Ako pogledamo opštu historiju naroda vidjećemo da se je apotekarski stalež pojavio u srednjem vijeku. U grčkoj medicini s obzirom na dietnu terapiju nisu apotekari bili ni potrebni, ali je zato u Grčkoj ipak bilo rizotoma i framakopola. Prvi su sabirali ljekovito korjenje, a drugi su bili sitni trgovci koji su svoju robu iznosili na pijacu i to ne samo lijekove, nego i sredstva za uljepšavanje. Kasnije su u Rimu i Aleksandriji ti trgovci bili nalik na naše farmaceute, a apoteka u smislu novijega doba bilo je najprije kod Arapa, koji su izvozili mnogobrojne lijekove sa Istoka i volili komplikovane formule za spravljanje lijekova. Najstarije vijesti o apotekama na zapadu odnose se na Salermo, gdje je car Fridrik II. već 1241 godine podvrgao apotekare ispitima i obavezao ih, da najsavjesnije pripravljaju lijekove i da se drže taksi za lijekove. Ali je apoteka bilo davno još i u Francuskoj, Engleskoj i Njemačkoj, kojima su što se tiče uređenja talijanske apoteke služile za primjer, a trgovina stranim lijekovima do otkrića Amerike bila je sva u rukama Talijana, pa su oni i proizvodili i izvozili i komplikovane lijekove u velikoj mjeri. Od XIII stoljeća bilo je apoteka u svim većim evropskim gradovima osim Rusije, gdje se prva apoteka spominje tek 1584 godine i to u Moskvi. Liječnici su odlazili u apoteke i usmeno naređivati lijekove ili ih bilježiti u naročite knjige, koje su se u tu svrhu nalazile u pojedinim apotekama. Apotekari su u nekim zemljama vršili i po koju ljekarsku funkciju. U Jugoslavenskim zemljama javile su se prve apoteke dosta rano: u Dubrovniku početkom, u Zagrebu i Splitu sredinom XIV. stoljeća, a bilo je mjesta po Hrvatskoj, Sloveniji, Dalmaciji i Vojvodini s apotekama od 15 do 18 stoljeća. U Beogradu bijaše jedna apoteka za prve austrijske okupacije u prvoj polovici 18 stoljeća, a u oslobođenoj Srbiji spominje se prva apoteka u Šapcu 1826 godine. Na Cetinju je otvorena prva apoteka 1878 godine, a Bitolj i Prilep dobili su apoteke tek 1898 godine. Iz pisanih historijskih izvora znamo, da su već u XV. i XVI. stoljeću na sarajevskoj čaršiji postojali dućani, neke drogerije i drogisti, koji su se turski zvali »attari«, a koji su imali i svoj esnaf. Tursku riječ »attar« ili uttar« prevodi Zenker:»Turkisch-arabisch-persisches Handwortnerbuch«, Leipzig, 1866, str. 631, njemački sa: Wohlgeruch-Verkaufer, Spezereihandler, Gewurzkramer, Materialist. Ti »attari« su trgovali svačim, pa i travama i ljekarijama, a bili su jevreji i pretežno muslimani. I tako od tih primitivnih drogerijai apoteka već polovicom prošloga stoljeća nalazimo mi u Sarajevu i modernizovanih apoteka u današnjem smislu. U to doba su iz poznate sarajevske jevrejske porodice Sumbula bili najpoznatiji apotekari, koji su imali svoju javnu apoteku. Pored njih znamo da je u to doba i dr. Isak Salom imao svoju vlastitu apoteku, a neko vrijeme i vilajetski sekretar dr. Kečet, dok je 1849 godine u Travniku otvorio svoju vlastitu apoteku mađarski politički emigrant dr. Gabro Galantaj i lijekove dijelio narodu besplatno, kao i ljekarske savjete, uslijed čega je postao u tome kraju neobično popularan. Pošto su ti doktori medicine držali svoje vlastite apoteke znak je da u nas do 50-tih godina prošloga stoljeća nije bilo javnih apoteka. Ali o tome ćemo ovdje navesti nekoliko primjera, koje sam naišao pregledavajući konzularnu arhivu austrijskog generalnog konzulata u Sarajevu za vrijeme od 1850 do 1878 godine. Iz austrijskog konzularnog izvještaja broj 582 od 27 juna 1854 i broja 390 iz 1855 godine saznajemo, da je sredinom 1854 godine u Sarajevu otvorio apoteku i neki Đorđe Đorđević Đuleka (konzul ga u izvještaju zove Georg Georgijević). Taj Đorđević je neko vrijeme bio i turski vojni apotekar, a u Sarajevo je došao po svoj prilici iz Beograda. S njim u zajednici radio je u apoteci i njegov brat. Dozvolu za otvaranje i držanje apoteke izdao mu je Huršidpaša. Iz drugog spomenutog izvještaja se vidi da se je ta apoteka zvala »Apoteka kod lava«. Dvijo godine prije toga (1852) pokušao je neki Josef Josefac, navodno apotekar iz Slavonske Požege, da u Sarajevu otvori modernu apoteku, ali do njenog otvaranja nije došlo iz razloga koji se iz konzularne arhive ne mogu razabrati. Početkom godine 1855 spominje se u konzularnim izvještajima još neki apotekar, po imenu Juda, ali pobližih podataka o njemu nema. Od onih naprijed spomenutih »attara«, tih prvih i najstarijih naših drogerija i apoteka, sačuvale su još i danas Pred-Imaretom stare drogerije, koje još i danas posluju i narod snabdjevaju narodnim lijekovima. Nakon okupacije je austrijska uprava na 22 jula 1879 godine pod br. 2682 izdala »Odredbe o vršenju ljekarske, ranarske, veterinarske i babičke prakse u Bosni i Hercegovini«, kojima se regulisavaju sva ta pitanja. Danas ima u Sarajevu ukupno 15 apoteka i to po jedna u građanskoj i vojnoj bolnici, to jedna u Okružnom uredu za osiguranje radnika i 12 javnih građanskih. U cijelom gradu ima državnih, vojnih i privatnih potpuno kvalifikovanih apotekara oko 47, od kojih je oko 30 zaposleno u javnim građanskim apotekama, a ostatak je u državnoj građanskoj ili vojnoj službi. Pored apoteka postoji u Sarajevu i pet moderno uređenih drogerija sa kvalifikovanim osobljem i dvije maločas spomenute za narodne lijekove, kao ostatak iz starih turskih vremena.