Umjetnik posvećuje svoj život stvaranju, on ne živi za sebe, jer je izvan uskoga okvira, koji steže ostale ljude. Njega vodi viša svrha, on prelazi preko sitna ljudske svakidašnjice, jer živi u višem duhovnom svijetu neprolaznih vrednota. Svi umjetnici ostavljaju svoja djela knjige, slike, kompozicija, građevine, gramofonska ploče ali glumcu je sudbina nepravedna: njegove kreacije ostaju tek u sjećanju, nema trajnoga spomenika njegov umjetnosti. Samo žive uspomene. Kolika je to nepravda za glumca stvaraoca, a koliki gubitak za kasnija pokoljenja, koja nemaju srećo da sa dive čudesnim djelima otaralačkoga umijeća mrtvih umjetnika. Pa ipak veliki umjetnici trajno i neprolazno žive u duši svoga naroda. I spomen na njihovu slavu oživljuje pri samom izgovora njihova imena. Fijan! Andrija Fijan! Istaknut među svjetskim veličinama svoga vremena. Omiljen, poštivan, slavljen. Već trideset godina leži nepomičan u Mirogojskim arkadama, od 1911. godine od sivoga listopada zgasnilo je Fijanovo svijetlo lice. Veliki traged toga puta ni ja ustao, zastor je ostao spušten, i spuštene bjehu vjeđa njegovih divnih očiju. Umjetnik je vođen sudbinom! Ni sam Fijan nije znao, da će postati glumac, živio je kao učitejj u šestinama, u onom seocu podno Sljemena, gdje počiva Otac Hrvatske Ante Starčević. Odavle ga je odvela sudbina u Zagreb u staro Hrvatsko kazalište na Markovom trgu. U toj slavnoj kući velikih dana hrvatskoga narodnog uspona umjetnih Fijan ubrao je prve uspjehe. Ništa mu nije moglo prepriječiti put, iako je bilo dosta zapreka i zavidnjaka.. Svojim talentom, svojom ljepotom, svojom naobrazbom, svojom sudbinom sve je pobijedio. Bio je markantna pojava, lijepog obličja, rijetko ugodan organ, izvanredan nastup, u kretnjama otmenost, odmjerenost. Imao je sve uvjete da postane prvak zagrebačka drame. I postao je. Igra sva glavne uloge. On je jednako dobar kao ljubavnik ili kao komični tip, ili kao protagonista teške i ozbiljno klasične ili Shakespeareove tragedija. Fijan je neprekidnim studiranjem i posjećivanjem mnogih svjetskih pozornica upotpunjavao svoje znanje, vječito se izgrađivao i izabrazivao. On je ozbiljno nastojao, da iz sebs učini podpunoga umjetnika Zato su njegove kreacija bile vanredno pomno i snažno izrađene; ponajradije nastupaše u Schakespeareovim dramama. Ovjekovječio se kao kreator Hamleta, Koriolana, Romea i Shylocka. On se saživio sa svojim ulogama, trudeći se da i u najsitnijim detaljima bude što vjerniji ličnosti, koju je kreirao. On se podpuno predao dramskom zamahu, zaboravivši na svakldašnjost svoga života. Zato je kao rijetko koji glumac ostvario i dostojanstvo kralja i krvožednost javreja Shylocka i duboku misaonost Hamletovu. Igrajući svoje uloge Fijan je zaista doživljavao svoje junake, uživjevši se u njihov svijet i njihove emocije Takav umjetnik oduševljavao je zagrebačku publiku. On je hrvatsko kazalište svojom umjetnošću podigne do hrama hrvatske kazališne umjetnosti. Tu je odjekivala Fijanova riječ, vladala njegova umjetnost tu je općinstvo odobravalo svom idolu, tu su padali vijenci, trobojnice, trofeje pred noge Andrije Fijanal. Fijan je bio čarobnjak riječi, tip staroklasičnoga viteza, magijom svoje umjetničke snage držao je u vlasti gledaoce, osvajao njihove duše, privezao ili uza se on je s občinstvom suosjećao, živio, trpio, radovao se, jer je THEATER bio za Fljana simbol ŽIVOTA! Fijan kao glumac stilom svoja igre pripada vremenu zanosne romantike, kada se s emfazom gledalo na kazalište i na glumca, uzvišeno kao na nekoga nadčovjeka. Andrija Fijan je zagrebačko kasalištе svojom umjetnošću podigao do najveće slave, igrajući s divnom partnericom markizom Ružičkom Strozzi-evkom. Njih dvoje ostvarili u najveće scenske uspjehe u Hrvatskoj Smrt Andrije Fijana teško je rastužila čitavu Hrvatsku. Njegov sprovod bio je veličanstven, gradske svjetiljke zastrte crninom, cio Zagreb sretao je prema Mirogoju, jer je umro umjetnik, njezin ljubimac, njesin pjesnik. Velike je umjetnike hrvatski narod uvijek cijenio i nagrađivao i nikada ih nije zaboravio. Umjetnika Fijana hrvatski narod vječno mu zahvalan i ponosan na njega ne zaboravlja!