Dok su na Zapadu, negdje u Francuskoj, Belgiji i Holandiji, pojedina mjesta pretvorena u ruševine, dok je tamo kao rezultat ratne oluje nestajalo monumentalnih spomenika od velike arhitektonske vrijednosti, dotle se u našem gradu, naprotiv, mogao zapaziti neobičan porast građevinske djelatnosti, koja postepeno, ali sigurno, mijenja izgled onog starog i u pjesmi opjevanog Šehera. — Uslijed intenzivne izgradnje modernih višespratnica, u centru kao i na periferiji, sarajevske ulice sve više gube od svoje živopisne romantike, koja je u sebi oličavala viševjekovnu tradiciju begovske Bosne, a koja je uvijek ponajviše privlačila oko turista i kod njega ostavljala utisak da je Sarajevo zaista jedan kutak Orijenta. Do prije nekoliko godina, Sarajevo je obilovalo lijepim kontrastima građevinskih objekata, u njemu se mogla vidjeti pokraj jedne palače u futurističkom stilu i po koja starinska kuća gdje prkosi duhu vremena, u najživljem centru, uporedo sa velikom zgradom modernog oblika, ponosno bi se izdizala vitka munara kakve stare džamije. Međutim, sada ova šarolikost sve više iščezava i ustupa mjesto praktičnim potrebama savremene urbanistike. Kada bi se čovjek nešto zapitao — šta je uzrok ovom naglom izgrađivanju Sarajeva u posljednje vrijeme, teško da bi se našao jedan precizan i iscrpan odgovor: nešto zbog povećanja migracije stanovništva iz drugih mjesta i stanbenog pitanja u vezi s time, ali kao jedan od glavnih uzroka nesumnjivo treba smatrati i potpunu reorganizaciju poslovanja Vakufske Direkcije u Sarajevu. Naime, Vakufska Direkcija je do danas posjedovala velike komplekse još neiskorišćenog zemljišta (placeva) na području samoga grada, koja nisu donosila Vakufu nikakve prihode. Sada se ovi placevi djelomično ustupaju u eksploataciju privatnim licima, a djelomično se na njima pristupilo podizanju višespratnih zgrada, od kojih su mnoge već i dovršene. Tako, na mjestu gdje se danas diže u vis monumentalna palača Vakufa Hadži Idriz u Kralja Aleksandra ulici, do nedavna je postojala samo jedna oronula kamena ograda, iza koje su se, usred zelenila, jedva nazirali konture i drvena munara male džamijice. Mnogima je još u svježoj uspomeni onaj mali djelić Vojvode Stepe Obale, koji je među Sarajlijama bio popularan pod imenom » Zelena bašča«. Sada je na mjestu bivše »zelene bašće« podignuta reprezentativna Gajretova zgrada, čija terasa na krovu konkuriše sa kupolom susjednog jevrejskog hrama. Govori se, da će ova zgrada biti ustupljena Poljoprivrednom i šumarskom fakultetu iz Zemuna, u slučaju ako dođe do njegovog otvaranja u Sarajevu. Prema najnovijem projektu, ove godine sravniće se sa zemljom i istorijska Kemaludin-Hodžina Džamija nasuprot Zemaljske banke u Prestolonasljednika Petra ulici, a na njezino mjesto treba da dođe 14-spratna kuća, sasvim u duhu američkih nebodera. Kao druga po redu, prema zaslugama na izgradnji i uljepšavanju našeg grada, dolazi sarajevska Vrhbosanska nadbiskupija, koja je na inicijativu nadbiskupa g. dra Ivana Šarića još lanjske godine započela radove oko podizanja crkve sv. Josipa i nekoliko okolnih zgrada. Svi ovi radovi do danas su već završeni, tako da je sada potpuno izmijenjen izgled ovog grada, koji pruža izvanrednu sliku kao cjelina. Isto tako, ne može se prešutjeti ni aktivnost Željezničarske kreditne i potporne zadruge, koja je u ovoj građevinskoj sezoni mnogo doprinijela da Sarajevo, osim većeg broja stanbenih zgrada, dobije i jedan moderno uređen sanatorij za tuberkulozne, koji prema svom položaju na Koševskom brdu dominira nad čitavom okolinom. Ova obilata građevinska djelatnost Vakufske direkcije, Vrhbosanske nadbiskupije i Željezničarske zadruge, skupa sa nastojanjima opštine i Kraljevske Banske Uprave, koja je u kratkom roku podigla nekoliko reprezentativnih škola u Sarajevu, svakim danom sve više mijenjaju fizionomiju našeg grada. Ako Sarajevo nastavi svoje izgrađivanje istim američkim tempom još koju deceniju, potpuno će izgubiti svoj patrijarhalni izgled i zauzeće dostojno mjesto među najnaprednijim centrima Jugoslavije. Druga je stvar u tome što će ono time izgubiti mnogo od svoje romantičnosti i stare ljepote koja je privlačila strance. Ova romantika se sve više povlači u stranu, uz brda, na periferiju. U ovoj borbi novog vremena i romantike dotjeralo so po onoj »dotjerao cara do duvara«, ali staro, patrijarhalno Sarajevo i njegov orijentalni čar može i u tom novom položaju dati našem turizmu pun doprinos.