Jučer je nakon dugog vremena odigrana u Sarajevu jedna nogometna utakmica na kojoj su se sastali Sašk i Omladina radne službe. Publike je bilo u priličnom broju. Sašk je nastupio u nekakvom mješovitom sastavu, dok je u momčadi Radne službe bilo dosta dobrih igrača iz svih sarajevskih klubova, a ponajviše iz Saška. Utakmica je protekla u živom tempu, igrači su mnogo trčali, naročito saškovci, ali sama igra je bila vrlo slaba. U toj slabosti prednačili su igrači Saška. Oni su jučer, doduše, imali volje i raspoloženja za igru, ali ništa im nije uspijevalo. Njihov protivnik je u tome pogledu imao više sreće, igrao je sređenije i pred golom efikasnije. Početak igre pripao je Sašku. Dok Sašk za cijelo vrijeme predvodi igru kroz razna kombiniranja, čas desno, lijevo, natrag i u širinu, dotle igrači Radne službe u kratkim potezima osvajaju teren, dolaze pred vrata saškovaca i pucaju vrlo često. Taj pritisak protivnikov još više izaziva kod igrača Saška bezglavosti i nervozu i oni igraju više nego konfuzno. Publika otvoreno pokazuje svoje nezadovoljstvo nad igrom, koju je tako dugo očekivala, a najviše pak zbog slabe igre Saška, koji kao buduči i skori predstavnik u državnoj ligi treba ipak malo bolje igrati. Međutim, igra se dalje. Tempo je oštar, te mnogi misle “Omladina” će “ispuhati” pa se nadaju da će tada i Sašk bolje zaigrati. Ali umjesto toga, saškovci primaju gol. Omladina se je u pravom smislu riječi razigrala. Kod njih svi igrači igraju dobro, a naročito Konjevod, koji zadaje mnogo posla saškovoj obrani, te obrana Omladine, koja s lakoćom odbija sve nalete Saškove navale, jer te navale više su smiješne nego ozbiljne. U drugom poluvremenu slika igre nije se izmijenila. I jedan i drugi partner nastoje nešto polučiti, ali po načinu kako igraju vidi se da im to ne će uspjeti. Bekovi Saška igraju previše naprijed i spori su, pa kad ih navala protivnika iznenadnim prodorom ostavi iza sebe, gol im stalno biva u opasnosti. Half linija igra i u navali i u obrani, tako da često igrači halfovi smetaju i pred svojim i pred protivničkim golom. Navala Saška, koja jučer nije imala sposobnosti izvojštiti svome klubu pobjedu, igrala je više nego slabo, a pojedinci u unutarnjem triu igrali su skoro komično. Umjesto da pucaju na gol, oni su izvodili nekakve čudne i smiješne konbinacije, uzduž i poprijeko, driblali više sami sebe nego protivnika, dolazili do samog protivničkog golmana i opet se vraćali u široko polje da bi na kraju iz nemogućih pozicija pucali i sve te svoje mudre konbinacije svršavali pokraj i preko gola. Tek pri samom svršetku igre, Miki, koji je jedini u navali ozbiljno igrao, polučio je izjednačujući gol, tako da se je utakmica završila neodlučnim rezultatom 1:1. Omladina radne službe nije bolje mogla igrati nego što je igrala. Svi igrači bili su dobri, poletni i za igru raspoloženi. Najbolji su im bili vratar, bekovi, lijevi half i svi u navali, a naročito Konjevod koji sve bolje igra, samo još da se okani suvišnog driblanja i počestog egoizma. Sudac ove utakmice bio je g. Pogačnik. On je sudio dobro, samo je često zaboravljao svirati prekršaje, i ako ih je primjećivao.