Ozbiljna i teška su vremena, u kojima živimo. Od svakog pojedinca traže se žrtve na svakom koraku. Živci su napeti neprestanim doživljajima i događajima. Ratno vrijeme osjeća se svugdje: u košarici kruha na stolu, u stanovanju i odijevanju, u jelu i piću, u kući i na ulici. Pred burnim tokom općih događaja, zaustavljeni i oštećeni su mnogi osobni planovi, računi i interesi. Sva pažnja je obraćena na ono glavno i opće. Nema vremena ni mogućnosti pojedinačne stvari i okolnosti uzimati u obzir. Cjelina traži žrtve svojih dijelova. Nadasve ozbiljno vrijeme teče naprijed, ne obazirujući se na one, koji ne mogu s njime uz korak. Baš zato naše vrijeme traži jake ljude, izdržljive i snažne, koji ne će klonuti tako lako. Velikoj osjetljivosti i sentimentalnosti nema sada mjesta. Treba se držati na visini i koračati smjelo naprijed, jer malodušje i skrštene ruke ničemu dobrome ne vode. Ako nas je vrijeme negdje i zaustavilo, oštetilo i povrijedilo, ne koristi nam ništa pasti u rezignaciju, očaj i razočaranje, jer time samo trošimo svoje energije, koje su nam uvijek, a osobito danas, tako potrebne. Trebamo se štediti i sačuvati za sutra, kad ćemo moći uživati plodove proživljenih dana. Ako pustimo, da nas vrijeme pregazi, drugi će uživati rezultate naših napora i žrtava. Možda smo baš mi Hrvati, kao malo koji narod u Europji, tipični primjer u ovome pogledu. Naše društvo obiluje na ljudima, koji se tako boje vremena u kome žive! A što je najinteresantnije, ta bojaznost i slabost opaža se i kod mnogih od onih, koji su ovo vrijcmo priželjkivali i pomogli uvjetovati. Neka klonulost i pretjerana zabrinutost za osobno, muti pogled na zajedničko i priječi potpuno opredijeljenje za stvar, kojoj inače dušom i tijelom pripadaju. Nakon nekoliko vjekova učinili smo korak i krenuli putem, sasvim novim i drukčijim od svih dosadašnjih, pa je potrebno tome prilagoditi i pokazati doraslima zadatcima i duhu vremena. Nama je potrebna i revolucija svoje naravi, jer tko zagazi u vodu nesposoban za plivanje, utopit će se. Nije ovo vrijeme za veliko filozofiranje, raščlanjivanje, računanje i razmišljanje: što će biti sutra, kako će biti, ako bude ovo, što će se dogoditi, ako se zbije ono? Logika velikih, općih i narodnih pitanja ne može pozvati na savjet svačije moralno i kulturno shvaćanje, pa se treba odreći mnogih osobitih pogleda i nazivanja, te sve promatrati pod vidom općenitosti. A ta odreka bit će i na korist pojedinca, jer će ga poštediti od mnogih neugodnih doživljaja, i cjeline, jer ne će biti smetana u svome koraku naprijed. Nema vraćanja natrag, mi s ovim vremenom stojimo i padamo, pa treba dignuti glave i srca, uživjeti se u vrijeme koje doživljujemo i tako mu pomoći suradnjom. Vrijeme od nas traži ruku suradnicu bar u obliku psihološke pripravnosti, staloženosti, mirnoće i razumijevanja. Našim danima potrebna je smjelost, odvažnost i kuraža svakog pojedinca, jer u gradnji i borbi malodušnost je opasna zarazna bolest. Poteškoće nas ne smiju smesti, nego očeličiti i ojačali. Treba svako vrijeme iskoristiti kao pouku za buduće ravnanje. Ovo je rijetka prigoda, da se iskušamo u vatri, da prekrojimo svoju narav, ostavimo mana, strasti i zabluda, te prekrstimo svoju ćud, radi koje smo mnogo puta stradali. Ono što imamo dostojno je naših žrtava. Mi više imamo od vremena, nego što ono od nas zahtjeva. Sjetimo se koristi i blagodati u budućnosti, pa nam nijedna cijena ne će izgledati velika. Gore srdca!