Poznato je, da je omladina: seljačka, radnička i djačka, bila prvoborac u borbi za Slobodnu i Nezavisnu Hrvatsku Državu. Ona je ponosna, što je ostala sasvim čista od tuđinskih natruha, noseći u sebi pravi ustaški duh. U doba borbe Hrvatskog Naroda za slobodu i nezavisnost, temeljna i glavna dužnost Hrvatske omladine, pa tako i Bosansko-Hercegovačke, bila je: pomagati svim silama tu borbu. Obzirom na osobiti geopolitički položaj Bosne i Hercegovine, njena omladina bila je više nego ikoja druga izložena srpskom političkom, kulturnom i privrednom pritisku, te su i njene dužnosti u toliko bile teže i odgovornije. Politički pritisak Srba uvijek se jače osjećao u Bosni i Hercegovini, nego u drugim krajevima, iz razloga, što su Srbi po svojoj “srpskoj logici”, svojatali ove krajeve za sebe. Dovoljno se samo sjetiti pisanja srpskog novinstva, kada je pitanje Bosne i Hercegovine bilo aktuelno. Polazeći dakle sa stanovišta, da su Bosna i Hercegovina njihovi krajevi, Srbi su s većom žestinom ugušivali političko djelovanje Hrvatske omladine u Bosni i Hercegovini, pa su svaki i najmanji čin, koji im ne bi “mirisao”, kažnjavali po svojim metodama. Politički pritisak Srba nekada je išao do smješnosti. Sjećam se zgode, kada su srpski redarstvenici zatvarali hrvatske omladince, samo radi toga, što su klicali: Živila “Concordija”, živio Zagreb (bilo je to god. kada je S. K. Concordija osvojila prvenstvo bivše Jugoslavije). Naša djačka omladina, bila je osim čisto političkoga pritiska izložena još i moralnom pritisku. Srpski profesori, te profesori vjerne sluge srpskog režima, NE SAMO DA SU ZABRANJIVALI UPOTREBU HRVATSKOG IMENA, PISMA, JEZIKA I GRAMATIKE, I SILILI HRVATSKU DJAČKU OMLADINU, DA UPOTREBLJAVA ĆIRILICU, SRPSKE IZRAZE, I DA SE SLUŽI SRPSKOM GRAMATKOM, NEGO SU IZ HRVATSKIH DJAČKIH DUŠA POKUŠAVALI ISTRGNUTI HRVATSTVO I HRVATSKU, da bi u nju posijali ideju jugoslavenstva. Školske knjige bile su jugoslavenski serum, koji je trebalo uštrcati hrvatskom djaštvu. Mnogobrojne su bile kritike o tim knjigama. Ali sve one skupa ne mogu dovoljno iskazati njihovu bijedu i nemoralnost, njihov intelektualni idiotizam i moralnu pokvarenost. U provadjanju svoje kulturne(!) politike i nastojanju, da hrvatsku omladinu odijele od Hrvatskoga Naroda, SRPSKI SE PROFESORI NISU ŽACALI MEDJU DJAŠTVOM ŠIRITI NEMORAL I KOMUNIZAM, ne bi li na taj način, uništili um, srce i dušu omladine. Službeno se komunizam i bezvjerstvo tobože progonilo, ali profesori i knjige bili su najjača propaganda i bezvjerja i komunizma. Medjutim, hrvatska djačka omladina baš u odnosu prema komunizmu, pokazala je svoju vrijednost: Jednodušno je odbijala komunističku propagandu i pristupala u hrvatske nacionalističke redove. Hrvatska seljačka i radnička omladina, bila je takodje izložena i privrednom izrabljivanju sa strane Srba i srpskih sluga. Hrvatski omladinci, na željeznici, u radionicama i drugim preduzećima, bili su zapostavljeni, i mnogo puta radi svoga Hrvatstva odpuštani. Od njih se zahtijevalo “Jugoslavenstvo”, - u stvari nekulturno srpstvo - a oni su to odbijali, i radje bi se našli na ulici, bez korice kruha, nego da bi postali izdajnici Hrvatske Domovine. Najveći slom doživjeli su velikosrpski šefovi u organiziranju jugoslavenskih omladinskih društava. Tjerali su hrvatsku omladinu da stupi u redove “Sokola”, koji bi imao funkciju tvornice jugoslavenskih rodoljuba, s programom: Za kralja (srpskog Karadjordjevića!) i domovinu (Veliku Srbiju!). Hrvatskim omladinskim i vjerskim društvima zabranjivano je, djelovanje, ili je što više i zabranjivano (Orao, Hrvatski Soko, Mladost, Hrvatski