Sarajevo i njegova bliža i daljnja okolica ne zaostaje nimalo brojem spomenika i veličinom groblja (nekropola) iza ostalih naših krajeva. Već u najbližoj okolici imamo nekoliko nekropola s nekoliko stotina stećaka (nadgrobnih spomenika u obliku ploča, sanduka i sarkofaga): Pavlovac u Lukavici, Prečanl više Presjenlce, Jelišin Bor, Ledićl, a najveća je u Delijašu, Zijamet Crna Rijeka s četiri stotine i pedeset stećaka i dr. Pogotovo pak ima onih manjih: Celjigovići ispod Zlostupa nadomak Buloga, Bulozi (u Mlinarevcu, šarlća groblje i Vidovica), Zlokosi, Ljemanica, Hreša, čavlak, Faletići, Donje Blosko, Donji Močioci. U ovoj posljednjoj nalazi se jedan lijepo rađen spomenik u obliku sanduka. Na pročelju je isklesan kukasti križ a na začelju pravi, ali vrlo lijepo rađeni križ. Sa strane spomenika isklesana je neka životinja, vuk (?) valjda grb dotičnoga. Do njega je jedan drugi spomenik, koji treba spomenuti. Radi se o jednom dvostrukom spomeniku nad jednim grobom, u kojem leže dva mrtvaca. Spomenik je u obliku sanduka, po duljini podijeljen u dva jednaka dijela, samo je jedan ostavljen malo niži od drugog. Na obje pole odozgo isklesan je po jedan, jedan drugom sasvim jednak mač. Osim toga Isklesana je i jedna ruka nadnaravne veličine s desne pobočne strane. Meni se Čini, da se ovdje radi o spomeniku dvojice mejđandžija, koji su se pobili na mačeve, pa su oba zaglavila u borbi. Da su dva brata, oba dobra junaka, ondje zakopana, bio bi spomenik u dvije sasvim jednake pole razdijeljen, a ne onako jedna viša a druga niža, ponizujuća. Na Hreši je također zanimljiva nekropola od nekih 40 stećaka razmjerno mnogo njih na oblik Sljemena, ostali poput sanduka. Upada u oči, da su ovdje dva stećka na -šljeme imali dvostruku stopu poput stepenica. Radi se 1 ovdje o dvostrukim grobovima: donja ploča je za ženu, a šljemenjak je za muškarca. Jedinstvena je forma jednog stećka s četiri obla stupca na četiri ugla, na ko, jima počiva ravni krov. Majstor je ovdje imao nakanu da nešto novo stvori u izradi sredovječnih spomeni। ka, te je valjda htio imitirati kakav sarkofag. Na krovu jednog sljemenjaka isklesan je na jednoj strani mač, a sa strane jednog drugog oborenog stećka dvije ljudsko spodobe, označene na najprimitivniji način i to samo u konturama. Odmah do ovih stećaka nalazi se starinski muslimanski nišan iz doba osvajanja Bosne. Pa i sa samog područja našeg lijepog Šehera poznate su takve nekropole. Jedna od najvećih, čini se, bila je oko najdonjeg toka potoka Koševa. U vakfiji (oporuci) Isa bega Ishakovića iz godine 1462., koji je kao vojvoda odnosno sandžak-beg imao svoje sjedište u Vrhbosni. U temeljima ćerišhanske ćuprije u Vrbanji ulici iza duhanske tvornice bilo je uzidano nekoliko stećaka, koji vjerojatno potječu iz spomenute nekropole s Koševa. Može biti da su nekoji od njih upotrebljeni u temelje kojih džamija, ali to dvojim, jer su zaista vrlo rijetki slučajevi, da bi muslimani razarali bogumilske spomenike i upotrebljavali ih u kakve građevne svrhe. Izuzetak čine korita ispred starijih sarajevskih česama, koja su većim dijelom isklesana od bogumilskih stećaka. Ali ovo se dade oprostiti, jer su česme i korita zajedničke socijalne ustanove ili kako muslimani vele — ≫hajr≪. Na Vlaškoj mahali više Bistrika bila je također, čini se, oveća sredovječna nekropola, koje su se još do nedavno sjećali stariji ljudi. U zidu džamijskog groblja u Istoj mahali raspoznaju se sasvim jasno stećd, a mnogi su od njih, kako su ml pričali, odvučeni odanle pridkom gradnje željezničke pruge Sarajevo—Višegrad, te su uzidani u temelje blstričke ćuprije i stanične zgrade na Bistriku. Do prije nekih 40—50 godina viđalo se tragova i u Skenderiji na lijevoj strani Miljacke i drugdje, ali ih je posvuda nestalo uslijed intenzivne građevinske djelatnosti. Uz spomenute nekropole a 1 uz one, koje ćemo još dalje spomenuti, nalaze se često do njih i muslimanska groblja s nišanima vrlo starih oblika, koja narod ubraja a doba fetha tj. osvajanja