»Delo«, organ radikalske grupe g. dr. Lazara Markovića, pod gornjim naslovom objavljuje članak g. Krste Marića, u kome si kaže i ovo:»Vidovdanski heroj Gavrilo Princip jeste inkarnacija i ponos Mladi Bosne, pucajući na Ferdinanda, on je samo vršio svoju dužnost i govorio jezikom, kojim se je učio na tajnim đačkim sastancima Mlade Bosne. Za vrijeme Svjetskog rata Mlade Bosna stojički i junački podnijele je sve muke i napore i na procesima i po zatvorima, a mnogi koji si došli do ratišta i stupili u dobrovoljce, pokazali su se kao junaci. Ne sve strane i u svima prilikama govorili su mudro i trezveno, a djelali oprezno i hajdučki. Mlada Bosna mučena je kao starac Vujadin ali je i muke podnosila kao starac Vujadin. Iza Oslobođenja preostali članovi Mlade Bosne su se povukli jedni miran život, a drugi otišli u razne građanske stranke. Jedinstvo je razbijeno, a kormilo pušteno iz ruku To je bila velika pogreška Mlade Bosne, jer udruženi su bili snaga, a kao pojedinci gotovo i neopaženi. Mlada Bosna je bila jugoslavenska i nacionalna, za sporazum Srba i Hrvata, a protiv vjerskih frontova u Bosni i Hercegovini. U ovoj ideologiji ona je vaspitana i u tom pravcu trebala je iza Oslobođenja da na stavi svoje djelanje. Da je to učinila ne bi bilo u Bosni i Hercegovini političkih organizacija na vjerskoj i plemenskoj bazi, niti bi bilo onih suprotnosti u vjerskom pogledu od kojih se još pati. Kadgod se mi danas sretnemo, svi mi priznajemo ovu našu pogrešku i želimo oživljavanje Mlade Bosne Mlada Bosna je prije rata obožvala Srbiju i njene prvake, a naročito Nikolu Pašiča. Danas, dvadeset godina poslije Oslobođenja, mi slušamo na nekim stranama kritiku i razne napade na Srbijance. To je zahvalnost oslobođenih oslobodiocima. Da je Mlada Bosna kompaktno poslije oslobođenja ušla u politiku i pošla sa Nikolom Pašićem zajedno i stupila u Narodnu Radikalnu Stranku, gdje joj je i bilo mjesto, danas ni političke prilike u Bosni i Hercegovini bile bolje i snošljivije, a narod zadovoljniji. Ovako, pustili smo nedostojne da ispred nas idu, da rado šta hoće, da vjerskim i plemenskim zađevicama siju razdor i mržnju u narodu, a sve na štetu opšteg dobra. Stoga je krajnjo vrijeme, da se svi nacionalni elementi u Bosni i Hercegovini nađu zajedno, bez obzira na vjeru i pleme, i da povedu narod novim i boljim putevima, ljepšu političku, kulturnu i privrednu budućnost.«