Kako se »Sarajevski Novi List« najviše čita u dalmatinskim krajevima, odakle su otišli kolonisti u Slavoniju, to ne će biti na odmet, ako ovdje nešto iznesemo o novom životu naših ljudi u plodnim zemljama pitome Slavonije. Ovih je dana Zavod za kolonizaciju imenovao svoga povjerenika za Dalmaciju sa sjedištem u Omišu u osobi g. Ante Vujice iz Metkovića. Kako sada po Slavoniji radi Pokretni Ured za kolonizaciju, to je g. Vujlca otišao tamo, da prije svoje dužnosti stekne potrebnu novu praksu. Tom prilikom je posjetio Zrinj, gdje živi oko 70 obitelji iz Imotskog i Vrgorca. Naši ljudi su se u svemu dobro I snašli. Smješteni su po grupama, a nastojalo ih se naseliti onako, kako su kod kuće živjeli, naime, po susjedstvu, jer je to vrlo važno za njihov kulturni i nacionalni osjećaj. Zemlje imadu svi dovoljno, a i pristojne kuće, bilo od opeka, bilo od gline. Svaka obitelj osim toga imade po 1—3 krave, konja te po nekoliko goveda. Naravno, da je tu i potrebno oruđe. — Hrane ima dosta, pa mnoge obitelji nisu još ni dospjele obrati svega kukuruza. Raspoloženje je među kolonistima veoma dobro. Tek se kod nekih javi nostalgija za dalmatinskim — kamenom. Tako jedan Vrgorčanln kaže g. Vujici: Ovdje sunce izlazi i zalazi u zemlju ... G. Vujica ima zadaću da sada preseli nekoliko siromašnih obitelji iz otoka Brača u bogatije kotareve — Viroviticu i Osijek, a onda i u neke kotareve Bosne. Iza Brača dolaze na red i ostali tako zvani »pasivni« dalmatinski krajevi. Naši ljudi mogu biti sretni, da im se pruža ovako zgodna prilika, koju mogu upotrebiti za dobro svoje djece. Sa sobom ništa ne moraju nositi osim posteljine, a u novom kraju nalaze sve, što im je potrebno za život. Za potrebe na putu brine se vođa puta. Plaća se svega četvrtina putnog troška, a djeca ispod 4 godine imaju besplatan put. Ustaška Hrvatska pobrinula se, evo, da naši siromašni ljudi progledaju i da hrvatska zemlja dođe u prave hrvatske ruke. Na našim ljudima je, da se pokažu dostojnima ove brige, te da svojim radom iskoriste ovu pogodnost na korist svoju i svoje djece. Zato će se i paziti pri odabiranju, jednako kao na stvarne potrebe i broj djece, tako i na radinost, te nacionalnu ispravnost. Napose je ovo velika blagodat za našu siromašnu Dalmaciju, gdje se u kamenu i goleti jako teško živi. G. Vujica je i sam Dalmatinac, pa će kao poznavalac prilika moći najbolje koristiti svome kraju.