U okviru akcije »Dani borbe protiv požara« priređuje se u Sarajevu i u cijeloj NR Bosni i Hercegovini čitav niz raznih vatrogasnih svečanosti. Tako je u Sarajevu, otvorena i septembra o.g. vatrogasna izložba u prostorijama Fisg. kulturnog doma, a 3 o. mj., u nedjelju održan je defile vatrogasnih jedinica i velike vatrogasne vježbe. U defileu je učestvovala vatrogasna narodna milicija iz Sarajeva i dobrovoljna vatrogasna društva iz Sarajeva i unutrašnjosti. Velike vatrogasne vježbe izvedene su pred i velikim brojem građanstva na zgradi. Penzionog fonda u Brankovoj ulici. Slične priredbe i akcije u »Danima borbe protiv požara« izvedene su i u 2 mnogim drugim gradovima naše Republike. Cilj ove akcije je da doprinese što većoj budnosti u čuvanju narodne imovine i života naših trudbenika od požara i drugih elementarnih nepogoda. . U ovoj akeji održan je takode niz predavanja i drugih propagandnih manifeststacija u cilju omasovljenja starih i osnivanju novih dobrovoljnih vatrogasnih društava, pa su postignuti lijepi rezultati. Povodom uspjele akcije »Dani borbe protiv požara«, koja je u Sarajevu bila popraćena nizom vatrogasnih manifestacija osvrnućemo se ukratko na razvoj vatrogastva u Sarajevu od najstarijih vremena do danas. Za vrijeme turske uprave, u Sarajevu sve do velikog požara u godini 1852 nije i bilo nikakve vatrogasne službe. U ovome požaru, koji je izbio uoči 25 maja na Mustajpašinu Mejdanu, gdje se danas nalazi zgrada gradske vijećnice, izgorilo je na stotinu kuća i dućana. Požar je uništio sve što se nalazilo na desnoj strani Miljacke od Šeherćehajina mosta do Ćumurije mosta a unutra do stare crkve i današnje zgrade Hotel Evrope. U iscrpnom izvještaju generalnog konzula austriskoga iz Sarajeva dra Dimitrija Atanackovića od 27 maja 1852 grofu Buolu-Šeuenštajnu, kaže se da je izgorio »najveći dio pijace iz bazara, preko 2000 svodova i nekoliko stotina stanbenih zgrada...« Dalje se kaže da »Sarajevo kao glavni grad Bosne i sjedište vilajetske vlade nema ni jedne vatrogasne štrcaljke, niti bilo kakve ustanove za gašenje požara.« Međutim, godine 1861 došao je za bosanskog vezira Topal Osman paša, vrlo kulturan i miroljubiv čovjek, koji je zaveo čitav niz reformi. On je počeo graditi ceste, pošte, škole, štampariju i druge kulturne ustanove, pa je udario temelju i sarajevskom vatrogastvu. On je nabavio dvije velike ručne pumpe zvane »tulumbe« sa sedam stotina aršina cijevi. Ostalo oruđe njegovih vatrogasaca sastojalo se uglavnom od sjekira, kanti i dugih motki sa željeznom kukom na vrhu. Kad je izbio požar, vatrogasci su uzimali vodu iz Miljacke i mahalskih bunareva. Preko cijelog ljeta, na čaršiji su uvijek stajale pune kace vode, koja je služila kao rezerva za slučaj požara. Međutim, godine 1875, dvije godine poslije okupacije od strane Austro-ugarskih četa, došlo je do novog katastrofalnog požara u kome je izgorilo: 304 kuće, 434 trgovine i druge zgrade u 36 sarajevskih ulica. Ovom prilikom izgorilo je 7 džamija i stara rimokatolička crkva sa župnim dvorom i kućom Fra Grge Martića. Ovo je bio najstrašniji požar poslije onoga što su ga izazvale pljačkaške čete Eugena Savojskog 1697 godine, kada je Sarajevo bilo pretvoreno u prah i pepeo. Prvi sarajevski gradonačelnik, koji je postavljen poslije okupacije, Mustajbeg Fadilpašić, osnovao je ubrzo poslije ovog katastrofalnog požara, prvu gradsku vatrogasnu četu. Bila je to ujedno, prva vatrogasna četa u Bosni i Hercegovini. U Muzeju grada Sarajeva postoji nešto preostalog materijala koji je pri padao Osmanpašinim vatrogascima i četi koju je osnovao Mustajbeg Fadilpašić. Sačuvan je prvi vatrogasni barjak iz 1882 godine. Može se reći da su se sarajevski vatrogasci sve do 1912 godine služili vrlo primitivnim spravama za gašenje i lokalizovanje požara. Dakle, tek pred početak prvog Svjetskog rata naši vatrogasci počeli su u svojoj teškoj i napornoj službi primjenjivati savremene tekovine vatrogasne tehnike. Napredak sarajevskog vatrogastva kretao se vrlo sporo. Tek godine 1939, prilikom proslave 64-godišnjice osnutka prve sarajevske vatrogasne čete, sarajevski vatrogasci su dobili na dar od tadašnje gradske uprave najsavremenija vatrogasna kola sa autopumpom i osam mlazova, koja u jednoj minuti izbacuje 2.500 litara vode. Tadašnji gradonačelnik Muhamed Zlatar naručio je ova kola od firme Kekiler Humbolt Dojč A. G. u Njemačkoj i za njih je opština platila pola mliona dinara. Osim ove autopunipe u kolima je smještena i prenosna motorna pumpa od 28 konjskih snaga i četiri vodena mlaza. U kolima, koja su i danas u upotrebi, smješteno je 700 m cijcvi i sve potrebno oruđe za spasavanje Ijudi iz gorućih kuća ili onih koje se ruse snaga motora je 90 HP. Prednost ovih kola je u tome što se njenim unutrašnjim napravama mogu sašiti sa hemiskom pjenom sve lako upaljivc stvari kao što su benzin, ulje koja kola imaju i centralno grijanje u odjeljenju u kojem se prevoze vatrogasci. Ovdje se oni griju za vrijeme zime i suše svoju mokru odjeću. Poslije dolaska kola na mjesto požara, ona su sposobna poslije 2 minuta da pristupe gašenju vatre. Osim ovih kola, današnja naša vatrogasna služba u Sarajevu snabdjevena i sa drugim potrebnim spravama i voznim sredstvima, jer joj naše narodne vlasti poklanjaju punu pažnju. Stoga naše vatrogastvo danas sposobno da izvrši sve zadatke koji se pred njega postavljaju.