Narodna kultura je središte i izvor svih zdravih i istinskih putova života svakoga naroda. Odstupiti i zaći s narodnoga puta, te htjeti narodni život uputiti drugim stazama, to sigurno vodi svaki narod u zbrku, pometnju i onda u narodnu propast. Na to su nas već davno, pred dvije tisuće godina, upozorili mislioci i pravi narodni ljudi staroga Rima. Osvajači velikoga rimskoga carstva donosili su u Rim - osim osvojenih zemalja i velikih materijalnih dobara - još i način života, narodne navike i običaje osvojenih naroda, misleći da unose bogzna kako velike tekovine u svoju domovinu. Simboli toga života tudjih naroda bili su raznovrsni bogovi. I stari se Rim pohvali jednoga dana - preko lude svoje djece - da imaju 40.000 bogova. Što je imao zajedničkoga Moloh, Ibis, Astarta, Balial i svi drugi - s jednostavnim i patrijarhalnim životom Rima i Rimljana! ? Dok je negda kućni nakit Rimljana bio dobro odgojena i brojna djeca - odjednom se počeše pokazivati brojni dragulji, zlato, nosiljke od slonove kosti i brojne tisuće robova; dok su stari Rimljani nosili svoje narodne tunike i toge od vune i lana, brzo se baciše u grimiz Egipta i svilu Istoka. Negda se Rim hvalio ustaljenom bračnom čistoćom, ali triumfalni ulazi u Rim dovukoše hareme žena; dok je narodna čestitost i nepodmitljivost bila narodna dika i čast, skoro počeše trgovati s čašću konzula i senatora. I tako redom u svim pravcima narodnoga života, te se jednoga vremenskoga odsjeka rodi deviza: “PANEM ET CIRCENSES”, samo kruha i zabave! Veliki ljudi Rima, kojih nigda nije manjkalo, vapili su govorom i spisima za zdravim i pravim narodnim životom. Današnja Italija ne će importa tudjega narodnoga života. U traženju pravih i zdravih putova svoga naroda, uvijek su se preporoditelji naroda obraćali iskonskim vrelima svoga narodnoga života. Svi sistemi, koje je izmislio liberalizam i raznovrsne internacionale, svi su oni propali ili su na umoru. Njemački je narod smatrao u svome narodnome životu, da je rad i red podloga životnoj vrijednosti, a ne zlatne šipke - i odnio je pobjedu. Internacionale su nam decenijama davale kroj odijela, koju ćemo pjesmu pjevati, hoćemo li plesati tango ili step, naredjivali su nam puteve narodnoga života i rada, koji su za 180 stupnjeva protivni narodnome životu. Narodi Europe su stoljećima izradili u krvi i znoju svoju kulturu i privredni život, temeljito fundiran na vjeri u Boga i prekogrobni život, na pricipima kršćanstva, da zatim razni internacionalizmi - puni slatke dijalektike i praznih obećanja - sunovrate Europu u dva rata u roku od 26 godina. Hrvatski narod, koji stoljećima stoji tu na obalama Jadranskoga mora i preko zemlje do utoka Save u Dunav, imao je izdržati sve burne sukobe istočnih i zapadnih strujanja i prodiranja, a da ne izgubi svoj narodni život. Dugo bi bilo, da nabrajamo sve naše narodne jade: jedni su bili od rodjene djece zadojene liberalizmom i internacionalizmom, do prodanih duša za “čanak graha”, a drugi su bili vanjski čimbenici. Dok su se pojedinci lomili i kršili - kako ono pjeva neka makedonska pjesma “ZA LEBLEDIJE I DINARI”, dotle je zdrava srž hrvatskoga naroda u svome narodnom odijelu, uz svoju pjesmu i sve druge emanacije narodnoga života, čvrsto prionula da brani svoju kuću i zemlju, a sve radeći po pravilima hrvatskoga narodnoga života: “Boga moli i radi!”, “svoja kućica, svoja slobodica”, “tko sebi ne umije biti čobanin, ne može drugom biti gospodar”, “koga kupiš za dukat, možeš ga prodati za paru”, “svoje čuvaj, tudje ne diraj” - i još stotine i stotine drugih pravila narodnoga rada i mudrosti. Mnogi su mislili, da će hrvatskoga čovjeka, obučena