Kao što se pojedinci znadu upropastiti strastima, slabostima i računima momenta, bez pogleda unaprijed i obzira na stanje sutrašnjih prilika, tako i život naroda, država, međunarodni odnos i napredak čovječanstva propatio je mnogo, baiš zbog kratkovidnosti pojedinih vodećih ličnostl i upravljača, koji su bili lišeni toliko potrebne razumnosti i trijeznoće. Sve tobože u ime neke koristi, sreće, napredka i ljubavi prema svom narodu, čine oni razne poteze i korake, biraju metode i mjere, čime doduše usreće i okoriste svoje narode, ali samo privremeno i časovito, jer već sutra moraju biti pripravni na štetu i razočaranje. Uzs druge znakove, već sama činjenica, da su novi europski dani izbacili i dali iz svog pokretnog stroja slobodnu i Nezavisnu Državu Hrvatsku, već to govori o novome stanju, koje se priprema, da nadomjesti ono krivo i preživjelo stanje. Ovo je rat sa RAZUMNI MEĐUNARODNI ŽIVOT, u kojemu ne smije biti prevara, smicalica, nadmudrivanja i prava jačega, NEGO ISKRENE SURADNJE SLOBODNIH NARODA, SVOJIH NA SVOME. Ako je to možda nekada i izgledalo naivno i idealističko, mislimo, da je danas svakome jasno, kako u međunarodni život TREBA UNIJETI RAZUMNOST I MORAL, JER BEZ TOGA ZALUDU PROLIJEVAMO KRV: Baš međunarodni život i odnos bio je najbolji znak i predstavnik vremena, u kojemu smo živjeli, i shvaćanja, koja su vrijedila kao »službena«. Zato baš u ovome pravcu treba i izvršiti ispravak, jer je to glavni uvjet za ono novo, za koje se borimo. Već smo bili navikli, već je to bila postala obična, dozvoljavajuća i razumljiva stvar, da međunarodna politika bude lišena svakog morala, da se radi svašta i koješta, da se ne biraju sredstva, ako to nekome koristi! A mi velimo, da je i došlo do ovoga rata, da je zato i skrahirao stari poredak, ŠTO JE MEĐUNARODNI ODNOS ŽIVIO IZ DANA U DAN, S OBZIROM NA ČASOVITE OKOLNOSTI I POJEDINAČNE KORISTI, A NIJE RAČUNAO NA RAZVOJ DOGAĐAJA, NA BUDUĆNOST, NA DRUGE KRAJ SEBE I NJIHOVA PRAVA. Predstavljali su se mnogi političari kao veliki ljudi, kao pametni vode i geniji, a kad tamo, nismo se mogli dovoljno načuditi, nismo mogli shvatiti, KAKO ONAKO MOGU VARATI SVOJE NARODE I SIPATI IM PRAH U OČI, da ne vide svoju stvarnost i istinu! U želji za održanjem, proširenjem i prevlašću, govorili su svojini narodima, KAKO JE NJIHOVO ONO, ŠTO JE ZAPRAVO PODPUNO TUĐE; KAKO SU OSVOJILI MAČEM l JUNAŠTVOM ONO, ŠTO SU NAPROSTO NA NEPOŠTEN NAČIN PRISVOJILI; NARUČIVALI SU ADRESE, IZRAZE VJERNOSTI I ODANOSTI OD ONIH, KOJI IH MRZE IZ DNA DUŠE! A posljedica svega toga bila je ta, da su svugdje stvarali kotlove nezadovoljstva, da su pilili sami sebi granu, na kojoj sjede, i da su međunarodni život doveli u napeto stanje, kojeg ni najvještija diplomacija nije mogla razvedriti. Nema o tome govora, barem danas je to potpuno jasno, da u međunarodni život treba unijeti istinu, moral, opću pravdu i razumnost, jer gdje tih vrednota nema, ništa ne vrijedi, sve je osuđeno na krah i neuspjeh. Naše vrijeme, države i narodi trebaju stvarno velikih ljudi, koji ne će smatrati svoje narode djecom, nego s njima skupa krojiti razumnu sudbinu i politiku, lišenu računa dana i obskrbljenu pravednim stavom prema drugima i trijeznim pogledom na budućnost. Poštedit će time narodna pokoljenja od mnogih nesreća i ratova, pokazat će samo na taj način svoju ljubav i brigu prema svojim narodima! Hrvatska će u ovome pogledu, u ovome preporodu i pametnom obnavljanju međunarodnog života izvršiti najidealniju ulogu, JER ONA NE ĆE TRAŽITI NIŠTA TUĐEGA, ONA HOĆE SAMO SVOJE. Ovaj rat će uvjetovati takav međunarodni odnos, da se ne smute u njemu oni, koji vjeruju u pravdu!