lako sa prvim julskim danima korištenje godišnjih odmora ulazi u špicu u većini kolektiva, ipak će veliki broj od 800.000 zaposlenih u Bosni i Hercegovini po svemu sudeći svoje ljetovanje provesti kod kuće. Razlog za to je, svakako skupoća turističkih usluga, koje se kreću od 200-300 dinara za prenoćište, do pansiona od 600 do 1.000 dinara po osobi, što je prosječnom radniku sa LD-om od 13 hiljada dinara i njegovoj porodici zaista teško odvojiti uz već postojeći pad standarda. S druge strane, regres je u većini kolektiva, naravno gdje su postojali uslovi da se on uopšte podijeli, već davno potrošen. Zato je u najmanju ruku smiješna, posljednjih dana u dnevnoj štampi, pa čak i radničkim novinama “Rad”, pojava oglasa za morski paket usluga od sedam dana koji košta, sa prevozom, gotovo 20 hiljada dinara. Tim prije što se nijedna od tih usluga ne može koristiti na kredit. Tako je u “Energoinvestu” Suprotno očekivanjima, priliv stranih turista po svemu sudeći, neće biti onakav kakav se očekivao. Zato ovih dana, kao i uvijek u ovo vrijeme, turistička privreda u primorju pokušava da planove ispuni bilo kako, pa se opet u “pet do dvanaest” sjetila domaćih gostiju. Čak su spremni da ga kreditiraju iz nekih svojih minimalnih rezervi. Još u proljeće je postojao takav prijedlog i upućen SIV-u, ali je odbijen. Ovih dana ponovo se javlja Savezni odbor Sindikata turističkih radnika sa inicijativom da se sa 90 miliona dinara kreditiraju, uz povoljne uslove, domaćeg gosta. Svetozar Vasilovski, predsjednik ovog odbora tvrdi: - Kada bi se dozvolilo kreditiranje godišnjih odmora po nekoj našoj računici, na ovaj način bi moglo ljetovati gotovo sto hiljada radnika. Međutim, to korištenje kredita, sve i da se odobri, išlo bi sada teško, jer bi došlo kasno i neorganizovano. Kada se već govori o organizovanom korištenju godišnjih odmora u kolektivima, onda svakako treba napomenuti da u tom prednjači “Energoinvest”. Naime, tu su lani osnovali putničku agenciju koja uz obaveze da radnicima ovog kolektiva obezbijedi avionske i ostale putne karte (mnogo radova izvodi se u inostranstvu), ima zadatak i ugovaranje godišnjih odmora za svojih 45.000 zaposlenih. Dosta će kolektiva u svom aranžmanu koristiti godišnje odmore, jer su njihovi sindikalni funkcioneri ili referenti za standard još u proljeće obišli Jadran i od mjesta do mjesta ugovarali sa privatnicima sobe, ležajeve, pansione. Tako su, na primjer, u “Rasklopnoj opremi” iz Lukavca ove godine ugovorili 7.000 noćenja za svoje radnike u privatnom smještaju, od Živogošća do Ulcinja. Čemu služe regresi? Govoriti sada o regresima i o nekoj njihovoj koristi za one koji odlaze ovih dana na more besmisleno je. Jer, regres uglavnom služi kao neka nenadana povišica, a i daje se u proljeće u vrijeme završnih računa i tako ne služi svojoj svrsi. Naravno, u svakoj sindikalnoj organizaciji svi će se hvaliti kako mnogo čine za odmor i rekreaciju, daju regres toliki i toliki, a kada se to malo detaljnije analizira, jasno je da od regresa nema neke velike koristi, jer se ne troši namjenski, pa se tako jedna čitava sindikalna akcija kompromituje. A da to nisu mala sredstva govore i neki podaci i računice. Ako se, recimo, uzme podatak da je u Bosni i Hercegovini zaposleno gotovo 900 hiljada radnika i da su oni u prosjeku primili najmanje 3.000-4.000 dinara, onda se dođe do podatka da se svake godine podijele ogromna sredstva na ime regresa u iznosu od 240 do 350 miliona dinara, a uz to se potroše na neke proljetne kupovine i rasprodaje, umjesto da se koriste za ono čemu su i namijenjena - godišnjem odmoru. Ideja da se objedine ova sredstva (sva u Jugoslaviji iznose i čitavih 20 milijardi, bar tako tvrde u VSSJ) postoji već odavno, ali, eto, ne doživljavaju svoju realizaciju, čak ni u pokušajima da se obezbijedi bar dio sredstava. U Sarajevu se pokušavalo dva-tri puta dio tih sredstava sakupiti za