Sve naše novine imaju sada rubriku: Tko što zna..., ali za mnoge i mnoge ne zna nitko, jer klanci šute, zemlja ne govori, a mutni virovi ne daju od sebe glasa... U samoj luci Metkovići, Neretva je neki dan izbacila nekoliko lješina... G. Škrapić Jakob, financ, koji je došao k nama da ispriča svoju odisejadu, ima zahvaliti samo slučaju, da i njegovo tijelo ne leži negdje na dnu Neretve. Bilo je to odmah sutradan poslije proglašenja Države Hrvatske - priča g.Škrapić. Preglednik g. Milićević poslao me je s jednim teretnim automobilom, natovarenim bombama, da ga predam ustašama u Mostaru. U selu Vrapčići zaustavila me je jedna satnija srpske vojske i opkolila. Pitali su me, što vozim i kamo? Izvukli su me iz auta i bijesni govorili: “To su ta gospoda, koja razoružavaju našu jugoslavensku vojsku!” Po zapovijedi jednoga satnika podnarednik me je odveo na obalu Neretve, gdje se odmah trebala izvršiti smrtna kazna i to strijeljanjem. Pomolio sam se svome zaštitniku sv. Anti... Doznao sam kasnije, da su na istome mjestu strijeljana četiri vojnika, čija je mrtva tijela Neretva odnijela. Svukli su me potpuno gola. Tu su bila još 62 “kandidata” smrti. Jedni su goli kao i ja, drugi polugoli, treći bosi... Poradeli su na ... Puške u rukama vojnika bile su spremne... Podnarednik je još imao izgovoriti onu strašnu riječ: “Pali!”... Međutim dogodilo se čudo... Sa sjevero-istoka zapucale su puške… Na drugoj strani Neretve prolazila je željeznica, iz koje se također osula paljba. Vojnici su prestrašiše i legoše. Mi, osuđenici, također. Bili smo spašeni... Onaj satnik je pobjegao, a onda je poslao jednoga podnarednika, da me pita šta se ovo događa s Jugoslavijom. - Gdje je onaj financ? - Ovdje sam. - Znaš li ti, bre, što se ovo radi s našom Jugoslavijom? - Znam. - Pa, de, što? - Jugoslavije više nema… - Ćuti, majku ti... - Da niste pitali, ne bih ni govorio. - Dalje, što još znaš, ali tiho. - Kad hoćete, kazat ću: Hrvatska je proglašena Državom... - O, majčicu vam hrvatsku... Tako vi, dok naša pobedonosna vojska maršira kroz Albaniju, Bugarsku i Mađarsku, a Rusija i Turska teraju Nemce u vražju mater. Znaš li ti, more, da je Rusija navestila rat Njemačkoj? Podnarednik je nastavio psovati, mašući glavom, škrgutajući zubima i otišao na “referat” svome satniku. ...Podnarednik se opet vratio k nama i zahtjevao, da mu svaki damo po 10 dinara, a onda otišao, nakon što je ustanovio: “Ima za piće!” ...Povorka golih krenula je naprijed obalom Neretve. Nekoliko dana i noći sakrivali smo se po pećinama i lutali, jer su nas četnici tražili i pucali na nas. Ne ću nikada zaboraviti one najteže časove u svome životu, kad su četnici prolazali ispred pećine u kojoj sam ležao šćućuren od straha... Izmoren i gladan stigao sam napokon u Metkoviće. Tu sam saznao, da mi je obitelj živa i zdrava u Opuzenu. Ukrcao sam se na parobrod, ali tu sam opet proživio jednu postaju križnog puta. Iz zrakoplova su bačene tri bombe na parobrod, ali nijedna nije pogodila. Našao sam obitelj živu i zdravu i slobodnu Hrvatsku. Hvala Bogu i sv. Anti - svršio je g. Škrapić svoju kratku ali tužnu priču. A nedaleko nas šumi Neretva i priča bogzna koliko sličnih pripovijesti ...