Čovjek tek onada zna, kakve јe sve gluposti radio i govorio, dok je bio pijan, kad se raztrijezni. Baš tako i mi prošlih godina, u mnogim stvarima i pitanjima, kao da smo bili pijani, nismo, razmišljali, nego mio razne tvrdnje i »istine« o sebi, o pojavama i djelatnostima, primali sa gotov groš i snosili, naravno, sve posljedice, štetne i po nas opasne. Počam od ono gladne stvari, da mi nismo »narodi», nego »pleme», da ne možemo sami za se biti ni živjeti počam od toga, pa sve do svaki dašnjih stvarčica, svugdje smо se susretati s onim pogubnim duhom, koji je širio laž, izmišljao »parole« i izbacivao tvrdnje o nama, bez nas, na veliku štetu, za nas. U pogleda novinstva i novinara već su i vrabci u krošnjama pjevali: moraju se beogradske novine po hrvatskim krajevima širiti i kupovati, jer su ljepše, bolje, uredenije i naprednije od naših! Govorilo se n.pr., kako mi i nemarno pravih novinara, kako sve naše novine, jer su slabe, imaju malu »tiražu«, kako im manjkaju ove one rubrike, pa zatim: da nemaji lijepih i velikih slika, »friških» vijesti i zanimljivosti » iz svih krajeva svijeta». Gledaj ti, moj gospodine, ovaj lijepi papir, ove krasne slike, ove puste stranice, kao da je knjiga! Koji ti naše novine ovoliko pišu o športu, o modi, o gospodarstvu, o putničarstvu, itd.?! Pa onda: koje naše novine imaju, dopisnika iz Londona, Moskve i Pariza, iz Amerike, Azije i Australije? Naše ti novine donesu tek sutra, ono što »Polika» i »Vreme» imaju već danas! Pa da ne ćeš kupovati beogradske novine! Jest, tako smo i mi mnogi govorili i radili, a, što je baš najžalosnije vjerovali, da pametno govorimo i rodimo, jer smo bili pijani, jer smo na¬sjeli promičbi, kojoj je kao suho zlato dolazio svaki glas od nas protiv nas! Sada smo trijezni, sada smo na čistini, skinuli smo mrenu a očiju pa postajemo svijesni onih mnogobrojnih ludosti i zabluda, kojima smo nasjedali. TEK SMO STALI NA VLASTITE NOGE I TO U ČASU, KADA OKO NAS PUCAJU TOPOVI I PRASKAJU BOMBE, A VEO SADA IMAMO NOVINE I ČASOPISE S KOJIMA SE MOŽEMO UPRAVO PONOSITI! I PO OBLIKU, I PO SADRŽAJU, I PO UREĐENJU, NAŠE SU NOVINE NA EUROPSKOJ VISINI! TO NIJE PRETJERANOST, TO NIJE MALOGRAĐANSTVO, TO BU ČINJENICE! Ml SMO PONOSNI NA SVOJE NOVINE I NOVINARE! Lako ti je bilo imati dopisnike na svim kontinentima, kad ih imaš ČIME PLAĆATI! Lako ti je bilo imati »tiražu» od 150.000, kada je bilo opasno za svakoga, koji je makar i najmanju tricu tražio i očekivao od države, da u svoje ruke uzme koje »nedržavne» novine! Lako ti je bilo imati uvijek »friške« vijesti, kada ti je sve u rukama, počam od novinske agencije, pa do one gospođice u brzo glasnoj središnjici, koja je baš nama (dopisniku jednih zagrebačkih novina) znala kazali: »Počekajte malo, PREDNOST na vezu imaju dopisnici velikih beogradskih listova» Lako ti je bilo ostati pobjednikom u »konkurenciji» i stići prvi na »pijacu«, kad čak posebnim zrakoplovom ideš iz mjesta u mjesto! DAJ NOVACA, pa će biti velikih slika, raznih rubrika, jasnih klišeja, kozmetičarskih i pravnih urednika i savjetnika i mnogo stranica! Sjetimo se svih onih smetnja i zapostavljanja, sjetimo se onog zagrebačkog slučaja, kad bi »državni cenzor» znao zaplijeniti vijest zagrebačkom dnevniku, a istu odmah brzoglasno dojaviti beogradskim novinama sjetimo se samo toga, bit će nam jasno, gdje smo, upogledu novinstva, bili i kamo bismo bili došli, da se prilike na sreću, ne izmijeniše? Preporođeno moderno, lijepo i napredno današnje-hrvatsko novinstvo govori nam očitije možda nego išta drugo,ŠTA ĆE REĆI, ŠTA ZNAČI IMATI SVOJU VLAST, SVOJU DRŽAVU! i prije su bili isti ljudi živi, sposobni i zdravi, i prije smo imali vrstnih urednika, uvodničara i re-portera, ali sve je to bilo u kutu, i nije moglo doći do potpunog izražajani prave riječi, JER SE TEK U SVOJOJ KUĆI, NA VLASTITOM PUTU, UZ SVOJU VLAST, MOŽE U KULTURNOM STVARANJU DATI NAJVIŠE OD ONOGA, STO SE MOŽE DATI. DA NIŠTA DRUGO NISMO OD SVOJE VLASTITE DRŽAVE DOBILI, NEGO OVAJ I OVOLIKI PREPOROD U SVOME NOVINSTVU, DOBILI BISMO PUNO, DRŽAVA BI U SAMOM TOM IMALA SVOJ RAlSON D'ETRE, RAZLOG OPSTANKA! Naših novina ne uređuju, ni ne vode piskarala i nedovršeni đaci, po našim uredništvima sjede naši najugledniji književnici i publicisti! Pojedini brojevi naših novina prave su knjige, članci su. književni sastavi, slike su umjetničke Izradbe, jezik je dotjeran i čist, nenatrunjen tuđicama i drugim nakaradama. Naše su novine na visini, jer su ljudi u njima na visini, jer ih ne plijeni crvena olovka, jer ima sredstava, da ih se uzdržava, jer ih se s ljubavlju čita, JER IMAMO SVOJU VLAST, SVOJU DRŽAVU.