izgradnju novih odmarališta, ali su radnici, možda i s pravom, takav samoupravni sporazum odbijali, poučeni nekim ranijim iskustvima objedinjavanja sredstava za neke objekte, poslije čega oni nisu bili pristupačni i onima za koje su i napravljeni. Ima dosta takvih primjera, a jedna od njih je i Dom penzionera u Neumu, gdje sada svaki penzioner mora da plati gotovo ekonomsku cijenu za pansion. Uz niske invalidske penzije, koje prevladavaju kod nas, to je zaista teško. Treba reći da su, na primjer, zaposleni u saveznoj administraciji ove godine dijelili po maksimalnih 7.000 dinara za regres, dok su mnogi zaposleni u željezarama, rudnicima, fabričkim halama, dobijali minimalni regres, a ne mali je broj onih koji, zbog lošeg poslovanja kolektiva u kojima su zaposleni, nisu regres uopšte ni dobili. Kada se govori o poštivanju programa očuvanja standarda i sindikalne akcije da se regres isplaćuje diferencirano, a ne linearno, jasno je da se počesto u kolektivima, idući linijom manjeg otpora, daje jednak regres i radniku kraj usijane peći i zaposlenom računovođi u istom kolektivu. Zahvaljujući nešto upornijoj sindikalnoj akciji, u Sarajevu su postignuti kakvi-takvi rezultati, pa je, na primjer, 197 kolektiva, što je nešto manje od polovine ukupnog broja, podijelilo diferenciran regres. U kolektivima kao što su “Unisov” Promet dvotočkaša, GRAS, “Zrakov” OOUR “Optoelektronika”, “Vranica” - OOUR Građevinska operativa, “Signal”, “Centrotransov” OOUR Pretovar i drugi, dakle u većini slučajeva u proizvodnim kolektivima, ipak se išlo na linearnu podjelu regresa. Međutim, često se razmišlja da je bolje podijeliti bar nešto nego ništa, kao što je bilo ove godine u DES-u, Tvornici lesonita Blažuj, FDS-u, GRO “Sedrenik”, Domu učenika i drugim gdje nije ni isplaćen regres, jer nije bilo sredstava da se izdvoje za ove namjene. Šta je s radničkim odmaralištima? Prema podacima Republičkog SIZ-а za odmor i rekreaciju, u Bosni i Hercegovini raspolažu sa 132 odmarališta. - Ta odmarališta imaju 5.000 ležajeva, što nije mali broj, ali pošto se ona koriste uglavnom 2-3 mjeseca u godini, logično je da bilježe gubitke i često je od njih veća šteta nego korist. Ali jasno je da vrijeme takozvanog radničkog turizma da neminovno dolazi - kaže sekretar pomenutog SIZ-a Vlado Montino. I zaista dolazi. U Jugoslaviji, neke računice sindikata pokazuju da u radničkim odmaralištima ima više od 100 hiljada ležajeva koji se koriste manje od polovine godine, ili, preciznije, svega 78 dana. Ako se ovi podaci makar i površno dalje analiziraju, jasno je da ogromno društveno bogatstvo leži neiskorišteno kraj mora, jezera, ali isto tako da - kada bi se ovi kapaciteti koristili kao što se inače koriste u svijetu, gdje je i znatno duža turistička sezona - onda je očito da, maltene, ne bi ni trebalo graditi nova odmarališta, već da bi sa sredstvima što se već izdvajaju za regres, ta odmarališta lako mogla da se i održavaju i da pansioni u njima budu znatno jeftiniji. Tada bi radnici zaista mogli da u njima masovno koriste godišnje odmore. Pogotovo kada se zna da nije ništa bolja iskorištenost ni ostalih turističkih kapaciteta, ne samo radničkih odmarališta, već i hotela u Bosni i Hercegovini, koji raspolažu sa nešto više od 30 hiljada ležajeva. Vidi se, zapravo, da i nije problem u nedostatku ni objekata i novca, već u nedostatku koordinacije u korišćenju postojećih odmarališta. U SIZ-u za odmor i rekreaciju tvrde da je nedostatak saradnje glavni problem radničkog turizma. Da bi se to ubuduće otklonilo, ovdje su uradili detaljan program. Tako je ove godine već objedinjeno i oko pedeset miliona dinara da bi se neka zapuštena odmarališta oporavila i osposobila za udobnije ljetovanje. To će svakako povećati i iskorištenost tih kapaciteta, a poboljšati i njihovo poslovanje, što je zapravo konkretan i pozitivan primjer da i u ovoj oblasti nužda zakon mijenja.