Izletnici, koji su se u nedelju poslije podne razmiljeli po Jagomiru više ekonomije Hraski u Koševu, bili su iznenađeni zvucima vojničke trube, nakon čega su u kratkim razmacima dolazile detonacije ispaljenih hitaca, a blagi avgustovski povjetarac donosio je gorski miris baruta, taman kao u blizini nekog logora italijanske vojske u Sjevernoj Africi. Dok su tako pravljene razne pretpostavke i vicevi na račun toga, dotle niko nije ni slutio da se u neposrednoj blizini zaista odvija jedna ogorčena borba. Samo za razliku od krvavih borbi u sadašnjem ratu za osvajanje ove ili one teritorije, jedina krv prolivena u ovoj borbi bila je krv jednog nevinog jagnjeta. Druga je stvar, kako je to uopšte moguće, da jedno jagnje, koje mi inače pričajemo smatrati kao simbol ljubavi i mire, bude jedina žrtva neke borbe. Evo kako se sve to odigralo. Savezna streljačka družina »Gavrilo Princip« priredila je u nedelju poslije podne nagradno takmičenje u gađanju mete na 200 metara, pa je kao prva nagrada pobijedniku bilo dodijeljeno jedno jagnje. Razdragan što mu je uspjelo da osvoji titulu najboljeg strolca, pobjednik g. Aleksa Ćuković, umjetni brusač stakla, nije se ustručavao da svoj trofej podijeli sa ostalim takmičarima i odlučio je da se nesretno jagnje odmah zakolje pa da još iste večeri posluži kao odlično meze njemu i drugovima. Već oko 15 časova, na mjestu gdje se održalo nagradno gađanje, počeli su se iskupljatl vrijedni članovi "Gavrila Principa", kao i mnogi ljubitelji streljačkog sporta. Svi su oni bili ljubazno dočekivani od pretsjednika g. Sime Savića, koji se brinuo za svaku sitnicu da takmičenje protekne što uspješnije. Tačno u određeno vrijeme odjeknuo je signal trubača što je označavalo da takmičenje počinje. Prve hitce ispalili su dvojica vojnika, čiji je nastup pobudio naročito interesovanje. Naime, očekivalo se da će vojska daleko nadmašiti sve civile u vještini rukovanja puškom i da će postignuti najbolje rezultate. Međutim, vojnici baš nisu imali sreće u pogotcima, što je dalo povoda nekim šaljivdžijama za čitav niz veselih dobacivanja, koji su neobično nasmijali sve prisutne. Ništa bolje nisu prošli ni nekoliko žandarma, koji su iza vojske bili smatrani kao prvi favoriti za osvajanje prvenstva, pošto prema prirodi svoje službe moraju biti iskusni strelci. Što je vrijeme više odmicalo, redao se ?ve veći broj takmičara sa većim ili manjini uspjesima. Sve do 18.30 časova izgledalo je a će prva nagrada pripasti g. Dobrili Džuveroviću. On je od pet ispaljenih metaka postigao zavidan rezultat u pogotcima, koji je po krugovima, na meti iznosio broj 36. Ali pred sam kraj nastupio je g. Aleksa Ćuković, koji iznenada izbija na čelo sa 39 krugova od pet metaka. Tačno u 13 časova trubač svira »prekid paljbe«, nakon čega je pobjedniku g. Cukoviću uručeno jagnje, a prijatelji i poznanici prilaze mu i srdačno čestitaju. Kako sa ponosom kaže sam Cuković, ovo mu nije prvi put da je nagrađen za uspjehe u gađanju. Još 1935 godine na saveznoj priredbi u Sarajevu, on je na predlog Saveza odlikovan od ministra vojske i mornarice Zlatnom medaljom »Dobrom strelcu«. Interesantno je da Cuković uopšte nije služio vojsku pošto je još u djetinjstvu uganuo nogu, a vještinu rukovanja puškom naučio je tek onda kada se upisao u streljačku družinu »Gavrilo Princip« Drugo mjesto zadržao je za sebe popularni vlasnik koševske kuglane i drugih čuda g. Dobrilo Džuverović sa 36 drugova, kome je i pripala dru ga nagrada ukusan servis za slatko iz radnje g. Cukovića. Kao za ironiju treću nagradu od 5 l. vina odnio je poznati antialkoholičar mladi trgovac g. Dragan Stanković, koji po rezultatima zaostaje iza Dobrila samo za 5 krugova, jer je postigao broj 31. Dobro se plasirao također i najmlađi član streljačke družine "Gavrilo Princip" Zvonimir Sigal, koji iako još mlad (ove godine ide tek na vizitu), ipak je pokazao znatne uspjehe.