Prvi rejon je u frontovskim akcijama još od oslobođenja bio uvijek među najboljim, a nekoliko godina nosio je pobjedničku zastavicu najboljeg rejona u gradu Sarajevu. Međutim, ne može se reći da su sve osnovne organizacije na ovome rejonu bile uvijek podjednako dobre. Bilo je perioda kada su pojedine terenske organizacije zbog organizacionih slabosti ili kakvih drugih neprilika naglo smalaksavalc i u radu znatno izostajale iza drugih. Sličan slučaj je i sa VIII osnovnom organizacijom. Ona je poslije reorganizacije frontovskog rađa na terenu početkom 1949 god., naglo oslabila i skoro potpuno zamrla. Mijenjali su se odbori, mjeseci su prolazili, ali je rad ostajao skoro uvijek slab. Moralo sc proći dosta organizacionih formi, moralo se uložiti mnogo ličnog truda i zalaganja od strane pojedinih odbornika da se održi kontakt sa masama i da rad potpuno ne opadne. U tom periodu najviše su dali od sebe odbornici drug Ejub Sirbubalo, Adila Dizdar i Hamdja Cerić, koji su kao sekretari jedinice ponijeli u pojedinim periodima najviše posla i odgovornosti. Svaki od njih ostajali su ponekad potpuno sami, pa su nosili sav teret rukovođenja i organizovanja svim akcijama na terenu. Međutim, zahvaljujući brizi novog odbora koji pod rukovodstvom današnjeg sekretara druga Cerica, savlađuje najuspješnije sve postavljene zadatke, rad osnove osnovne organizacije je krenuo boljim putem. Današnji odbor je kompaktan, radin, blagajna i statistika funkcionišu besprijekorno — čak na ugled ostalim osnovnim organizacijama, tako da rad ove organizacije, uz sve objektivne teškoće, ima uspjeha i rezultata. Da se vidi raznolikost njenog poslovanja uzećemo iz polugodišnjeg izvještaja ove podatke o njenom radu: održano je 7 javnih predavanja iz raznih oblasti političkog i popularno-naučnog života, 25 čitalačkih grupa, 10 političkih informacija, 3 političko-agitaciona sastanka. 1 zabavno sijelo. 2 priredbe, 2 predizborne konferencije, 3 zbora birača,5 svečanih radnih konferencija, 3 ideološko-politička sastanka, 2 masovna mitinga, tri prosvjetna predavanja o uzgoju i vaspitanju djece i saradnji škole i roditelja, izvršeno je 9 zdravstveno-socijalnih pregleda, oformljeni su kućni savjeti, učestvovalo se na dočeku i ispraćaju štafete itd. Kako se vidi kroz ovo vrijeme je održano blizu 80 raznih sastanaka na kojima je uzelo učešća nekoliko hiljada ljudi. Posebno mjesto zauzimaju radne akcije. Iako osma osnovna organizacija obuhvata dvije relativno male ulice (Konstantina Jeftića i dio Miloša Obilića ulice) kroz ovo vrijeme je dato 9.364 radna sata. U 89 radnih akcija učestvovalo je 2.814 brigadista-gradana. Osim ovih kolektivnih radnih akcija u kojima su dali najviše radnih sati Osman Habeš, Huška Arifović, Vladimir Narandžić, Hamđija Cerić, Jozo Lavanić, Marko Gogić, Ferid Hađžiatlagić, Sulejimn Vrhovac. Emina Kasumović, Ekrem Tafro, Spasenija Milošević, Avdo Hašimbegović. Lazo Njegić, Fuad Lačević, Edhem Agušević, Mulija Taletović, Hatidža Mušić, Bogdan Babić, Ahmed Kasumović i Meho Pitić, brigadirke sa terena osme dale su čitav niz radnih sati van brigade. Tako su 4 članice pred »Dječju nedjelju« dale 231 čas na izradi dječjih igračaka, drugarica Munevera Mulahusić dala je 300 dobrovoljnih radnih sati na radu u dječjem oporavilištu, 4 članice dale su 432 radna sata na kuvanju i izdavanju mlijeka u školskoj kuhinji na Kovačima (III osnovna škola), 1 član je dao 39 dobrovoljnih radnih sati na planskim radovima i dr. Članovi osme osnovne organizacije radili su na više radilišta. Oni su sudjelovali na pošumljavanju goleti na terenima Sedrenika, na uređenju parka na Kovačima bulevaru na Marindvoru, radili su nа rušenju i čišćenju stare čaršije na Baščaršiji i na opravci ulica: Vilsonovo šetalište, Šenoina i Konstantina Jevtića. Radilo se takode na utovaru šodera u majdanu Mošćanica, na nasipanju i izravnavanju zemljišta na Miljacki. opravci putova Bendbaša—Dariva itd. Radilo se i na izgradnji zgrada u Vogošči na utovaru drva za frontovce na Koranu i Sokolcu, a stručni radovi izvršeni su na opravci i uređenju prostorija osnovne organizacije, na dekorisanju, pravljenju parola i ramova za parole, a isto tako se radilo na izgradnji planinarskih objekata, »sječi šume itd. Kako se iz svega ovoga vidi, rad osme frontovske organizacije je raznolik, bogat i dobar. Ja ne kažem da ne bi mogao da bude i još bolji rekao nam je sekretar osme, drug Hamdija Cerić, ali ovo što smo postigli u ovoj godini, zaista je preko svakog očekivanja. Baš kad je izgledalo da će organizacija postati najslabija na terenu našeg rejona, ona se trgla, staložila i zabrazdila smjelim koracima od uspjeha ka uspjehu. Od jedne između najslabijih, postala je eto jedna od najboljih... Kako je to postigla? Šta je prouzročilo ovaj preokret? — pitamo nijemim pogledom, očito zainteresovani. Pa eto, kako da vam kažemo kažu neki članovi voljom, po žrtvovanošću pojedinaca, zalaganjem odbornika. Narod je dobar, uvijek spreman da radi i pomogne izgradnju socijalizma i tako doprinese opštem blagostanju kod nas, u Titovoj Jugoslaviji. Ali, mase traže primjer. One traže da se odbornici založe, da povedu i dadu primjer... Eto tako smo mi počeli i — uspjeli. Danas se više ne bojimo ni jednog zadatka, jer znamo da će ga naši svjesni članovi, trudbenici koje rese mnoge značke i odlikovanja odmah izvršiti... Mi nismo odbor na papiru, mi smo svjesno, borbeno rukovodstvo koje prvo ulijeće u sve akcije i uz pomoć naših članova izvršava sve zadatke... U tome, izgleda, i leži uspjeh svake akcije. Bez dobrog primjera, bez iskrene saradnje odbornika sa masama, ne može biti ni uspjeha.