Ako si velik, vidjet će te, ne boj se! Ako si zaslužan, priznat će ti se, ne strahuj! Prije ili poslije, djelo izlazi na vidjelo. Najvrijedniji obično najmanje traže, zapravo — oni ništa ni ne traže; oni čekaju, dok ih se pozove. Malena je Država za naše ambicije! Ne možemo svi postati ministri, poslanici u inozemstvu, nadzornici i upravitelji! Nije lijepo od nas, AKO TRAŽIMO, DA NAM SE PLATI, DA NAS SE NAGRADI ZATO, ŠTO SMO BILI — HRVATI! Time smo zapravo učinili samo svoju dužnost. Ne precjenjujmo svojih zasluga, nego uvijek računajmo, da ima i zaslužnijih od nas. Nama to možda samo izgleda, da smo najbolji i najvrijedniji, da je naše djelo najveće, dok zapravo mi smo tako maleni pokraj drugih. Više čednosti! Ne zaboravimo nikada, ako i jesmo nešto učinili, da su to isto učinile tisuće i tisuće drugih. Tko bi izbrojio one BEZBROJNE ANONIMNE NACIONALNE RADNIKE, ČIJI SE GLAS SADA I NE ČUJE, jer ništa ne će, ništa ne trebaju i ne pitaju, dovoljno im je zadovoljstvo, da je svima dobro? Nastavimo, tiho i povučeno, sa svojim hrvatskim radom, svaki na svoj način i na svom mjestu, pustimo i one vodeće na miru, puna im je glava briga, a ruke posla, ne zahtjevajmo, da nas vide, da nas čuju i prime svi od Poglavnika do logornika! Neka putuju, neka se šetaju kroz urede, neka traže slobodne propustnice kroz ministarstva i ustanove, oni, koji dolaze moliti radi kruha i odijela, za škole i putove, za cijene i namirnice, a mi nastojmo, da se svugdje iskažemo svojim radom, ne gnjavimo druge radi nepotrebnih iskaznica, potvrda, povlastica i pečata! Ako si nešto i postigao, ako si velik i na položaju, ne postani umišljena i nepristupačna veličina, jer ne smiješ zaboraviti, da su te DRUGI DIGLI, da uživaš plod zajedničke borbe i da bi i drugi s istim pravom, zaslugama i sposobnostima mogli doći na isto mjesto! Ne lupajmo se u prsa radi hrvatstva i nemojmo tražiti honorara za svaki poklik, za svaku zastavicu, koju smo podigli, za svaki poziv k redarstvu, i za svako osumnjičenje. To je sve ništa — pred žrtvama u krvi, koju su drugi za ovo prolili, pred grobovima, u koje su mnogi i mnogi, mladi, nevini i zdravi, legli! Nemojmo na ulici, u društvu, i cestovnoj željeznici svojim ponašanjem davati utisak, da smo ljuti i nezadovoljni, što nam ne piše na čelu, da svatko vidi i zna, što smo i što smo učinili! Kad smo na položaju i u odori, tu smo, da svakog časa predstavljamo Državu, duh i ideju njezinu, pa nemojmo svojim bahatim i nepristojnim ponašanjem osramotiti i sebe i ono, šio bismo imali predstavljati. Više jedan nevrijedan može svojim nerazumnim i neozbiljnim ponašanjem pokvariti, nego stotina ozbiljnih i pametnih ispraviti. »Što jedna budala zamrsi, sto mudrih ne može razmrsiti« — veli naš narod, Po LJUDIMA pokreti, ideje i Države dobivaju svoju cijenu! Ne isprsavajmo se i ne stavljajmo na veliko zvono svaki svoj učinjeni korak, jer sve ono, što se čini iz ljubavi i idealizma, ne traži priznanja ni nagrade. MI SMO TAJ IDEALIZAM ZBILJA I POKAZALI U BORBI, PA NEMOJMO GA SADA U POBJEDI OPROVRGNUTI l POKVARITI! Čuvajmo se i pazimo malo na sebe, da nam ne kažu drugi: Sad ste se pokazali u pravome svijetlu! Pripazimo malo više i na svoju osobnu vrijednost, kulturu i spremu, jer golo i samo samcalo hrvatstvo, bez odgovarajuće ljudske vrijednosti, nije ništa!