U divnom kutu Paljanskc visoravni, ispod samog obronka Ravne planine u čijem krilu izvire bistra Miljacka, smještena je lijepa vila. Ona je do nedavno pripadala bogatim vlasnicima pilana industrijalcima Hadži Šabanović. Ne samo ova velika vila sa 20 lijepih, čistih i zračnih soba, vlastitom vodovodnom instalacijom i kanalizacijom, nego sve oko nje sa modernom električnom strugarom, slagalištem daske i balvana, nasadima mlade crnogorice, livadama, cvijetnjacima i vodoskocima pripadalo je njima, pilanarima, koji su godinama ekspitatisali okolne državne šume, gomilali bogatstva i uživali zahvaljujući sistemu koji je omogućavao izrabljivanje siromašnog radništva i okolnog seljaštva. Stanovništvo Korana i okoline ovdje je krvavo zarađivalo komad hljeba u vječitoj borbi sa sladu i stotinama drugih nevolja koje su obavezno dolazile u vidu bolesti, poreza, nameta, žandara i svakojakih nevolja »od boga, cara, popa, hodže i njihovih zakona«, kako ovdje narod kaže. Uz ovu vilu, koja svojim građevnim stilom liči na neki raskošni alpinski dvorac, bivši vlasnici stvorili su za sebe i sve ostale udobnosti: pekarnu, mlinicu i specijalno mjesto za akšamlučenje i uživanje. To je mjesto prozvano »ilidže«. Ovdje se pod borićima, u hladovini, pilo i jelo, a voda je sama okretala ražanj sa pečenim janjcima, eto da je i to »po ćejfu« besposlenim bogatašima. Vila je služila za ljetno odmaralište vlasnika ovog »raja na zemlji«, kako reče jedan bivši sluga bogatih pilanara, jer su oni preko zime živjeli u Sarajevu. Naša Narodna revolucija riješila je i postavila na pravo mjesto mnoge nepravedne stvari, pa je i ovdje veoma vidljiv njen zahvat. Dok je ranije vila bila vječito šutljiva, negostoljubiva i nepristupačna, danas ona bruji od veselja i radosti. U njoj se odvija zanimljiv život najmlađih sarajevskih građana pionira. Ovdje je danas Dječje ljetovalište Gradskog narodnog odbora Srajevo. Treća ovogodišnja smjena sarajevskih pionira iz svih osnovnih škola i nižih razre da gimnazije na 1 septembra završila je svoje ljetovanje. Devedeset učenika i učenica iz svih dijelova našeg grada proboravilo je ovdje tri nedjelje. Prije njih dvije smjene, sa isto toliko djece u svi koji takode je osjetilo blagodati planinskog vazduha sunca i lijepe okoline, brige vaspitača i omladinskih rukovodilaca i odlične hrane koju redovno šalje socijalno odjeljenje Narodnog odbora grada Sarajeva, nače, ovaj dom služi i preko cijele godine kao oporavilište siromašne i bolješljive djece predškolskog uzrasta iz Sarajeva o kojima se takođ brine naš GNO. Interesovaće vas kako se odvija život u ovom odlično uređenom ljetovalištu Evo kako: vec u rano, sunčano jutro odjekne zvižduk pištaljke. Tačno u 6 i po sati dežurni pionirski rukovodilac ili vaspitač zviždaljkom daju znak da je vrijeme ustajanju devedeset pionira i pionirki lako i čilo skaču iz udobnih kreveta na kojima je čista posteljina, madraci i jorgani pernati jastuci svi oni žure da se što prije umiju i operu čistom vodom na česmama i umivaonicima pred zgradom jer odmah poslije toga počinje čas fiskulture koji traje nekoliko minuta. Djeca sa zadovoljstvom rade lagane vježbe. Brže! Požurite, djeco, u stroj vaspitača. Skoro uvijek u isto vrijeme, baš kad preko obližnjeg mosta protutnji prvi jutarnji sarajevski voz za Beograd (naravno ako nije u zakašnjenju), svih sedam četa je u stroju. Mirno! Pozdrav zastavi! komandu je načelnik odreda