbe. Začudo, prvi put čovjek vidi toliko listova i časopisa, štampanih u štamparijama ili umnožavanih na pisaćim mašinama, roto-aparatima i šapirografima. Dosad nismo ni mislili koliko je u toku NOB-e bila razvijena štampa! Eto tu su i primjerci »Borbe« štampani u Bos. Krajini, prvi brojevi »Oslobođenja«, »Glasa« i stotine drugih listova pojedinih brigada i bataljona, narodnih i frontovskih odbora. Štampali smo i mi naš list za vrijeme rata rekao im je seljak. I danas u našoj zadruzi piše pisaća mašina na kojoj je pokojni Miiko Mihić izrađivao vijesti i proglas« . Kroz izložbu vidi se jasno kako i kada je dizan ustanak u pojedinim krajevima naše zemlje. Vide se o tome pisani dokumemti: slike, makete, vidi se kako se rađala naša nova narodna vlast. Narod u Hercegovini i Zapadnoj Bosni digao se protiv ustaškog terora još prije napada Njemačke na SSSR. Još 1941, oslobođenjem Drvara stvara se Široko oslobođeno područje u Bos. Krajini, a u Istočnog Bosni oslobođeni su gradovi Vlasenica i Rogatica. U Hercegovini su partizanske jedinice bile oslobodile skoro čiavu teritoriju Istočne Hercegovine. Početkom oktobra 1941 formiran je opštinski NOO u Sokolcu sa 13 članova i 4 člana izvršnog odbora. Ovaj odbor, koji je obuhvatio 9 seoskih NOO-š, već u to vrijeme razvio je široku djelatnost u pogledu snabdijevanja vojske i stanovništva, podizanja prosvjete, zaštite zdravlja itd. Stvorio je radionicu oružja, odjeće, obuće i radionicu za preradu koža. Organizovao je osim toga pekaru i sušionicu za meso i kožu. U isto vrijeme osnovan je NOO u Rogatici. U srezu Ključ 1941 osnovano je 16 seoskih NOO-a, a narod opštine Drvar izabrao je na zboru »vlast narodnog Tribunala« sa 29 seoskih NOO-a itd. Imamo već odbore narodne vlasti u Lastvi kod Trebinja, te na teritoriji sreza Bileće, Ljubinie, Stolac, Nevesinje. Svi ovi odbori vodili su brigu za snabdijevanje vojske i naroda, podizanja skloništa i logora, mobilizaciju za partizanske odrede, a politički su djelovali u izgradnji svijesti kod naroda i na raskrinkavanju neprijatelja. Već u to vrijeme odbori se staraju o sjetvi i žetvi, zapregi i radnoj snazi, otvaraju se analfabetski tečajevi, formiraju zdrav, stvene ekipe itd. O svemu ovome može se na izložbi vidjeti mnogobrojni materijal. Izložba o postanku, razvitku i djelatnosti narodnih odbora u FNRJ dokazuje da su naši narodni odbori kao organi jedinstvene državne vlasti ostvarili na svojoj teritoriji sve državne zadatke i sproveli u djelo sve mjere državnog rukovodstva. Naša narodna vlast je, kako se jasno vidi i iz predočenog materijali, uspješno završila oslobodilačku borbu, izvršila obnovu ratom porušene zemlje sa uspjehom gradi socijalizam. Ovakve revolucionarne i krupne zadatke naša narodna vlast izvršila je samo zbog togi što se oslanja na nardne mase i što ima punu podršku tih masa. Ova izložba će obogatiti naše znanje i naša iskustva i pomoć; nam da se još više nadahnemo za borbu za daljnje jačanje naše narodne vlasti i naše socijalističe demokratije. Ovo bi sve trebalo poslati u informbirovske zemlje rekao je jedan radnik da i oni vide šta smo mi radili dok su oni teoretisali i čekali Crvenu armiju.