Da je Država Hrvatska živjela samo jedan dan, ili čak samo jedan jedini sat, njezino značenje bi ipak bilo od neprocjenjive važnosti. Kakve god bile prilike budućnosti, nju više nitko ne briše iz spoznaje, iz srca i osjećaja Hrvata, a to je baš ono, što nam je ti pogledu narodnog opstanka trebalo kao svakdašnji kruh. Mi smo već vjekovima oskudijevali na onome prvome uvjetu bitstva i napretka svakog naroda oskudijevali smo na osjećaju SAMOSVIJESTI na izrađenom i potvrđenom uvjerenju, da smo nešto samostalno i posebno; na živom dokazu, da možemo sami za sebe biti, živjeti i napredovati; na jasnom pogledu, da nismo tek list u krošnji i kap u vodi, nego od svih drugih RAZLIČITI I SAMOSVOJNI ORGANIZAM, KOJI IMA PRAVO NA SLOBODU I VLASTITI ŽIVOT. VAŽNIJE JE OD RUŠENJA JUGOSLAVIJE ONO RUŠENJE I LIKVIDIRANJE, U NAMA I OKO NAS, RAZNIH POIMANJA, IDEOLOGIJA, UVJERENJA, NAZORA, NAUČAVANJA, PROPOVIJEDANJA I IDEJA, KOJE SU VODNILE, RASTEZALE I MLOHAVILE OSJEĆAJ NACIONALNOSTI I PRIPADNOSTI. Nema narodu, kao ni pojedincu, opstanka ni života, nema jasnoće u poslovanju ni življenju, dok nema JASNOĆE o sebi i u sebi.TKO NE ZNA, TKO JE I STA JE, TAJ NARAVNO NE ZNA NIKADA JASNO NI TO, STA IMA RADITI. S toga i nasjeda svima i svakome, slijedi svačije puteve, samo vlastitim putem ne ide nikada. Da Hrvatska i nije ovolika, kolika jest, da je samo um duga i široka, opet bi njezini tvorci imali najsjajniju povijesnu zaslugu, jer su izvadili iz groba, uskrisili i pokazali nam Kip Domovine, koji čisti naše duše i briše iz njih vjekovima na. kupljeni talog. Država Hrvatska je oprovrgla sva ona naša kriva shvaćanja, naslijeđena i odgojem stečena; ona je prigoda i vatra, da pročistimo naše hrvatske nutrinje, da stvarnošću ispravimo papire i životom priče Mnogo je nama pomogla, povijest, dok smo došli do sadašnjosti. Mrtvi bijahu najbolji suradnici živih. Sjećanje na prošlost, dalo nam je vjeru u budućnost. Sve smo bili »mobilizirali« na putu za konačni cilj. Deseti vijek pomogao nam je u dvadesetom vijeku. TOMISLAV JE JAČAO POGLAVNIKA ! Napominjemo to ovdje, kad je riječ o značenju Nezavisne Države Hrvatske, da se sjetimo i izvučemo zaključak o važnosti naših dana za buduću hrvatsku sudbinu, za Hrvatsku u vjekovima sutrašnjice! Lako će biti sutra ući u eventualnu borbu, kada grije, kada jača i krijepi blizina vlastite države. TO JE BAS ONO NAJJAČE ORUŽJE U RUKAMA, TO JE ZNAČENJE DRŽAVE HRVATSKE; LJUDI, KOJIH SMO SUVREMENICI I DANA, KOJE PROŽIVLJUJEMO. Da nam je kojom srećom prošlih godina Tomislav bio bliži! Koliko bismo bili jači, odvažniji, smjeliji i hrabriji, da je kraljevstvo hrvatsko bilo moguće prenijeti iz desetoga barem u petnaesti vijek! MI SMO NARASTAJ, KOJI JE MORAO PO DALEKOJ POVIJESTI LISTATI I TRAŽITI POMOĆ, A GENERACIJE, KOJE DOLAZE, OBSKRBILA JE, EVO, STVARNOST DRŽAVE HRVATSKE PSIHOLOŠKIM ORUŽJEM, KOJE ĆE BITI NEPOBJEDIVO. Važni su kulturni, naučni i umjetnički uspjesi; korisni su rezultati i iskustva, stečena u ratu, ustanku i revoluciji, ali OSTVARENJE VLASTITE DRŽAVE NAJVEĆI JE STUPANJ USPJEHA jednoga naroda. Hrabri i jača doduše i pomisao na Jelačića, Kvaternika, Zrinjskog i Gubca, ali tek sjećanje na DUVANJSKO POLJE, na TOMISLAVOVE MORNARE I BRODOVE, na borce i pješake, podiže našu, samosvijest i ulijeva nam u duše odvažnost, da se možemo isprsiti, boriti i tražiti svoje! UMORILI SU SE NAŠI SLAVNI POKOJNICI, STALNO SMO IH UZNEMIRIVALI I DIZALI IZ GROBOVA, DA NAM POMOGNU. ONI SU IPAK DRAGOVOLJNO DOLAZILI, JER NAM IH, NAŽALOST, NAŠA BLIŽA POVIJEST NIJE MOGLA ZAMJENITI. Smirite se, evo sada jer tvorci Države Hrvatske vaša su dostojna zamjena! NAPOKON SMO SE NAORUŽALI NAJVEĆIM DOGAĐAJEM, KONAČNO SMO VAS DOSTIGLI. Lako nam je s toga za sutra! Ne daj, Bože, da bude trebalo, ali ako bude,godina će 1941. učiniti u budućnosti svoje! Zamijenit će 925.-u! Blago narodu, koji je oboružan ovakovom jednom godinom! Nikakovi je ugovori ne brišu više! Srca se ne daju razoružati! »Tko će ju moći izbrisati, tko će ju zaboraviti i baštinu njezinu uništiti? kukaju i plaču neprijatelji Hrvatske, a jeka gorskih hridi, šum hrvatskog mora i šapat naših rijeka jednoglasno odgovaraju: »NITKO I NIKADA!<