U nedelju je odigrana prijateljska utakmica između gornjih klubova. Pobijedio je zasluženo Đerzelez. Publike je bilo priličan broj. Vrijeme je bilo lijepo, dan sunčan i kao stvoren za igru. Đerzelez je nastupio u slijedećoj postavi: Čolpa, Šestić, Jusufspahić, Saračević, Begić, Nalčadić, Jovanović, Smaiš, Porča, Popović i Čurić. Sašk: Kantardžić, Volić, Pidin, Marks, Makon, Knežević, Lovrić, Matijašević, Dračić, Morić i Habić. Utakmica je protekla u vrlo živoj igri. Ne može se govoriti o nekoj stalnoj nadmoćnosti jednog ili drugog partnera, jer je svaki čas lopta ugrožavala i jedan i drugi gol. Đerzelez je unio u igru više poleta i želje da pobijedi. Sve linije igrale su povezano, a osobito navalna linija, koja je bolje od Saškove znala iskoristiti pred protivničkim golom svoju premoć. Svi igrači pobjednika bili su jednako dobri i zaslužni za ovaj uspjeh, a osobito dobru igru dala su oba beka, golman i u navali Porča i Jovanović. Sašk je ovaj puta nastupio bez svojih novih igrača. U početku igre izgledalo je kao da će i Sašk pružiti dobru i korisnu igru, ali to je bilo samo prvih deset minuta igre, jer poslije tog dobrog početka, u igri Saška sve više dolazi do izražaja nepovezanost linija, slabi štart i bezglavnost navalnih igrača pred golom u odlučnim situacijama. Što se tiče povezane igre i smišljenog i zajedničkog rada sviju igrača, Đerzelez je imao u tome prednost. Kod Saška, međutim, vidjelo se je da igrači nemaju svojih stalnih mjesta. Mali Miki igra stalno tamo negdje oko sredine igrališta, na mjestu centarhalfa, dok Makon uporno drži svoje mjesto “trećeg beka”, iako je baš jučerašnja utakmica iziskivala od Saškove halflinije da stalno prati svoju navalu. Bilo je jučer školskih primjera što znači igrati “po šablonu”. Bilo je, n. pr. slučajeva, kada je bilo dovoljno da bek Đerzeleza, iz najopasnije situacije po svoj gol odbije u polje, makar i glavom loptu i da lopta, za tili čas, već bude pred golom Saška i to samo zato što iza navale Saška nema ni jednog half igrača, koji bi mogao zadržati odbijenu loptu i ponovno je povratiti svojoj navali. Kada će, zaista, oni koji dirigiraju igrom Saškove čete uvidjeti da prvo treba naučiti svoje igrače kako bi postigli sređenost i ujednačenost u igri a poslije uvoditi u igru razne sisteme. Morić već drugu nedjelju igra na lijevoj spojci (igra samo desnom nogom) iako je taj igrač tipičan i nezamjenjivi half odvajkada. Ili je i to, možda, neka proba koju iziskuje nesretni dupli W sistem. Inače, igrači Saška, nisu pojedinačno bili slabi. Htjeli su pobjedu, to se vidjelo, zalagali su se i mučili, ali to je bilo uzalud, jer im je cijela igra bila previše konfuzna. Golovi su padali ovim redom: u 28 minuti prvog poluvremena, iznenada je uspjelo Jovanoviću prodrijeti preko desne strane igrališta i dati prvi gol za Đerzelez. U 41 minuti uspjelo je Sašku po Lovriću izjednačiti. Gol koji je donio Đerzelezu pobjedu pao je skoro pred sam kraj utakmice, a isto tako dao ga je Jovanović. Sudac ove utakmice bio je g. Zambal. U predigri su se sastale zamjene prvih momčadi. Saškova zamjena je bila stalno u premoći te je kao takva visoko porazila svoga partnera, s ruzultatom 5:0.