i zeleno-žućkasta zastavica, izblijedila od sunca i planinskog vjetra, polako i svečano se diže, leprša na konopcu, dok se ne zaustavi na vrhu jarbola. Nju redovno diže i spušta u zalazak sunca najbolji pionir toga dana. Odmah poslije toga četa po četa ulazi u vec spremljenu trpezariju gdje je već postavljen doručak kakao ili čaj sa komadom hljeba. Kratko vrijeme između dorucka i vaspitnog časa prođe brzo u ciki i i pjesmi. Svakodnevno, tačno u 8 sati, vaspitači vode djecu na izlete u okolinu gdje održavaju vaspitne časove, zabavljaju se proučavanjem okoline. Po sumarcima i čukama obraslim ljeskovinom i sipurcima, djeca se razdijele u tri grupe gdje vaspitači rade sa njima. Osim tema iz higijene i discipline, djecu poučavaju o aktuelnim i važnijim pitanjima našeg državnog života kao što su Petogodišnji plan, Jugoslavenska armija i njena uloga u borbi za oslobođenje i danas, uloga naše Partije u stvaranju sretne zajednce jugoslavenskih naroda itd. Osim toga čitaju se i pričaju narodne pripovijetke i pjesme, govori se o književnosti i književnicima, ponovi se štogod i iz školskih prdmeta, ali sve i tolikoj mjeri da se djeca ne opterećuju i da to ne bi išto na štetu njihovog odmora i oporavka. U 10 sati završava se vaspitni čas i djeca idu na uzmu. Za užinu djeca opet dobiju komad hljeba sa sirom ili džemom a ponekad još grožđe ili šljive. Vrijeme između užine i ručka brzo im prođe. Djeca se kroz to vrijeme zabavljaju „plazanjem“ na jednoj strmoj planini niz čiju travu se spuštaju na specijalno napravljenim daskama, kao po snijegu. Tu i tamo se igra šaha, domina i piljaka. Neko čita knjigu, neko se bavi crtanjem. Pjesma i cika ispunjavaju cijelu okolinu kao da je hiljade brbljivih vrabaca sletilo sa okolnih šuma i obornaka i ovdje napravilo čudesno veselje. Cijelo ljetovalište pliva u pjesmi i radosti. Ručak je redovno dobar, obilat. Skoro vuijek za ručak se dobije meso:punjene paprike, čufteta, pečenje, makaroni, krompir, kolači. Vrlo često grožde, šljive i jabuke.Divno prija ručak poslije igre i veselja. I među najmanjim nađe se „repetaša“. Već u 1 ili najdalje u 1 i po sa poslije podne na ljetovalištu vlada potpuna tišna. Sva djeca spavaju ili se odmaraju do četiri. Onda opet zviždaljka. U četiri je užina. Opet dobar komad hljeba sa džemom i sirom. Od užine do večere je slobodno vrijeme. Ovo vrijeme se provode u igri s loptom, u pjesmi, igranju ili sličnih dječijih igara: jedni se pirihvate »klizališta«, neki vode duge razgovore sa vaspitačiina i omladinskim rukovodiocima, dok se oni najživlji, rasliji, veru po šumici iza doma po granama i drugim znakovima potrebnim za igru vojnika. Pred veče je opet stroj. Pred tama podnosi se izvještaj o radu i radnim rezultatima, a onda načelnik opet komanduje: Odred mirno! Pozdrav zastavi! Najboljoj četi čitav odred kliče a sutra ujutro osvanuće na tabli, u trepezariji, ime najboljeg pionira i najbolje čete iz prethodnog dana. Večera. Pranje nogu i odlazak u spavaonice. U sobama odraslijih tiho se pričaju priče. Vaskrsavaju u sumraku i likovi Pinokija, Vinetna, partizanskih boraca i razne zgode iz šarolikog tkiva dječje fantazije-uskoro nastaje mir. Odred spava noći, obasjanoj mjesečinom i čarlijanjem tihog povjetarca, čuje se lavež pasa koji čuvaju dom u planini. Na vrhu terase plavičastim svjetlom svjetluca fenjer, svjetionik pred nekom tihom lukom tako eto prolazi još jedan veseo bučan dan. U logoru