Nismo bili zadovoljni sami sa sobom i zato smo uspjeli! Da smo se smirili i pomirili sa svojom sudbinom, odavna bi nas bilo nestalo. Mi nismo nikada zapali u letargiju i očaj, nego smo uvijek i u najtežim časovima, nezadovoljni i željni boljega, kročili naprijed. To nas je spasilo i očuvalo! Govorilo se, da uvijek kukamo i tražimo, nazivalo nas se »punktarima« mahalo se ruljom, govoreći: »Uf, li Hrvati!«, već je bilo ušlo i u poslovicu du »s Hrvatima nikad na kraj«. I nisu doista nikad na kraj došli s nama oni, KOJI SU NAS POKUŠALI PREGAZITI I IZBRISATI, KOJI SU NAS NIJEKALI, VRIJEĐALI I OMALOVAŽAVALI! Imali smo uvijek »dobar nos«, da osjetimo i ocijenimo situaciju: nitko nas nije tako lako nadmudrio i preveo žedne preko vode. Svaki se pred nama raskrinkao, nije bilo onoga, koji bi uspio ostati sakriven pod plaštem. Nije bilo čovjeka, stanja, poredka, plana, režima i poteza, a da mu nismo odgovorili onako, kako je trebalo, a da mu nismo pronašli »lijek« i odgovarajuće sredstvo otpora. NISMO MI DODUŠE MNOGO VREMENA, S MNOGIMA, IMALI MIRA, ALI NISU, BOGME, NI ONI S NAMA! Mi smo bili kao i čovjek, koji nije naduven i bahat, ali je svijestan da nešto jest, vrijedi i znači, pa nema mira, dok ne postigne i ostvari ono, što želi i što mu odgovara. Nismo se nikada »precijenili«, ALI NI »PODCIJENILI«! Volja za životom, pokretljivost i dinamičnost uvijek nas je resila, nismo nikada pali u statiku i prekriženih se ruku prepustili sudbini. Nismo se nikada dobrovoljno predali prilikama i naprosto propustili toku vremena, uvijek smo bili djelatni čimbenik vlastitog pitanja. Uvijek smo vodili računa o sebi, pamtili stečena iskustva, nikad se nismo pustili, da ostanemo po strani. Ništa nas nije toliko vrijeđalo i bolilo, kao metoda vladanja: O NAMA, BEZ NAS! Mislili su mnogi, da nas »već imaju« , ali smo im se iskliznuli iz ruke, kao jegulja! Slomili su mnogi kičmu na nama! Pali su mnogobrojni zbog nas! Ako i nismo bili vlast, ipak smo više od nje mijenjali i rušili vlade i ministre, mijenjali »kurs« politike i određivali metode vladanja i upravljanja! Kleli su nas mnogi, jer smo im oteli karijeru, glas i slavu! Mnogi su se mislili na nama proslaviti, a kad tamo —osramotiše se! Prekrižili smo mnoge račune, kombinacije i namjere. A sve je to bilo zato, jer je nasuprot zlih misli i nacrta stajao žilav, otporom, snažan i dinamičan narod, koji se ne pušta vodili na klaonicu i okovati lancima, nego hoće svoj vlastiti i slobodan život! Ne samo protivnici, nego i mnogi Hrvati, počeli su bili govoriti, da je već dosta tih zastavica, poklika, povorka, pjesama, letaka, brošura, protesta, »memoranduma«, emigracija, opozicija, apstinencija itd., itd. A TO JE BILO BAŠ ONO, ŠTO NAS JE UVIJEK DRŽALO BUDNIMA I OSJETLJIVIMA ZA OKOLNOSTI OKO NAS, to su bili izrazi nemirne, dinamične i nezadovoljne hrvatske duše, koja nije htjela ni časa ostati smirena, i bez udjela u sudbini, koja joj se kroji. Nije s toga ni skrojeno ništa, PA NI OVO ŠTO DANAS IMAMO — BEZ NAS, a to i jest baš ono, što i našim danima, i našim spomenutim svojstvima podiže cijenu! Koliko god moramo biti zahvalni našim prijateljima, koliko možemo biti sretni, da je tok svjetskih događaja krenuo u našu korist, TOLIKO ISTO SMIJEMO KAZATI, DA JE NAŠA DRŽAVA REZULTAT NAŠE DUGOTRAJNE BORBE, NAŠE STALNE BUDNOSTI I DINAMIČNOSTI, KOJA SE IZRAŽAVALA ONAKO, KAKO JE NAJBOLJE MOGLA! Zaludu bi bila sva naklonost drugih, utaman bi bilo došlo »naše« vrijeme, DA MI NISMO BILI SPREMNI, ODGOJENI I SPOSOBNI USTATI NA NOGE! Da jesmo, to je, velimo, zasluga naša, što smo uvijek bili na braniku i u borbi. DRŽAVA HRVATSKA JE KAO ŠIROKA RIJEKA, U KOJU SU SE SLILI SVI ONI POTOCI I POTOČIĆI NAŠE OTPORNOSTI I DINAMIČNOSTI IZ PROŠLOSTI. A to je važno spomenuti, da se ne bi tkogod usudio predbaciti, kako uživamo tuđe plodove.