u široke gaće ili šalvare, a pjevajući pjesmu: “Moj rogonja vodu pije, Viš’ njega se barjak vije!” ili onu: “Prion’ mobo, na kraju je torba, I u torbi okorila prova, Ručku malo, užini ni malo!” - mislili su: srušit ćemo te ljude i njihov narod, ili ćemo ih prekovati kako mi hoćemo. Ali, - ali: viš’ rogonje se barjak vije! Još stoji kraj našega čovjeka – “uva prova” i stajat će još koje vrijeme. Takva su vremena i prilike. Ali zna naš hrvatski čovjek onu poslovicu: “TKO SE DIMA NE NADIMI, TAJ SE VATROM NE OGRIJA!” Taj put narodnoga života dao je naš hrvatski čovjek i cjelokupni hrvatski narod. U novom narodnom životu, u izgradnji vlastite Države i Domovine treba sada poći tim narodnim putovima. TEMELJ HRVATSKOGA NARODNOGA ŽIVOTA MORA BITI HRVATSKA NARODNA KULTURA. Mi obično dijelimo narodnu kulturu u troje: materijalnu, socijalnu i duhovnu. Materijalna kultura, a koju se broji: odijelo, stan, prehrana, obrti i narodni zanati, orudje i sve druge materijalne sitnice - može podnijeti razne izmjene i tokom vremena već ih je podnijela, kao na pr. drveni plug zamijenio je željezni i sijanje rukom - moderna sijalica. Socijalna narodna kultura može podnijeti manje izmjena, ali i ona je već pretrpjela neku izmjenu, kao na pr. velika se kućna zadruga raspala i još nismo našli minimuma i maksimuma zemljišnoga posjeda, te socijalna strana traži urgentno rješenje raznih pitanja. Ali socijalna kultura ima strana, koje ne smijemo dirnuti, nego ih naprotiv moramo učvrstiti, kao na pr. vlast i čast obitelji, narodni način naše zadruge, priznanje obiteljskih prava, te ponovno vraćanje naše narodne etike, koju je liberalizam i snobizam otjerao iz gradova, a srušio i u mnogim selima. Od socijalne kulture hrvatskoga naroda ima dio i t. zv. narodnih običaja, koji su potpuno eliminirani iz kuća naših gradova i u tim kućama kroz čitavo razdoblje građanske godine ne vidiš ni jednoga hrvatskoga običaja, osim šarenih jaja, šaranih kupovnim papirićima nekih zeka. A ima hrvatskih običaja, koji su se morali i u gradu držati, jer oni obitelj i djecu odgajaju u hrvatskom duhu i čvrstini narodnoga karaktera. Tako na pr. uz božićne običaje, kada se ne će slama posuti po sobi radi čistoće, ali otac ili sin može u svakoj gradskoj kući unijeti tri male cjepanice i naložiti na vatru za vrijeme badnje večeri, t. j. tako zvani “badnjak”; ili kad se već umijesi “milibrot”, mogla se je zamijesiti i mala “krsnica”, da stoji na stolu; zeleno žito opasati hrvatskom trobojkom i sa svijećom u sredini. Je li poniženje i za gradsku mladenku, da ceremonijalno poljubi bar dovratak kućnih vrata (ne treba da ljubi prag, kako ga ljubi naša seoska mlada), da tim simboličnim znakom označi, da će ljubiti, živjeti i radili za svoju novu kuću i svoju obitelj. Jer ja se nikada ne mogu domisliti onome ludom i nepristojnom običaju, da se svati i mlada ljube u crkvi iza vjenčanja. A uz malu ceremoniju: svati stanu pred kućna vrata mladoženje i mladenka poljubi dovratak kućnih vrata, dok ju svekrva ili starija žena poškropi blagoslovljenom vodom i pospe bonbonima. Kada ženskima nije sramota ni rugoba pušiti cigarete - ta valjda nije ruglo jednom poljubiti kućni dovratak, NEKA SE ZNA, DA HRVATSKA ŽENA VOLI SVOJU KUĆU I OBITELJ. Hrvatski je seljak nosio grudicu zemlje iz svoga kraja i obješenu je držao u kesici o vratu, kad je selio u Ameriku - i kupao se s grudicom svoje zemlje na grudima u dalekoj tudjini. Zašto ne bi naša hrvatska djeca i u gradovima odnijela uskrsni “smok”: kruh, jaja itd. u crkvu, da im se blagoslovi na Uskrs poslije mise u 8 sati! Najstariji sin nosi na blagoslov uskrsni smok, jer je on budući