S pranenom sam razgovarao, i još razgovaram. U stihovima. Znam je napamet. I na srce. S nenom nisam nikad i nikako. Žao mi. S unukom, nekoliko puta telefonom, a razmijenili smo par rijeci poštovanja i u novinama. I ovim, na cijim se stranicama javljam. Praunuku prvi put susretoh s onu stranu mobitela, a potom i licem u lice i oci u oci, nedavno, za vrijeme Svecanosti kulture bh. dijaspore u britanskoj prijestolnici. Njeno lice je lijepo. Njene oci su lijepe, mile i pametne. Njen smijeh je vedar; .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.