Skauti, Domobranci itd.) HRVATSKA OMLADINA U BORBI ZA SLOBODNU I NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU IZVRŠILA JE SVOJU DUŽNOST: ODBILA JE S DIVNOM ODLUČNOŠĆU JUGOSLAVENSTVO I SAČUVALA U SEBI ČIST, NIČIM NE ZASJENJEN USTAŠKI DUH. Postankom Države Hrvatske, Hrvatska omladina dobiva nove dužnosti. One su odredjene novim stanjem i novom nacionalnom težnjom: organizirati i očuvati Državu Hrvatsku. Uvijek će biti glavna dužnost omladine odgajati se za budućnost. Ta dužnost rezultira iz prastare mudrosti, da na mladima svijet ostaje, Omladina će biti ona, koja će imati budućnost Hrvatske u svojim rukama, i posve je naravno, da budućnost Hrvatske ovisi od odgoja omladine. Ta dužnost samoodgoja mora prožeti svakog Hrvatskog omladinca, s ciljem da od sebe izgradi ličnost HRVATSKOG ČOVJEKA. Pri tome moramo bili na čistu s činjenicom, da je postankom Nezavisne Države Hrvatske došlo NOVO DOBA, i da novo doba traži NOVE LJUDE. Nezavisna Država Hrvatska znači jednu veliku revoluciju na svim područjima: političkom, moralnom, socijalnom i privrednom, i ta revolucija zahtjeva REVOLUCIJU DUHA I ČOVJEKA. Hrvatska omladina koja je bila do sada najbolji nosioc i tumač toga duha, ustaškog duha, ima sada specijalnu dužnost: unijeti u svu Hrvatsku omladinu taj hrvatski ustaški duh. Bit ustaškog duha i primjeri hrvatskoga čovjeka nama su poznati. To je sinteza najljepših intelektualnih i moralnih vrijednota. Stvoriti prave, osvjedočene, čiste Hrvate, znači brisati iz njihovih duša sve ono što se je učilo u Hrvatskoj u školama, o prošlosti Hrvatskog Naroda, o njegovoj zadaći na svijetu, o njegovu tobože slavjanskom porijeklu. Porijeklo je samo - Hrvatska! Sve to treba brisati z uvijek. “IZGRADJIVATI SVIJEST HRVATA PO NAUCI ANTE STARČEVIĆA, ZNAČI STVARATI HRVATE” (ŠEGVIĆ). Nije samoodgoj jedina dužnost omladine. Omladina mora ne samo izgradjivati od sebe hrvatskoga čovjeka, nego i aktivno djelovati u svim pravcima organiziranja i jačanja Države Hrvatske. Hrvatska omladina je u ovim revolucionarnim vremenima dokazala da je svijesna te dužnosti. Mladići od 16 godina, pa šta više i ispod tih godina, u mnogim kotarevima, s puškom na ramenu, stražarili su i branili ognjište. Drugi opet, vrše razne ustaške i političke funkcije, i to s toliko ozbiljnosti, taktičnosti i energije, da svoje starije zadivljuju. U mnogim kotarevima na položajima logornika i povjerenika nalazili su se hrvatski sveučilištarci, mladići od 20. do 22. god. PO PRIMJERU OVIH I OSTALA HRVATSKA OMLADINA TREBA DA BUDE VJERAN I ODUŠEVLJEN IZVRŠITELJ POGLAVNIKOVIH I OSTALIH USTAŠKIH NAREDABA, KOJIMA JE CILJ ORGANIZIRATI PRAVEDNU, SLOBODNU I NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU. Osobite dužnosti Bosansko-Hercegovačkoj omladini nalažu specijalne političke, kulturne i privredne prilike, koje vladaju u Bosni i Hercegovini. Vrlo niski stupanj materijalne kulture (higijena, kultura zemlje, stočarstvo, gradnja kuća itd.) i prosvjetna zaostalost prema ostalim hrvatskim krajevima, nameću Bosansko-hercegovačkoj hrvatskoj omladini dužnost popravljanja toga stanja i podizanja niveau-a i duhovne i materijalne kulture našeg hrvatskog življa Bosne i Hercegovine. I odgoj naše omladine treba da ide u tom pravcu: pripravljati se za rad na onim područjima, gdje se do sada malo radilo. Poglavnik je definirao svoj program rečenicom: “NISAM DOŠAO VLADATI, NEGO RADITI”; Hrvatska omladina, slijedeći primjer svoga Poglavnika, definirat će svoje dužnosti riječima: NAŠA JE DUŽNOST IZGRADITI OD SEBE HRVATSKOGA ČOVJEKA I RADITI ZA POGLAVNIKA 1 HRVATSKU, DA BUDEMO UVIJEK - ZA DOM SPREMNI!