19.08.2022
Nekoliko puta sam dolazio u Stolac, penjao se u Ošanićima na stari grad Daorson, s čijih se kiklopskih zidova prostirao vidik do nekropole stećaka i u svijet neobičnih, nepročitanih riječi, koje je Mak sastavljao kao pjesničke brojanice. Neki moji prijatelji dolazili su zbog grada, zbog onoga što je grad, kao što su vjerovali, nekad bio. Nisam dijelio njihova uvjerenja iako ih nisam ni odbacivao. Moje posjete bile su i ostale zapitanost. Između tvrđave i njenog dizdara nisam povlačio razdjelnu crtu.
UTVRDE I ZAPOVJEDNICI
Autori:
IRFAN HOROZOVIĆ
Znali su sve jedan o drugom, ali do te večeri se nisu sreli. Mak je pružio Juri ruku i kazao: – Kaštelan sam. – Naravno, onda sam ja Dizdar – odgovorio je Jure. Dogodilo se to na pjesničkim susretima Goranovo proljeće. Obojica su bili svjesni značenja svojih prezimena u različitim jezicima. Potomci zapovjednika tvrđave. Nešto kasnije mi je to ispričao Jure Kaštelan, nekad profesor-predavač na mom studiju komparativistike, čiji je kolegij to i bio – komparativna povijest južnoslavenskih književno .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.
Pretražite digitalizirane verzije pisane kulturne baštine – bh. novina.
Pretražite arhiv najznačajnijih novinskih publikacija iz Bosne i Hercegovine i regije
Da biste imali pristup tekstovima pohranjenim u INFOBIRO digitalni arhiv, potrebno je da se registrujete i da izvršite pretplatu za odabrani pretplatnički paket. Registraciju možete izvršiti
ovdje.