Ima dana u povijesti jednoga naroda, kada veliko filozofiranje, silogiziranje i propovijedanje donosi više štete, nego li koristi. Revolucija na pr. nije nikada bila racionalna, a ipak je ona skoro redovita, a često puta spasavajuća, pojava povjesnog zbivanja…Potrebno je nekada srcu i osjećaju dati riječ pred glavom i razumom... Zrinjski i Frankopan, Kraternik i Matija Gubec sigurno se nе bi nikada bili odlučili na svoje korake, da su mnogo mislili... Nekada i golobradci imaju prednost pred sijedim glavama… O revoluciji se govori: Treba samo elitu dovesti na vodstvo, i ne smije se pustiti, da ulica dođe do riječi. Valja vršiti odabiranje kad se kažnjava. Moraju se zatomiti oni najdonji instikti. Imaju se spriječiti svi oni pojedinačni čini sebičnosti. Treba onemogućiti da se u “mutnome lovi”. Valja sve vršiti ipak po nekomе sistemu, redu, moralu i zakonu. Mora se razmišljati, predviđati, misliti unaprijed, kako se ne bismo kasnije za učinjeno prevarili, pokajali i t .d. Ukratko: U kritici revolucije ističe se pomanjkanje racionalnosti, a pri tome zaboravlja, da baš prisutnošću tog momenta revolucija ne bi više bila revolucijom... Tko dozvoli revoluciju, a mora je nekada dozvoliti, taj mora dozvoliti i sve njezine posljedice. Oduzimanjem i nadodavanjem revolucija nije više ono, što jest. Ako nju i zamišljaju najbolji, a služe se s njom najgori; ako ju elita stvara, a ulica primjenjuje - ništa zato. Ovi drugi učinili su ono, što ne mogu oni prvi. I kultura mora nekada u pozadinu… “Ne znam je li ovih dana - kaže jedan intelektualac, govoreći o revoluciji - veći grijeh imati srca ili ne”… Pod vidom povijesnog, općeg i nacionalnog momenta opravdano je i ono, što bi pred strogim odborom razuma i moralnosti palo na ispitu. Toliko za opravdanje i razumijevanje onih dana, u kojima rob postaje gospodar, kažnjenik odlikovan, a godinama i vijekovima potlačeni - slobodan i svoj… Ali život teče dalje... On je neumoljiv u svojim zakonima i zahtjevima. Rušio je i tu mu je trebao jedan mentalitet ljudi, zatim gradi, i tu mu trebaju opet drugi ljudi... Nije svak za sve. Netko je bio odličan revolucionarac, svaka mu čast i hvala za to, ali možda nije više za ovu drugu periodu rada… Mi smo prebrodili dane, kad su, ponavljamo, bili i te kako uporabljivi oni, kojih mnogi i mnogi takozvani fini, kulturni, pametni, moralni i osjetljivi ne bi bili mogli zamijeniti u poslu, koji je bio na mjestu, jer je bio logična posljedica zbivanja naše bliže i daljnje povijesti. Izmjena ljudi bila je na mjestu, isto kao što je, možda, i opet potrebna selekcija i izmjena… Graditelji treba da su pametni, trijezni i promišljeni. Kulturne vrednote valja da imaju cijenu. Mentalitet najboljih na vidjelo i upravu! Intelektualne i moralne odlike na sredinu! Ovakvi su uvijek bili poželjni i traženi, a pogotovo su Hrvatskoj danas potrebni, kojoj je kao kruh potrebna pametna suradnja, jer se udaraju temelji! Oni gore rješavaju ona krupna i temeljna pitanja. Ne mogu naprosto stići svuda. Potrebna je pametna pomoć odozdo, od ljudi trijeznih i umješnih, koji će, jer su “nа terenu”, dospjeti onamo, kamo uredba i zakon ne mogu stići. Tu su onda posebne prilike, koje treba ocijeniti i uzeti u obzir, riješiti i primijeniti, korisno promišljeno i pametno, a sve to mogu samo oni najbolji, koji kulturom, sposobnošću, moralnošću i spremom nesebično i iz ideala služe općoj nacionalnoj stvari. Treba preporučiti ili odbiti molbu za namještenje, valja dati mišljenje o činovnicima, treba namjestiti i otpustiti, predložiti ili poduzeti akciju u pogledu političkih neprijatelja, mora se najkorisnije upotrijebiti poklonjeno, oduzeto ili rekvirirano, ima se prikazati prava slika mjesta i kraja u pogledu potreba i prilika, valja vršiti promičbu, treba prikupljati i odgajati ljude itd. itd., a za sve to potrebni su trijezni i izabrani, čisti i neokaljani, koji će svojim ugledom doprinijeti i ugledu stvari, kojoj služe. Kamo još nije stigao paragraf ondje treba privatne inicijative i jao nama, ako ona ne bude trijezna i pametna! U pogledu naredaba, zakona i propisa učinjeno je kod nas U OVA TRI MJESECA PRAVO ČUDO, ALI MI “IZ BARUŠTINA PRAVIMO VRT”, mi čistimo tlo od ruševina, a pri tome nam pred oči iskrsavaju uvijek nova i nepredviđena pitanja, koja imaju riješiti oni, koji su tu, po još nepisanom zakonu. Jao nama, ako to ne bi bio zakon najboljih i najpametnijih.