ovog ljetovališta, koje će, uskoro, zahvaljujući brizi Gradskog narodnog odbora Sarajeva, dobiti još jednu lijepo uređenu zgradu za 100 novih kreveta, bude i još življih dana. U te dane obično se prave dalji izleti u neke druge »akcije«. Tako je na primjer nekoliko puta čitav odred išao na izvor Miljacke. Jednom je učinio posjetu pionirima đačkog ljetovališta u Palama su se srela i upoznala djeca iz tri doma. Koranskoj i paljanskoj koloniji pridružio se kolektiv Doma ratne su siročađi iz Prače, pa je na jednoj lijepoj poljani odigrana nogometna utakmica-pobjedili su pioniri sa Pala u čijem se domu djeca iz svih mjesta sarajevskih oblasti. Da ste samo vidjeli te cike i radosti, da ste vidjeli toga navijanja bodrenja srce bi vam zaigralo od od veselja jer Titovi pionori umiju da se junački ponesu u svakoj prilici. To potvrđuje i činjenica da su jednoga dana odrasli pioniri iz doma u Koranu učestvovali gašenju šumskog požara. Usljed jake suše, trava i grmlja prugu Sarajevo-Beograd, u blizini samoga doma, jednoga dana se Omladinski rukovodioci, vaspitači i nekoliko dječjih roditelja koji su toga dana na bili u posjeti kod svoje djece, skočili su odmah i uz teške napore borbu koja je trajala puna dva sata, ugasili vatru. Požar je bio zahvatio grmlje i šumu iznad jednog nasipa i usljed vjetra prijetila je opasnost da se vatra raširi. U ovoj akciji je učestvovalo i odraslijih pionira koji su donosili alat i pravili metle od šiblja kojima je gašena vatra. Ostala djeca gledala su sa prozora ovaj prizor. Svoje drugove koji su učestvovali u gašenju požara, dočekli su burnim poklicima: Živjeli drugovi vatrogasci! Nektoliko puta se išlo i u berbu lješnika. Jedna potočina ispod sela Gornje Pale, sva obrasla u gustiš ljeskovine. Za sat vremena djeca su ih znala nabojati po puna njedra i džepove. Djeca su dolazila i u dodir sa pionirima iz okolnih sela. Dječica iz Gornjih Pala, koja su svakodnedno čuvala svoju stoku po ispašama u okolici ljetovališta, često su razgovala sa našim pionirima. Mala Rada, Vukosava i Gospava Prodanović naučili su mnoge igre od djece iz doma. Dok njihove ovce za podnevniih sati pladuju u šipražju vrba, oni se igraju lopte, čitaju knjige i „plazaju“ se na travanjacima oko doma. Njihova mala braća igraju nogomet i druge igre koje su naučila od gradske djece. Ova seoska djeca pričali su djeci iz doma priče medvjeciima koji noću silaze sa Ravne planine i krše i oblamaju šljive i kruške u njihovom selu o visokoj gradini koja se uzdiže iznad vrela Miljacke na jednom veoma visokom brdu. Narod kaže da ova gradina potiče od „gospodarice proklete Jerine“. U ovoj gradini do koje nema uopšte puta ni staze i do koje se mogu popeti samo odvažniji ljudi i čobani, spasavli su živote njihovi djedovi i pradjedovi kad su bježali pred zulumima stranih zavojevača i narodnih neprijatelja „sve od Kulina bana do našijeh dana“. Posljednji su se skrivali domaćini iz ovih sela u toku Narodnooslobodalačje borbe, bježeći pred nasrtajima ustaša i četnika. Uoči odlaska posljednje smjene u blizini doma priređena je orgomna logorska vatra. Vtrau su potpalile tri najbolje pionirke. Na ovoj oproštanoj svečanosti izveden je i lijep program, koje je prisustvovala i Drugabosansko-petrovačka omladinska radna brigada „Savo Solomun“, koje je učesvovala u izgradnji silosa i robnog magazina na Koranu. Brigadiri i pioniri proveli su zajednički jednu lijepu i ugodnu noć