temelj i blagoslov svake naše hrvatske kuće i obitelji. Zar će biti za hrvatske žene i djevojke poniženje, ako nastupe u odjećama narodnoga veza dvaput godišnje u crkvenoj slavi ophoda i triput na narodnim priredbama kazališta ili zabave? Ili, pomislite samо, koliko će veselje biti vašoj djeci, kada otac s njima ode malo u polje i pred Cvjetnu nedjelju uberu šaku poljskoga ili brdskoga cvijeća, te ga na večer stave u vodu, da se sutradan u istoj sva djeca umiju, a otac im tumači: “TO JE STARI HRVATSKI OBIČAJ I GLEDAJTE, DJECO, DA UVIJEK BUDETE ČISTI I LIJEPI KAO CVIJET!” Ima toga još i sve bi to mogao biti predmet brojnih studija - ali ovoliko nabrojih usput. Duhovna kultura hrvatskoga naroda ne trpi izmjena ni loma. Duhovna je kultura kičma narodnoga tijela. Ona je narodna duša! Izmijeni nju, izmijenio si narod; slomi nju, slomio si narod! Duhovna kultura našega hrvatskoga naroda hoće u prvom redu - Boga i vjeru. BOGA I VJERU HOĆE HRVAT-KATOLIK I HRVAT-MUSLIMAN. Naš narod veli: “Lako je živjeti s onim, koji zna i boji se Boga. I neka se u budućnosti ne čine eksperimenti da se miješa vjerski odgoj. Mi u Herceg-Bosni znamo po svome stogodišnjem iskustvu: što treba poštivati vis-a-vis Hrvata-katolika, a što vis-a-vis Hrvata-muslimana. SVIJETLI PRIMJERI Druga duhovna tekovina naše hrvatske kulture jest poštenje i nepodmitljivost. Ako se je tokom vremena u tome pokleklo, to ne znači da je ona ispala iz kostura naše narodne strukture. Stari Hrvat-Bošnjak pisao si je ovaj titul: “pošteni Bosnjanin”. I u novom redu i stvaranju poretka u našoj domovini mora iza prve riječi u našem narodnom “Codexu” - Boga, da stoji poštenje, čestitost i nepodmitljivost. MI SMO VIDJELI NAJSVJETLIJI PRIMJER S TE STRANE U NAŠEM POGLAVNIKU I NJEGOVIM MINISTRIMA, KADA SU POLAGALI ZAKLETVU SVOJOJ “NEZAVISNOJ HRVATSKOJ! DOMOVINI”, DA SU DONIJELI PAPIRE SVOGA IMOVNOGA STANJA. Taj primjer mora doći, kako ono veli naš narod “od popa do zadnjega šokca!” Moralno blato, koje su zamijesile razne korupcije i režimi, valja čistiti i odstraniti pravednom i sigurnom rukom. To neka učine narodni kraljevi uma, časti i poštenja. Duhovna kultura našega hrvatskoga naroda ne samo da je bogata, nego je i plemenita. U nutarnjoj izgradnji NAŠE Države trebamo se nužno k njoj obratiti. To nije posao dana i mjeseci. To je rad bez kraja! Život naroda nije statičan, nije stagnacija ili recimo prosto narodno: “Pleti kotac ko i otac”. Stalno će dolaziti nove generacije, stalno će se radjati razni problemi od svagda, njega ruha i kruha, pa do duhovne obnove. I jer živimo u sklopu svega čovječanstva, stalno ćemo imati prilike osjetiti sve valove opće čovječanskih potresa, koji drmaju narodima i zemljom. Tada će uvijek trebati naći naš pravi narodni put. I tko hoće piti pravu i zdravu vodu narodnoga života, mora ići izvorima narodne duše i culture. Čanak ili sakati možemo mirne duše zamijeniti tanjurom od porcelana i platno ne mora tkati naša žena za stanom - eno tvornice; i volujska kola se mogu zamijeniti teretnim autom; i neka ore traktor, te neka nam kuće ne grade pojatari-dunđeri, nego umni naši arhitekti u duhu naše narodne arhitekture i seljačke upotrebe kuće - ali zato ne treba da vječno gudimo uz gusle ili da pjevamo “Ječam žele”, nego neka svemu: i pjesmi, i glazbi, i vezu bude temelj - narodni motiv. Povrh svega neka izvori narodne kulture i stvaranja budu sam hrvatski narod, a duhovna kultura neka i nadalje bude izvor svega narodnoga rada: BOG, VJERA, MORAL, SVETOST OBITELJI, ČASTAN RAD I IZGRADJENA HRVATSKA SVIJEST NEKA OSTANU VRIJEDNOSTI, KAKO SU BILE NAŠIM DJEDOVIMA KROZ POVIJEST DO DANAŠNJEG DANA!