Bosne po Osmanlijama, pa misi, da su to grobovi palih boraca u tim bojevima, ≫šehita≪, pa su po tome takva groblja i prozvana ≫šehitlucima≪. Ovakva groblja jedno uz drugo dviju sasvim razlićnih vjera dali su povoda narodnoj fantaziji, koja je stvorila o njima priču o susretaju i pogibiji svatova na tim mjestima. Međutim radi se o ovome. Kad su Turci osvojili Bosnu, vedkj dio bogumilskog naroda, koji su se zakopali pod one stećke, prešao je na Islam. Mnogi su se i kao muslimani može biti još neko vrijeme zakopavali čak i pod stećke i do svojih rođaka, a nekoji su valjda prihvatili odmah muslimanski oblik nadgrobnih spomenika nišana, ali su se i ovi nadalje kopali kraj svojih roćaka. Ovakav je slučaj bio je s onom velikom nekropolom s obje strane Koševa potoka. Oni veliki nišani u malom parku kraj Vel. župe potječu iz doba prolaza bogumila na Islam, jer ovi onako nezgrapno rađeni nišani nisu zapravo ništa drugo do li islamizirani sredovječni bogumilski spomenici. U Islamskom svijetu nema nigdje običaja, da se po nišanima isklesavaju kojekakvi ratni embleml (znamenja) razno oružje (luk 1 strijela, koplja, buzdovani Itd.), nadalje lovački prizori, ljudske 1 životinjske spo dobe itd. kao na ovim starodrevnim nišanima u Bosni. Ima i takvih nišana, na kojima su natpisi istim pismom i jezikom pisani, kao što ih nalazimo i na bogumilskim stećcima. Sve te i druge običaje zadržali su oni prvi peturčenjaci i vjekovima ih čuvali kao neki amanet od svojih bogumilskih predaka. U nekropoli na Pavlovcu, jednoj kosi, koja se s brda Križa spušta Između doline Tilave i Kobujdola u Sarajevsko polje ima oko 100 stećaka, a jedan je među njima najveći spomenik uopće ove vrsti u Bosni i Hercegovini, isklesan u obliku sarkofaga (na dvije vode) zajedno sa stopom iz jednog komada, čiji kubični sadržaj iznaša nešto oko 11.4 kub. m ili 31.900 kg težine. Ovaj impozantni spomenik važan je i radi toga, što je pod njim zakopan jedan od najmoćnijih bosanskih velmoža iz doba njezine samostalnosti, Pavle Radinović. Ne će biti na odmet, ako naše čitatelje malo pobliže upoznamo s ovom ličnosti, čija je država obuhvatala cijelu istočnu Bosnu. U narodu se sačuvala do danas predaja, po kojoj je to grob kneza Pavla, pa je po njemu prozvana ova kosa Pavlovcem. S ovom predajom podudara se i povijesna činjenica, da je veliki knez Pavle Radinović umoren u Kraljevskoj Sutjesci i pokopan u Vrhbosni 1415. Taj je Pavle stanovao u Kobiljdolu, gdje mu je bila kuća s tamnicom na Kacovi, gdje je danas Nikića kuća, koje se mjesto i sad poznaje. Njegov je bio sav Kobiljdol, Toplik i Tilava. S Pavlovca je neopisivo lijep vidik na kotlinu Toplika 1 Tilave te na Trebević s jedne strane, a s druge na Kobiljdol i Sarajevsko polje. Vjerojatno je Pavle sam još za života svoga izabrao ovo romantično mjesto da bude pokopan na svojoj ≫plemenitoj baštini≪, a može biti da je za života usjekao i svoj nadgrobni kamen i dovukao ga na mjesto, kako su to u ostalom u ono doba činili i mnogi drugi naši sredovječni pređi. Jer teško bi bilo vjerovati, da bi njegovi nasljednici i uz najbolju volju bili u stanju u onim burnim vremenima poslije njegove smrti podići onakav spomenik. Na stećku nema ni natpisa niti kakvih heraldičkih motiva, koje je moguče trebalo učiniti poslije njegove smrti, ali je valjda to spriječila prva iznenadna provala Turaka u Bosnu već 1416. godine, dakle samo godinu dana iza njegova umorstva. *) Sarajevo se u srednjem vijeku zvalo Vrhbosna. To nam jasno potvrđuje jedna bilješka iz čuvene Kosmografije Sebastijana Minstera 1489.—1552. Tu se među ostalim veli 1 ovo o Bosni: ≫Es liegen auch sonst vici namhafftlger StStt ln điesem Lanđ und besonders Schvvomik und Warbosanye, vvelche zu unsem Zeiten soli die Hauptstatt. sein, hat doch kein Rinckmaur. Es laufft mitten darđurch das Wasser Milliauka≪. Ova bilješka učinila je kraj svima natezanjima oko identifikacije mjesta, gdje je stajala Vrhbosna. Isto tako u gore spomenutoj vakfiji govori se samo o Vrhbosni