Država Hrvatska skreće tok rijeka, isušuje polja i posiže za svakim komadićem obradive zemlje. Močvare se pretvarani u oranice, na ledinama će se talasati pšenično klasje! Sve to čini zato, da našu, politička slobodu obdari zdravim društvenim poredkom! A u tome pogledu nema pametnije politike od POLITIKE ZEMLJE, nijedno podizanje nije toliko korisno, koliko posezanje ZA ZEMLJOM! Nestašica zemlje izazvala je mnoge društvene jade, promjene, borbe i revolucije; imati za pučanstvo dovoljno zemlje najbolji je uvjet za redoviti politički, kulturni i društveni razvitak! Nad Europom vitla strašan rat, kojemu se pronalaze najrazličitiji uzroci, ali stvarni razlog jest, NEPRAVEDNA PODJELA ZEMLJE: NAGOMILAVANJE NA JEDNOJ I NESTAŠICA NA DRUGOJ STRANI. Imati »paritet« u topovima, oklopnjačama i zrakoplovima, stvar je tek od drugorazredne važnosti, za međunarodni život i sklad prva je stvar: IMATI ZEMLJE ONOLIKO, KOLIKO JE ZA REDOVITI ŽIVOT POTREBNO! Samo s obzirom na podjelu zemlje dobili su u povijesti i sadašnjosti razni društveni sistemi i poredci svoju ocjenu, SAMO U TOJ OKOLNOSTI LEŽI NJIHOVA BOLEST I SLABOST, NJIHOVA ZASLUGA I KRIVNJA! Toliko omraženo feudalno, velikaško i lordovsko vrijeme nije krivo za ništa drugo, nego zbog toga, što su pojedinci nagomilali u svojim rukama ogromne posjede, a s druge strane ostavili milijune ljudi na milost njihove milosti! Ni ogromno rimsko carstvo ne bi bilo tako brzo propalo, da je zemlja u njemu bila pravednije podijeljena i da nekolicina nije imala u rukama svu zemlju. Glasoviti Plinije rekao je: »Veliki posjedi uništlše Italiju!« A kad se traže uzroci raznih društvenih zala, pojava i nevolja, onda se navađa ovo i ono za njihov uzrok, predlažu sa razni lijekovi, ali zapravo je jedini pravi lijek: DATI SVAKOME POJEDINCU, SVAKOJ OBITELJI, DOVOLJNO ZEMLJE! Zar bi milijuni ljudi odlazili u daleki tuđi svijet, da su kod kuće imali dosta zemlje? Zar bi bilo na svijetu »internacionalaca«, t. j. ljudi, llšenih osjećaja prema domovini i rođenoj grudi, da su imali svoju zemljicu i na njoj svoju »štalicu«? Zar bi po našim selima onoliko »operirao« nož, zar bi bilo onoliko svađa i tučnjava, zar ne bi sudci, branitelji i sudovi imali puno manje posla, da nije prokletog međaša i tolike Ijubomomostl za svakim pedljom zemlje? Zar bi na svijetu bilo toliko očajnika, samoubojstava, prosjaka i lutalica, kad bi se svakoga moglo smiriti na komadićku zemlje? Zar, konačno, i »bijela kuga«, koja otima domovini i državi talente desnice i duha, ne bi bila riješena sa zemljom i po zemlji? Države su i politički slabe kada ekonomski ne stoje dobro, nemoguć je kulturni napredak, bez odgovarajuće privredne jakosti! Veleobrt i trgovina se samo onda mogu redovito razvijati, kada imaju za sobom funkciju zemlje! Jadi takozvane hiperprodukcije inteligencije, nesklad između onog činovničkog, administrativnog i »pasivnog« te »produktivnog« društvenog sloja, nastao je samo zato, što se zaboravila organska veza, što se nije sve pustilo i razvilo obzirom na zemlju! Zemlja je praizvor svega! Zemlja je kruh naš svagdašnji, zemlja je odijelo i piće, zemlja je ruda i drvo. U zemlji je sve, od nje sva materijalna dobra. Zemlja je duševni mir i spokojstvo, zemlja je redoviti i solidan život, zemlja je — SLOBODA. ZEMLJA JE TIJELO I DUŠA! Pametna politika i vlast, mudri upravljači, kada započimlju svoj društveni rad, ne listaju po knjigama, ne traže sisteme i ideologije, ne prevrću nacrte, NEGO NA. PRVOM MJESTU TRAŽE ZEMLJU, DA PREVRĆU NJEZINU UTROBU, U KOJOJ LEŽE DOBRA, BEZ KOJIH NEMA NI OSOBNOG NI OPĆEG KORAKA NAPRIJED. Mi imamo dovoljno zemlje za sve nas, samo je treba potražiti, učiniti ju obradivom i korisnom. »Mrtve kapitale« treba uskrisiti i učiniti glavnicama, od kojih će mnoga pokoljenja imati koristi. Mi smo na dobrom putu, jer se naša društvena politika združila s plugom, s lopatama, polugama i motikama, pa naša brda odzvanjaju od poklika: ZEMLJE, ZEMLJE!